|
Noc' je. Uzorni muzhevi spiju.
Devetorica nas je. Njih dvije same
bedrom i dojkom, koljenom mame
obijesnu, nevjernu mushkadiju.
Ni pir, ni Kana, Isus josh manje…
No, chemu; voda je i tako vinom
postala noc'as. Pod baldahinom
pijanstva i mrak je svitanje.
Regule u deliriju mriju:
Ochima grudi, pozhuda smijehom…
Svak svome kraju – jezdimo grijehom –
u noc'i dok uzorni muzhevi spiju.
|