|
 Dushko (Trifunovic') bio je prvi pjesnik medju pjesnicima, a Dushko (Kondor) bio je prvi chovjek medju ljudima, profesor medju profesorima, prijatelj medju prijateljima. Istina, nije bio genije, ali bio je obdaren darom da to podstrekava kod drugih. Bio je ljudina. Bio je raja. Zrachio je neposrednoshc'u i jednostavnoshc'u. Osvajao svakog dobrotom i istinskim osmjehom. I danas, kad Dushka nema medju nama, neshto mi je u srcu prazno, a u dushi tuzhno. A prazna mi je i Bijeljina, jer je bio dio ovog grada i raja sa nama. Rijetko je ko bio da ga nije znao i volio, a iznad svega studenti i srednjoshkolci. Dushko im je bio zhivotni Mentor. Bio, al’ ga vishe nema.
Vrijeme zla. Vrijeme smrti. Bezumni ubijaju umne. Kriminalci pucaju u intelektualce. I to je BiH. Traje mrak predugo. Mrachne sile podzemlja i sile neodgovorne vlasti.
A Dushko Kondor, profesor sociologije i filozofije imao je svoj stil i zhivota i zhivljenja. Umjec'e zhivljenja kao ptica u visinama, kao ptica Kondor. Kao da je zhelio da opravda svoje prezime. A rodio se u poznatoj i priznatoj familiji Kondor. Rijetko chasnoj i chestitoj. I supruga Vedrana potiche iz chasne, etichne i kosmpolitski orijentisane porodice Bore Djurkovic'a. Spojilo se u svemu tome neshto lijepo. Tako su vaspitali i kc'erke Ninu i Doris.
Ali pucanjem u lijepu zemlju, Titovu i nashu Jugoslaviju, a u njoj Bosnu i Hercegovinu, smaragdne prirodne ljepote i ljudi kao raje, pucano je u sve shto je lijepo, pucano je u chovjeka, u njegov duh, srce. Pucano je i josh se puca. Predugo traje to vrijeme Apokalipse. Nikako da izadjemo iz vremena smrti i vremena zla. Vladavina nacionalshovinista i kleronacionalista, mafijasha i mantijasha. Sve se izmijeshalo u tom bosanskom loncu.
Tako je osvanuo i taj bijeljinski crni petak, 23. februar 2007. U toj noc'i ubijen je, na najbrutalniji nachin, profesor Dushko Kondor, a samo je chudo spasilo da umobolnik ne pobije kompletnu porodicu.
Ubijen je humanista, altruista i kosmopolita imenom Dushko Kondor.
Grad Bijeljina i Semberija bili su shokirani. Ushla je i tuga i strah u svaku poshtenu porodicu.
Brzo se proshirila ta stravichna vijest u Bosni i Hercegovini, u Evropi. U porodichnoj nesrec'i sauchestvovali su ambasadori mnogih zemalja, visoki predstavnik, Helsinshki komitet za ljudska prava u BiH, kao i Medjunarodna asocijacija. Jer, bio je profesor vanserijska lichnost i jedna od prvih medju osnivachima Helsinshkog odbora za ljudska prava u RS. Bio je prvi organizator Shkole za ljudska prava u sastavu NVO GARIWO iz Sarajeva. Bio je…
Nema Dushka semberijskog i bosanskohercegovachkog. Dushka chovjeka, profesora i ljudine. Bio je vanserijska osoba u svemu. Iz BiH nije zhelio da ode, a trebao je kada su mnogi odlazili milom ili, vishe, silom. Kondor je u inat svima i svemu u svojoj otadzhbini, Bosni i Hercegovini, inatno ostao i u njoj od dzhelata u miru pao. Ni danas PROFESOR ne bi BH optuzhio, vec' budale koje vlast shtiti, hrani i odrzhava.
Moj, i ne samo moj, prijatelj Dushko. C'utim s njim noc'u. Trazhim ga danju. Nema ni njega i njegova ”zaraznog” osmijeha i optimizma. A tog jutra sreli smo se ispred zgrade, u kojoj c'e ga zvijer ubiti. Dogovorili smo se da sutra, 23. februara 2007. uchestvujemo u ekskluzivnom razgovoru za TV Hajat o krshenju ljudskih i gradjanskih prava u Bijeljini. Da branimo nash grad od manijaka i mantijasha koji rushe sve shto zazhele. Nije Dushko iz te noc'i izashao zhiv. Umjesto odbrane ljudskih i gradjanskih prava, da slobodno zhive u svojim kuc'ama, osvanuo je crni petak.
Umiru ljudi. Nije dobro kad umiru. Smanjuje se chovjechanstvo. Ubijaju ljude. Nije dobro kad ih ubijaju. Ubijaju se ljudi. Nije dobro shto se ubijaju.
Pucaju u chovjeka, u chovjekova chovjeka, u ljudinu, u demokratiju, u civilizaciju. Pucaju u filozofa, u humanistu, u Dushka Kondora, koji je letio na krilima mashte i stvarnosti, slobode i pravde, zhivota i smrti kao ptica, kao Kondor. Kao da je zhelio da opravda svoje sjajno i chasno prezime, a slovachko li je, chije li je, a Dushkovo je… Kondor.
Osiromashio nas je njegov tragichan odlazak. Otishao je chovjek, drug, prijatelj, uchitelj. Nash, a evropski. Ostavio je nas da tugujemo.
Lazar Manojlovic',
chlan Helsinshkog komiteta za ljudska prava
u Bosni i Hercegovini
|