o

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Broj 110-111 (21-22 - nova serija)

Godina XXV januar-sijecanj/februar-veljaca 1999.
Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Bozidar Popovic
LUDOST VLADA SVIJETOM

Danas je, evo, sedmi juli hiljadu devetstotina devedeset osma godina, godina na pragu dvadeset i prvog stoljeca. I opet je osvanulo jedno turobno, crno, zloslutno, nikakvo jutro. Sva planina i svijet pod njom obavijeni su gustom, neprozirnom maglom. Sumorno je i odasvud, povazdan odjekuju silne eksplozije, grmljavine i "gromovi" kojima priroda kao da i sama na svoj nacin reaguje na ono sto, ispunjeni bijesom i nerazumnom mrznjom, cine "ljudi": puca na zemlji i na nebu.

Natalia Pilitsides - Ilustracija

Nije li to sto se sada ovako maniferstuje posljedica silne koncentracije sumpornih i druglh isparenja sto je nastajala usljed neprekidnih ispaljivanja nebrojenih granata i svih drugih eksplozivnih naprava kojima se nerazumno unistava kiseonik, i bez toga znatno vec opasno reduciran jos u vrijeme toboznjeg perioda mira zbog ogromne zloupotrebe; sagorijevanjem u tvornicama, avionskim, automobilskim motorima i na sve druge nacine? Zakon uzroka i posljedica.

Zar i ovo moje sadasnje biljezenje takvih nemilih i ociglednih, nezeljenih cinjenica nije isto tako, reakcija uznemirene svijesti covjeka, inace doskora nepopravljivog optimiste, sto, probudivsi se od alarmirajuce grmljavine, hita da po staroj navici zapise koju rijec o tome sto ga onespokojava? Sjedim i pisem, a sve mi govori da ni danasnji nazovi savremeni i civilizovani svijet nije bas ni za pedalj odmakao od slike sto sam je juce gledao na stranoj televiziji u filmskom spektaklu koji govori o necem sto se desavalo prije milion godina. Od vremena u kojem su nesretni i nerazumni ljudi sto su onda tek pocinjali da mucaju poneku onomatopeju zivjeli u pecinama, te povazdan bivali izlagani nebrojenim opasnostima od danas vec izumrlih (da li izumrlih?) zastrasujucih, cudovisnih dinosaurusa, mamuta, dzinovskih reptila, te i hirovima rovite, uznemirene planete sto se oglasavala cestim vulkanskim erupcijama i drugim kataklizmickim poremecajima.

Pa su i tada ljudi - bice da im je to od pamtivijeka uredjeno - onako neuki i porazavajucom mrznjom neprekidno opsjednuti, neprekidno zvjerski atakovali jedni na druge, zapocinjali tuce i bespostedno se medjusobno tamanili.

Bio je to i ostao po svemu zivot u paklu, u "najgorem od svih mogucih svjetova" (Sopenhauer), uprkos svim ljepotama i bogatstvima sto ih je darezljiva majka priroda pred njih blagonaklono razastirala, te da bi "samo milioniti dio toga" kao sto rece Gete, "Bio dovoljan da prehrani i odrzi sveukupan zivot na Zemlji".

Ali - bice da su oni koji i danas cine najveca zla, monstrumi, nalik po svemu i nasljednici prepotopskih cudovista, njihovi prezivjeli primjerci, fizicki samo nesto izmijenjeni, oni kojima kao da je iskljucivi cilj da uniste sve sto zivi, pa na kraju i sebe same.

Ljudi tako nesretno sazdani da im sve drugo sto je njima suprotno, a u prvom redu harmonican i odmjeren prirodni svijet, Hermafroditi, nakazne spodobe su to u kojima je duboko ukorijenjena neiscrpna mrznja zasnovana na mazohizmu i sadizmu. Ljudi kojima takav univerzalni naziv ni po cemu ne pristaje i koji iza njega kriju svoje zlocinacko, ubilacko bice.

Gdje je ono vrijeme, pita se covjek tjeskobno u ovakvom jednom turobnom danu prijetecem vremenu sto dzinovskim skokovima preskace najvrijednije periode proljeca, pocetka cvjetanja, ljeta Suncem obasjanog i blagotvornih kisa iza kojih zamirise ozon? Zar ce nam do zadnjeg, mozda apokalipticnog casa, sto ga - kao ono u kinematografu nagovjestava "miror-spektakl" - prateci vrijeme ko zna kolikog jos ostatka bioloskog svebitisanja?

