|
Sarajevskim prijateljima Predrag c'e rec'i da je za njega ”novo izdanje Brevijara nada da su i za njega proshla crna vremena na ubogom Balkanu”. Teshkih godina u kojima je, ne svojom voljom, morao napustiti svoj zagrebachki dom, prisjec'a se ovako: ”Posljednje izdanje ”Mediteranskog brevijara” na nashem podruchju izashlo je 1991., dakle, prije 15 godina. Nakon toga, ja sam postao nepodoban. ”Brevijar” na nashim prostorima niko vishe nije htio objaviti. Jednom sam se pojavio nekom izdavachu u Hrvatskoj, a on mi je rekao: ”Samo mi josh ti trebash!”… To su bile godine kada sam ja kritichki pisao o raznim pojavama u Hrvatskoj i na tlu cijele Jugoslavije. Poznato je da se ja nisam nikada mogao saglasiti sa tudjmanovskom politikom, a pogotovo kada je u Bosni i Hercegovini uchinila ono shto jeste…”
Matvejevic' je sve protekle godine, kako kazhe, bio na strani zhrtve – a BiH jeste bila zhrtva, sve ove godine… ”Zhalosti me stalna tezhnja da se bosanska sudbina vezuje uz chinjenicu da su se Srbija i Crna Gora odvojile. Ja nisam bio za to odvajanje. Ali, rastanci su, izgleda, bili neminovni i tu nije kraj. Kosovo ima 95 posto Albanaca i, poslije svega shto se dogodilo, njega niko nec'e moc'i ponovo zdruzhiti sa Srbijom, unatoch ustavnim referendumima. Niko ga nec'e moc'i pridruzhiti Srbiji, situacija je takva. Nakon ta dva gubitka, oni govore – e, hajde da nam u Bosni ostane neshto. I tu je ta opaka igra, odvojite srpski dio od Bosne, kao da je Bosna kriva za sve to shto se deshava, kao da Bosna nije uvijek bila jedna zajednica nashih naroda kroz povijest. Rasplet c'e odrediti drugi… nema u svijetu te snage koja bi nekom dala neku pokrajinu. Hercegovinu Hrvatskoj, a Republiku Srpsku Srbiji. Mi smo u stvari pod protektoratom, ali treba znati da je Evropska kultura nikla na Balkanu. Shto se tiche bosanskih Muslimana, nashih Boshnjaka, imam jednu poruku: ja sam tokom posljednjeg rata uvijek bio na strani zhrtava. Muslimani su chesto prikrivali da su oni Sloveni. Ipak, to su nasha slavenska brac'a. Nashi Muslimani su Slaveni, u velikom procentu. Primili su monoteistichku vjeru, islam i tu su stoljec'ima, zhivimo jedni uz druge. Moramo zhivjeti zajedno, ili c'emo biti nesretni Balkan u kome se prolijeva krv, ili c'emo biti civilizirane zemlje u kojima c'emo moc'i pronac'i moderne politichke formule preko kojih c'emo komunicirati. U tom procesu, BiH ima presudnu ulogu. Ako se ovdje stvori jedan civilizirani stav koji c'e svim trima narodima dati prava, ali ne prava koja rushe zajednichku drzhavu Bosnu i Hercegovinu, imamo priliku za miran i skladan suzhivot u evropskom okrilju. Ja se nadam tome, ja prizheljkujem takvu perspektivu BiH.”
Sa svoje ”osmatrachnice” u Rimu, gdje kao redovni profesor predaje slavistiku na prestizhnom univerzitetu ”La Sapienza”, Predrag Matvejevic' aktivno prati sve dogadjaje koji se tichu regije nekadashnje Jugoslavije. Kazhe da ga razocharava radikalizacija politichke scene u BiH, posebno istupi Milorada Dodika i stalni pokushaji da se problem Kosova ”na mala vrata” uvede i u BiH. ”Dodik nas je razocharao svojim ponashanjem. Mnogi su Boshnjaci i Hrvati pomislili da je Dodik pravi chovjek. Vidio sam reakcije dijela Srba koji su spremni da krenu za Dodikovim idejama. Medjutim, Dodik nije rjeshenje za nashu brac'u Srbe na ovom prostoru. Shto se tiche Kosova, vani postoji strah da se buduc'nost Kosova povezhe sa sudbinom Bosne. Ali, Zapad nec'e dopustiti da se ta pricha prenese na Republiku Srpsku. Istina, bit c'e teshke konsekvence, jaka presija, ali i u sluchaju nekog pokushaja, Zapad nec'e dopustiti josh jednu balkansku dramu. Ne zato shto voli Balkan, vec' zato shto ga skupo koshta. Sve c'e se uchiniti da Bosna ostane u svojim granicama i da krene naprijed, da funkcionira kao jedna prava i pravna drzhava.” Na pitanje kako se iz perspektive intelektualne Evrope gleda na najnovija dogadjanja