|
uvodio sam je
u uznosite tajne mistike.
shetao je pod vedrinom noc'i
preko kamenih brda.
uvjeravao je da bash
na ovim prostorima
lezhi tajna prokletstva ilira.
objashnjavao joj zashto
se ne treba vezati za ovaj svijet
i plakati za njim,
da zhivimo samo zato shto moramo
ispisati svoje stihove.
gromovi su se sustizali
redajuc'’ plamene shine u duge trachnice.
zgrchena uz mene putovala je
drhtavim vlakom strahoposhtovanja.
u ochima sam joj vidio
smrznuto sunce,
provrelu vodu
i hodajuc'e planine.
|