|
A onda jednog vrelog augusta 1973. god., u zhelji da popuni program, urednik omladinske emisije radio Mostara ”Nedeljom za mlade”, Misho Maric', pokrenu predstavljanje novih muzichkih nada. Pretvorilo se to u takmichenje. Vec'ini se najvishe dopalo pjevanje grupe bez imena, koju su, koliko um pamti chinili Aida Kazazic', Salih Salahovic', Omer Kremo i Nebojsha Nogulic'.
Dopali se i uredniku. Ali ne mozhe se dalje bez imena. I bez razmishljanja, nekako spontano, ali i logichno prozvashe se ”Mostarske kishe”.
Potekoshe balade o Mostaru, o ljubavi, o sjec'anju… U zhelji da osnazhe vokalnu interpretaciju pozvashe hor Osnovne shkole ”Brac'a Ribar” da ih prati, da im se pridruzhi, da rastu zajedno.
I poteche pjesma shirom Mostara, Hercegovine, Bosne i Hercegovine, pa cijele ondashnje domovine. Pjeva se o ljubavi, domovini, o proshlosti i buduc'nosti, o mladosti i snovima…
Sada samo rijetki govore stihove Pere Zupca. Samo se rijetki sjec'aju pjesme ”Mostarske kishe”. Ali svi pjevaju ”Mostarsku mati”, ”Februare”, ”Neretvu”…
Djevojke iz Mostara podigle su na noge cijelu zemlju i natjerali je da pjeva s njima.
Djevojchice i djevojke odrasle, postale majke.
Onda je doshao rat i rasuo sve. Zaustavio sve.
Doshlo neko novo vrijeme. I kada su svi mislili da su ”Kishe” otishle u istoriju ponovo se, nekako stidljivo chuo njihov glas. Drugachiji.
Naravno neko drugo vrijeme. Ali i to su ”Kishe”. Rastu sa nama i za nas.
Mnogi ih porede. Hoc'e dokazati i utvrditi koji je sastav bolji.
Onaj, za ono vrijeme. Ovaj, za ovo vrijeme.
A i jedan i drugi za Mostar.
Zajednichko im je da vole grad u kojem pjevaju, a pjevaju jer je pjesma njihov zhivot.
I rastu.
Rastu do zvijezda, jer nose ljubav, jer nose djevojachku blagost, jer nose istinu u svojoj pjesmi. Oni su pjesma.
Pjesma ishchilila iz dubine njihovih bic'a, iz njihovih srca, iz njihove mladosti…
Zato ih volimo sve ove godine.
Zato i mogu danas pitati: Sjec'a li se iko i jednog stiha iz Zupcheve pjesme?
Ponovo su ”Mostarske kishe” znak ljubav, pamc'enje, radost…
|