|
Noć je. Uzorni muževi spiju.
Devetorica nas je. Njih dvije same
bedrom i dojkom, koljenom mame
obijesnu, nevjernu muškadiju.
Ni pir, ni Kana, Isus još manje…
No, čemu; voda je i tako vinom
postala noćas. Pod baldahinom
pijanstva i mrak je svitanje.
Regule u deliriju mriju:
Očima grudi, požuda smijehom…
Svak svome kraju – jezdimo grijehom –
u noći dok uzorni muževi spiju.
|