|
uvodio sam je
u uznosite tajne mistike.
šetao je pod vedrinom noći
preko kamenih brda.
uvjeravao je da baš
na ovim prostorima
leži tajna prokletstva ilira.
objašnjavao joj zašto
se ne treba vezati za ovaj svijet
i plakati za njim,
da živimo samo zato što moramo
ispisati svoje stihove.
gromovi su se sustizali
redajuć’ plamene šine u duge tračnice.
zgrčena uz mene putovala je
drhtavim vlakom strahopoštovanja.
u očima sam joj vidio
smrznuto sunce,
provrelu vodu
i hodajuće planine.
|