|
Uz formiranje umjetničkih grupa treba spomenuti i organizovanje velikih godišnjih izložbi, salona (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Mostar), osnivanje Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBiH) u Sarajevu i njegovih podružnica u Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru, Zenici, zatim otvaranje Umjetničke galerije u Sarajevu i salona sa stalnim postavkama u drugim gradovima. Umjetnička galerija u Sarajevu pokrenula je i realizovala značajan istraživački projekat hronološkog pregleda likovnog stvaranja pod naslovom Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894-1984, I-IV. Ovaj projekat i danas služi kao uvod i orijentir za dalje proučavanje naše likovne prošlosti, njene periodizacije i definisanja njenih glavnih tematsko-stilskih tokova. Na izradi ovog projekta bili su angažovani najpozvaniji i najstručniji bosanskohercegovački istoričari i kritičari umjetnosti: Azra Begić, Ibrahim Krzović, Miloš Radić, Nermina Zildžo, Danka Damjanović. Otvaranje prostora Collegium artisticum-a i drugih izložbenih prostora u Sarajevu znatno je doprinijelo prezentiranju i razmjeni likovnih djela sa područja čitave bivše Jugoslavije. Podaci o slikarima, grafičarima i vajarima u Bosni i Hercegovini prvi put su sistematski predstavljeni javnosti u Enciklopediji likovnih umjetnosti (1959-1966) i Likovnoj enciklopediji Jugoslavije (1987). Godine 1972. osnovana je Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, koja u svom nastavnom sastavu okuplja najistaknutije likovne stvaraoce i teoretičare velikog ugleda i velikog stvaralačkog potencijala.
Januar, 1993.
Epilog
U posljednjih desetak godina, tj. nakon nastanka ove knjige, mnogi slikari koji su tek bili na početku svog stvaralačkog puta, dospjeli su do pune umjetničke i životne zrelosti, ostvarivši djela izrazite snage i prepoznatljive personalnosti. To se naročito odnosi na slikare Novih tendencija, trenutno u četvrtoj deceniji života. Njihov ubrzan i skokovit razvoj, promjene tematike i tehnike podstaknuti su tragičnim događajima u kojima se pitanje stila svodilo na pitanje opstanka. Zato na njihovim platnima uočavamo tragove vremena koje se svojom tragikom nametalo više kao egzistencijalni izbor nego kao estetsko opredjeljenje. Aktuelnost i angažman bili su izraz otpora nasilju i zlu više nego imperativ razvoja njihovih likovnih ideja.
Životni bilans Prve poslijeratne generacije je sudbinski definisan: niko od slikara te generacije više nije među živima. Njihovo djelo je dovršena i neizmjenljiva građevina, preseljena u naše kulturno nasljeđe kao spomenik jednog vremena i izvor našeg istorijskog pamćenja.
Srednja generacija (koja takođe nije ostala bez tragičnih gubitaka smrću M. Mikulića, I. Ljubovića, B. Misirlića, Lj. Perčinlića) i Mlada generacija najneposrednije su bile pogođene godinama rata: neki slikari su, istina, napustili Sarajevo, a najveći broj je svoju sudbinu vezao sa iskušenjima istorije i udesom svojih sugrađana. Njihov slikarski razvoj kretao se linijom već utvrđene i potvrđene likovne poetike, bez većih stilskih ili tematskih oscilacija. Njihovo djelo predstavlja autentični trenutak savremenog slikarstva u Bosni i Hercegovini i obuhvatan presjek stanja likovnih ideja danas i ovdje. Međunarodni ugled koji uživaju slikari ove dvije generacije potvrđuje visoku mjeru estetskih vrijednosti kojima se bosanskohercegovačko slikarstvo predstavlja na međunarodnoj kulturnoj sceni. Zato su i naše analize, posvećene ovim slikarima, najopsežnije i najpodrobnije, budući da njihovo djelo najpotpunije obilježava likovnu klimu savremenosti, kao i dovršen izraz likovnih dometa bosanskohercegovačke umjetnosti.
Januar 2003.
Fragmenti iz knjige: ”Slikarstvo u Bosni i Hercegovini 1945-1990.”
|