|
Junaka ove priche zvali su ”Nenom” – a ime mu je Muhamed Djukic'. Radio kao aranzher-dekorater u jednom mostarskom trgovachkom preduzec'u. Ta, 1971. godina, za ”Nenu” bijashe sakupila simboliku broja 24: toliko godina, naime, Djukic' prkosi Neretvi. Svake zime, 15. januara, on skache u rijeku, shto chini u znak sjec'anja na dvojicu izgubljenih drugova.
Hladno vrijeme i josh hladnija Neretva u tome ga ne mogahu sprijechiti.
Tako je bilo i tog 15. januara kada se na lijevoj obali rijeke, u blizini Bishc'evic'a kuc'e bijashe okupila grupa iznenadjenih gradjana, posmatrajuc'i nesvakidashnji prizor: za to vrijeme Djukic' se hrvao s maticom podivljale Neretve koja ga je nezadrzhivo vukla u svoje tamne virove. Ali, ovaj hrabri i odvazhni 43-godishnji Mostarac ubrzo se domogao druge obale.
Okupljenim je zastao dah. Neshto kasnije, oni su doznali da se na ovom istom mjestu, prije 24 godine, utopio Djukic'ev najbolji drug Dane Krajina zvani ”Tarach” koji je bio chuvar plazhe i komandant chuvenog mostarskog kupalishta ”Bunur”.
Avantura je pochela 1947. godine na Titovom mostu kada su se trojica nerazdvojnih jarana – Muhamed Djukic' – ”Nena”, Dane Krajina – ”Tarach” i Momchilo Vukovic' – ”Moc'a”, prosto iz mladenachkog inata, zarekli da skoche u Neretvu, i to – u odijelima!
Shto je recheno – to je i uchinjeno. U toj nakani, ove divne momke nije pokolebala ni zhuta, prljava i od obilnih kisha pomahnitala Neretva koja je zloslutno huchala.
Sa Titovog mosta prvi je skochio Djukic', a potom i Vukovic' koji su oko 300 metara nizvodno isplivali. Posljednji se vinuo u rijeku Dane Krajina, tada najbolji plivach u Mostaru.
Medjutim, c'udljiva i pobjeshnjela rijeka, koja je i usred ljeta uzimala svoje zhrtve, bila je jacha i od ovog poznatog ”komandanta plazhe”. Teshko odijelo koje je Krajina imao na sebi i mrzla voda uchinili su da je cijela drama trajala veoma kratko – u blizini Bishc'evic'a c'oshka Dane je potonuo.
– Sudbina me rastavila od najboljih drugova, prvo od Krajine koji se udavio u rijeci, a zatim, pretproshle godine, i Vukovic' je umro. Ostao sam usamljen. Zato prkosim Neretvi i na ovaj nachin obnavljam uspomenu na Danu i Momchila s kojima sam proveo djetinjstvo, i to c'u chiniti sve dok sam u snazi – prichao je tada ”Nena”.
Za danashnje chitaoce, a i glasache dodajmo josh ono shto nije objavljeno u ”Oslobodjenju” 1971. godine – jer taj podatak, tada, nije bio vazhan, chak je bilo smijeshno i uvredljivo da se istiche:
Muhamed ”Nena” Djukic' je bio Boshnjak, Dane Krajina ”Tarach! – Hrvat, Momchilo ”Moc'a” Vukovic' – Srbin.
Sjec'anje na njih mozhda kazuje da je i Svevishnji sigurno odavno prestao da se zanima za nas, chim je moguc' takav svijet u kojem se mrzimo, dijelimo, ubijamo, psujemo i trujemo. Fuj!
|