I da li je mozda Albert Ajnstajn, izumivsi famoznu formulu
E = mc2 i time tutnuvsi ljudima u ruke najstrasnije, sveunistavajuce oruzje, uistinu zao duh covjecanstva? Da li je njemu u neku ruku podobna i Madam Kiri? Te zasto je i Bili Rajt, izmislivsi celicnu pticu bas kao nesretni Nice - utekao da zivi i umre daleko od svijeta i njegove "civilizacije"?

Kako to da nenadmasni genije Tesla nije nikad nijednom rijecju javno spomenuo nuklearnu energiju za koju je pouzdano znao vec je iskljucivo eksperimentisao neskodljivom elektricnom strujom koja ne zagadjuje i ne unistava bioloski i uopste zilvot?

Zbog cega je i Martin Idn, alias Dzek London, postigavsi uz natcovjecanske napore visoku knjizevnu slavu, izvrsio samoubistvo i ne odazvavsi se pozivu da prisustvuje svecanom banketu priredjenom u njegovu cast, te to proprativsi gorkim rijecima: "Kada sam gladovao, niste me zvali, vec sada kada sam sit svega! Necu, radije odlazlm iz vaseg paklenog, nebuloznog svijeta!"

Bas kao i Sartr, koji je odbio Nobelovu nagradu, te Hemingvej koji je, zapavsi u duboku depresiju, sam sebi presudio ubivsi se lovackom puskom - onom istom kojom su ga naucili da ubija neduzne zivotinje?

Kako to da je i Kafka, zasitivsi se svega, i najvise opsteg beznadja u krajnje birokratizovanom svijetu, odlucio da unisti sve sto je napisao, pa se i nije htio lijeciti kad je obolio i to samo zato da bi sigurnije umro?

Sta je navelo Stefana Cvajga da tragicno zavrsi svoj plodni stvaralacki zivot u dalekom Brazilu i na nacin kako je to prethodno nagovijestio u svojoj pripovijetki?

Sta Jesenjina da izvrsi suicid? Sta Ota Vajningera?

Sta Majakovskog, Kamija i dva nasa Branka, tragicne liricare?

Sta bi na sve sto se danas desava na svijetu sazrelom za kosmicko rociste rekao stari eticar Platon i hedonista i sintetista Gete?

Pa Sokrat, koji ne odolivsi iskusenju da se dragovoljno oprosti od ovog kontroverznog do kraja svijeta, rece jednom da ce covjecanstvo jedino spasiti ljudskl um?

Koji um?

Zar onaj koji se - pa i naukom - bavi iskljucivo radi sebicne, filistarske koristi i sluzeci se u tu svrhu na prvom mjestu oruzjem, ne prezajuci ni od najrazornijeg?

"Ludost je ta koja vlada svijetom" rekao bi bugarski sociolog Banovic.

Nisu li mozda svi spomenuti i mnogi drugi nespomenuti geniji samo zato zivjeli i naporno stvarali da bi im se aktuelna ljudska populacija pakosno i prkosno nasmijala u brk i bacila ad acta sve ono sto su oni zeljeli, snivali i ostavili u amanet?

Ili su to cinili mozda da bi - otkrivajuci velike istine, zakone i tajne prirode - covjeka ucinili pametnijim, pa time i obazrivim da se ne igra lako i neodgovorno zivotom, vec da mu um posluzi na pravi nacin i onako kako Bog zapovijeda, Istinom?

Sve to, pa i krajnje Sekspirovo pitanje "to be, or not to be", postavlja se u ovom odlucnom casu.

Prethodna Sadrzaj Slijedeca

Sead Hasanefendic - Pejzaz sa stablom i ruzicastim oblakom

Home Info Arhiva
Novi broj Trazi Linkovi
Redakcija Pretplata Kontakt

Casopis Most je upisan u evidenciju javnih glasila R BiH pod brojem 536 od 30.11.1995.
i oslobodjen je placanja poreza na promet.
ISSN 0350-6517

Na vrh

Copyright 1995-1999 Casopis Most Mostar Bosna i Hercegovina
Sadrzaj obnovljen: 22-01-2005

Design by 1998-1999
HarisTucakovic, Sweden
oo