|
”Zašto padaju zvijezde?” pitale smo majku.
”Ne znam ja to, kćeri, daleko je i beskrajno nebo. Samo se sjećam da su mi stariji, dok sam još bila mala, kao i vi, govorili da svaki čovjek ima svoju zvijezdu, i da pad zvijezde može značiti i nečiji odlazak”, objašnjavala nam je majka.
”A ko bi to mogao umrijeti?” upitale smo skoro u jedan glas.
”Ne znam ja to, djeco, možda neko daleko od nas, i zvijezde su daleko”, tješila nas je majka.
Gledale smo u visoke zvijezde, učinilo nam se da je još jedna bljesnula. Oh, samo da neko ne umre u našoj porodici, u našem selu.
Majka je već bila u dubokom snu. I Neda je već polako tonula u san, a Ljupka je poželjela da malo porazgovara sa zvijezdom Danicom, koja kao da se približavala mjesecu, ili je to on, kao njihov čuvar, došao bliže, da joj nešto zapjevuši. Ljupka je zapamtila gdje se Danica nalazi, prepoznavala ju je po zlatnom repu. Otkud joj taj čudesni zlatni ukras, pitala je prvo sestrice, a zatim i majku, koja joj je objasnila da to ipak nije rep, nego samo jedna duža zraka, jedan odsjaj.
I u ovoj toploj ljetnoj noći, Ljupki se činilo kao da je i sama među zvijezdama, kao da Danicu može dodirnuti rukom. Počela je i tiho pjevušiti. Probudila je i majku, koja se prenula iz sna. Kćerku je pomilovala po kosi:
”Spavaj, kćeri moja, ne boj se, tu sam ja, pored tebe!”
”Ne bojim se ja, majko, ničeg se ne bojim, samo bih htjela da malo popričam sa zvijezdom Danicom” odgovorila je Ljupka, a u mislima su joj svjetlucale riječi, koje je htjela da pretoči u pjesmu. Nije više pjevušila, da ih ne probudi, ali i danas se, nakon toliko godina, sjeća stihova koji su joj navirali, kao mjesečina, u toj čudesnoj noći djetinjstva.
Zvijezdo moja, zvjezdice,
sipaj zvjezdanu prašinu u tami.
Nadari sreću sestrama,
meni i našoj mami.
A zvijezda Danica kao da se smiješila, obećavajući da će njenu molbu uslišiti. Poželjela je sreću svima, cijelom svijetu, zaboravljajući na strah od noćnih sjena. Ulepršala je brzo u san, u kojem je osjetila neku toplinu, kao da se nalazila uz zvijezdu Danicu. Samo sijaj, nikad ne gasni, nikad ne padaj!
Iz čudesnog sna probudio ju je cvrkut ptica. Kroz krošnje trešnje probijale su se zrake rađajućeg sunca. Majka i sestre su još spavale. Ljupka je posmatrala igru sunčevih zraka na njihovim licima.
|