Da nismo skupa
Ti i ja
mjerili bi vrijeme pješčanim satom
na dlanovima naše ljubavi
ispisane po hartijama
bosančicom izvornom
što bješe
pismo ljubljenih slova
idejne prošlosti, osmišljene
za nemoguće, nestvarne
Beskrajno željne stvarnosti,
Snova
dosanjanih stihova
što ih piše ovo srce izbodeno
pogledom divljim tvojim…
Nijedno vrijeme tog doba
ne bi imalo ljepotu ovog
što ga dišemo. Skupa.
|