|
Rijech je o ljubavi koju ni vrijeme ni dogadjaji, puni obrata i moralnih izazova, ne samo da nisu ugasili, nego su, chini se (gustativno-metaforichki govorec'i), postali so zhivota bez koje bi ovaj izgubio svoj prepoznatljivi okus, ostavshi blistavo sterilan i chist, ali, upravo zato – bljutav i nedorechen.
I to je ono shto realistichkom deskriptu Kadric'evih junaka (dat kroz prichu kao omanji niz sporednih, ovlash ocrtanih avanturistichkih epizoda), daje zhivotnu uvjerljivost koja se potvrdjuje u izbjegavanju uobichajene zamke sentimentalnog idealiziranja jedne i crno-bijelog odslikavanja druge strane.
Kadric'evi junaci su naprosto zhivi ljudi koje zhivot nemilosrdno valja izmedju personalnih nesporazuma i ratne bosanske kaljuzhe u kojoj, za njih, nema drugog mjesta, izuzev onog u radijskim i TV vijestima o kolonama ognjem i machem nasilno obeskuc'enih nesretnika.
Bash kao i antichkom junaku Odiseju, ni Kadric'evim junacima bogovi sudbine nisu naklonjeni. Pushteni iz Eolove mjeshine, svi opaki vjetrovi, izuzev spasonosnog i zheljno ochekivanog Zefira, su tu. Klimavi splav zhivota se opasno ljulja nemirnom puchinom fatumske udesnosti i potresa, da bi konachno uplovio u luku spasa, gdje metaforom brachnog prstenja kojim romanticharski dosljedno zaokruzhuje svoju skasku, nakon svih potresa, krug sudbinski preodredjenih lutanja Kadric'evih junaka, biva konachno, i idilichno zatvoren.
To je najkrac'a pricha o Kadric'evoj prichi Odisej s planine, ostalo o njoj treba da kazhe knjizhevna kritika sredine kojoj je namijenjena.
Tek, ono shto nije za izostaviti u ovom kroki prikazu, je onaj nostalgicharski naboj koji prati Kadric'evo kazivanje od pochetka do kraja, prepoznatljiv ne samo toponimski, nego i u onim verbalizacijama gdje pojam Bosne josh uvijek, i uprkos svemu shto se zbilo, figurira kao topos htijenja da se nastavi ljudski. A to znachi na nachin koji autor sugerira tradicionalnom bosanskom sentencom po kojoj je ”komshija kao rod”, a koja drugima (zet Oskar, Shvedjanin), josh uvijek zagovarana i nakon svega shto se dogodilo, ostaje potpuno nejasna i neshvatljiva. ”Ja Balkan nec'u nikada razumjeti”, kazhe on, ”odmahujuc'i rukom i vrtec'i glavom”.
Upravo zato, nama ostaje samo to da sami sebe (iznutra, i bez vanjske pomoc'i) razumijemo i da vrac'ajuc'i zhivot u kolotechinu iskustveno provjerenih vrijednosti, pokushamo iznova nac'i njegov izgubljeni smisao.
Samokritichko promishljanje sebe, onako kako je plodonosno ocrtano kod Kadric'evih junaka, mozhda bi moglo biti taj putokaz spasa za kojim tragamo. Kritika Drugih je rekla svoje i zatvorivshi puteve dijaloga donijela je ono shto je donijela. Niko u tom nanosu poricanja i blac'enja Drugog nije nashao svoje zrnce srec'e.
Zato, bash kao i u brachnoj, valja u pretince proshlosti potisnu povijesnu avanturu nedavnog ratnog dogoda i, nauchivshi ono bitno iz njega, vratiti se neizbjezhnom zajednishtvu Bosne koje pamtimo po – dobrom i lijepom. Vrati se prepoznatljivoj etici i estetici Bosne s kojom smo svi bili, i bic'emo, na dobitku. Potrazhiti smisao u ljubavi i dostojanstvu, bez malodushnog naklapanja i kopanja po vlastitim ranama, kojih, nazhalost, ima u izobilju. Na sve strane i u razlichitoj mjeri. O tome, u ime zdravog, pouchnog nezaborava, neka struchno i znanstveno fundirana povijest, sasvim objektivno kazhe sve shto ima. Samo takva (istini okrenuta) historija povijesti, bic'e od koristi svima.
To je, iako ne jedina, najvazhnija poruka Odiseja koji je, nakon samokritichkog sagledavanja vec' napushtenog zajednishtva, vlastitim primjerom vrac'anja ”domu i akrebi” (A. Shantic'), praktichki-uzorno svjedochi kao samorazumljiv modus vivendi bolje sutrashnjice.
Socioloshki chitana Kadric'eva pricha poruchuje nam kratko i jasno: tek kad svako ”dodje sam sebi”, kad se ”dozove” iz letargije i ponora ideoloshke pomrchine u koju je nasilno bachen, ili dobrovoljno dospio, doc'i c'e i Drugima, iznutra katarzichki prochishc'en i moralno sasvim chist za jedan potpuno novi pochetak.
A taj novi Odisejev pochetak, pochinje prichom o kafi i pruzhenim usnama kojima stara pricha – zavrshava.
|