i rasprave, pa i sukobe zagovornika tradicionalnog i radikalnog islama u BiH, Matvejevic' kazhe: ”U BiH postoji taj problem, a vidio sam i dramatichna deshavanja u Sandzhaku. Mislim da se, nazhalost, pokushava uvesti neshto shto ne pripada nashim ljudima i obichajima. Ali, te stvari mogu rijeshiti samo muslimani izmedju sebe. Onaj ko se uplic'e, ko zheli nametati svoje stavove, dozhivjet c'e suprotne rezultate. Pogotovo se ovo tiche onih koji govore da su vehabije osvojile Bosnu, da nashi Boshnjaci postaju fundamentalisti… No, generalno gledajuc'i, islam jednim velikim dijelom prozhivljava jednu alternativu koju je stoljec'ima prozhivljavalo krshc'anstvo. Krshc'anstvo je prozhivjelo alternativu jedne velike agresivnosti tokom krizharskih pohoda, inkvizicije, spaljivanja na lomachi, progona vjeshtica. Tada se javila ideja: modernizirati krshc'anstvo ili kristijanizirati modernitet. Nisu uspjeli kristijanizirati modernitet. Sada je pred islamom ta dilema, da li modernizirati islam ili islamizirati modernost… I u Evropi, nazhalost, postoji tendencija da se identificira neshto shto nije identichno. Proistovjec'uju se islamizam, integrizam i fundamentalizam, koji se, opet, dijeli na mistichnu, bezopasnu i agresivnu komponentu. Nishta od toga nije isto. U nastojanjima da se Boshnjacima imputira terorizam sudjeluju, nazhalost, i neki hrvatski i srpski nacionalisti. Oni su shirili tezu kako su svi muslimani teroristi, shire vijest da muslimane plac'a Saudijska Arabija. Zbog neke skromne pomoc'i, poput izgradnje poneke dzhamije, jedan se cijeli narod prikazuje kao teroriste, a to je, zbilja, nedopustivo. Kazhem to s dubokim uvjerenjem. Hrvati i Srbi time chine magarec'u uslugu sebi i odnosima medju gradjanima…”
Uz 14. februar, Dan oslobodjenja Mostara od fashizma, Predrag je sa mostarskim prijateljima obishao Mostar, uzduzh i poprijeko. Kao pochasni doktor mostarskog Univerziteta ”Dzhemal Bijedic'” obratio se studentima i kolegama profesorima u povodu 30. godina ove visokoobrazovne institucije. Poslije polozhio karanfile na humke poginulih rodjaka i prijatelja, na partizanskom spomeniku. Pod Starim mostom, ekipa italijanske TV Rai Due snimala njegov dokumentarni portret, dok su mu prilazili sugradjani da pruzhe ruke, da ga zagrle, chestitaju, ponude kafom, shampitom, baklavom… U Shantic'evoj, snimali scene u ambijentu rushevina zaostalih iza rata. Sa prozora zatvora, u istoj ulici, mahali mu zatvorenici i uzvikivali: ”Predrag, majstore…”. A on njima: ”C'ao raja, sretno…”
”Imam dvije tetke ovdje, pomazhem koliko mogu, kao i pisce iz Zagreba, Beograda, Sarajeva… Kada god dodjem u Mostar rastuzhuje me jedna chinjenica: granica koju ponovo izgradjeni most nije mogao premostiti – granica medju ljudima. Tragedija nasheg Mostara josh traje… ja sam imao zhrtve u Mostaru, u svojoj porodici i vidim da josh uvijek postoji taj zid duha. Ali, isto tako ohrabruje me shto vidim na zapadnoj strani grada mnoge koji se stide Heliodroma, Dretelja, rushenja Starog mosta… A vidim i ljude koji zhele da se priblizhe jedni drugima. To me veseli i zbog toga dolazim, i sve vishe c'u dolaziti. Vidim da i u tim ljudima sazrijeva ta svijest o potrebi zajednichkog zhivota. Bilo bi dobro da krshc'ani, oni koji vjeruju u ljubav prema blizhnjem, shto propovijeda Isus Krist, dakle, da oni koji znaju bozhije zapovijesti, dio svoje vjere primijene na stvaranje bratskog odnosa. Na muslimanskoj strani ja vidim jednu ranjenost, jednu drushtvenu paralizu. To c'e trebati prevladati. S druge strane dualitet mentaliteta – jedni zhele zajedno, jer smo upuc'eni jedni na druge, drugi da zadrzhe status quo kojeg svijet ne zheli i kojeg najbolji ljudi ovog tla takodjer ne zhele… Ne zhelim slati nekakve posebne poruke Mostarcima: ja ih sve volim, a ovo shto govorim, ja to tako gledam, ja sam kritichki intelektualac… Mi moramo krenuti preko mosta…
Alija Behram
|