|
Ovom izložbom šaljemo i humanu poruku za bolji i tolerantniji suživot na ovim prostorima i za ostvarenje umjetničkog stvaralaštva koje ne poznaje podjele po političkoj, etničkoj i vjerskoj opredijeljenosti.
Također odajemo zahvalnost i dužno priznanje mnogobrojnim umjetnicima koji više nisu među nama i potičemo mlade da na njihovim pozitivnim tradicijama, u duhu suvremenih stremljenja, stvaraju nova umjetnička djela.
Mostar u novim društvenopolitičkim uvjetima austrougarske uprave-okupacije (1878.-1918.) postao je upravni, gospodarski i kulturni centar šire regije i privlačan za mnoge kulturne, umjetničke i druge djelatnike koji su počeli dolaziti iz centara dvojne monarhije Beča, Graca, Praga i Pešte.
Na osnovi sačuvanih izvora prva javna izložba organizirana je u Mostaru 1896. godine u knjižari Radović, tada poznatog Atanasa Bocarića, slikara i ikonopisca. Prema pouzdanim podatcima među prvim slikarima u Mostaru na početku 20. stoljeća spominje se ime Nikole Nardelija, suvremenika poznatog Vlahe Bukovca i slikarskog kolege na bečkoj umjetničkoj školi, iza koga je ostao veći broj slika na platnu u Mostaru i Hvaru.
Među prvim domaćim slikarima moderne likovne orijentacije rođenih u Mostaru, školovanih u većim europskim centrima ističe se Branko Radulović koji 1907. g. izlaže u Sarajevu s dvojicom svojih suvremenika. T. Švrakićem i P. Popovićem. Na svom kratkom umjetničkom putu on je stvarao pod snažnim utjecajem francuskih impresionista.
 Tu je još Milivoj Uzelac, jedan od korifeja hrvatskog i bosanskohercegovačkog slikarstva 20. stoljeća. Većinu svog životnog i umjetničkog puta proveo je u Francuskoj i duže vremena pripadao pariškoj slikarskoj školi. Slično je bilo također i s Nedeljkom Gvozdenovićem, dugogodišnjim predstavnikom beogradske slikarske škole. Ovoj grupi starije generacije naših poznatih slikara rođenih u Mostaru pripadali su još Vilko Šeferov i Petar Šain. Jedan od najznačajnijih i najpopularnijih slikara stare generacije koji je dugi niz desetljeća živio i aktivno umjetnički djelovao u Mostaru bio je Karlo Afan de Rivera.
Pored već navedenih likovnih umjetnika koji su djelovali u našem gradu u periodu između dva rata u mostarskoj gimnaziji službovali su ugledni profesori i likovni umjetnici: Antun Motika, Slavko Kopač, Antun Gojak, Mladen Veža, Ljudevit Šestić. Pošto je 11 godina aktivno djelovao u našem gradu Motika je ostvario značajan slikarski opus poznat pod nazivom ”Mostarska slikarska faza”, jedno od najznačajnijih umjetničkih razdoblja ovog hrvatskog slikara.
Mlađa generacija naših likovnih umjetnika školovanih uglavnom u Zagrebu, Beogradu manje u Ljubljani a kasnije u Sarajevu koja je već stasala šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, među mostarske umjetnike donosi nove ideje, umjetnička stremljenja i vitalnost svojstvenu svim mlađim snagama koje traže i pronalaze svoje mjesto u umjetnosti. Ovi tada mladi umjetnici željni afirmacije dugo vremena bit će stožer gotovo svih zbivanja na širem likovnom planu svoje sredine i značajni predstavnici likovnog života u Bosni i Hercegovini. Jedan broj predstavnika mostarskog likovnog kruga koji je djelovao do nesretne 1992. g. pored svoje umjetničke aktivnosti bavio se pedagoškim radom prenoseći svoja umjetnička znanja mlađim naraštajima. Među njima bili su: Mirko Kujačić, Meho Sefić, Jusa Nikšić, Mustafa Pezo, Vladimir Puljić, Krešimir Ledić, Vojmir Borovina, Florijan Mičković, Tihomir Stajčić i Silva Čurčija Miladin. Drugi su se u svom radu dokazali kao samostalni umjetnici: Mustafa Ico Voljevica, Mladen Soldo, Dobrivoje Bobo Samardžić, Nikola Njirić, Želimir Miladin i kipar autodidakt Milivoje Bokić. Gotovo svi ovi likovni umjetnici dugo vremena su bili, a neki i do danas, predstavnici umjetnosti ne samo svoga grada već i mnogo šire.
Izvod iz teksta Mr. Anđelka Zelenike
|