|
 Bio sam u više prilika pozivan u grupe intelektualaca koji su željeli da se napiše istorija Gornjeg Vakufa. Bila je čak ugovorena izrada plana stvaranja tog djela. Glavni dio trebale su obuhvatiti studije o stanovništvu (njegovom broju, vjerskoj i nacionalnoj strukturi), privredi (glavni izvori prihoda), školstvu i školovanju. Autor rukopisa Sanjajući zavičaj, Gornji Vakuf-ljudi, godine, život, tradicija…, Ismet Dedić, bez ikakvih sastanaka i finansijskih priprema, zahvaljujući svom upornom traganju za temama koje će osvijetliti sve ono što je od interesa za njegov rodni kraj, napisao je veoma vrijedan rukopis o ovom gradu i njegovom okruženju.
Rukopis se sastoji od više dijelova koji čine raznovrsnu cjelinu sadržajno izdjeljenu u veći broj tema. Ovo djelo nije niti klasična istoriografija niti književnost, već i jedno i drugo. Možda bi se moglo reći da je ovo ljetopis Gornjeg Vakufa napisan od ljetopisca koji ga je dijelom lično proživio a dijelom osjetio kroz izvornu podlogu. Ovdje se radi o poduhvatu jednog čovjeka, koji je nepristrasno zabilježio ono što se dešavalo i obilježio prošlost njegovog kraja. On ga prati kroz više tema i informiše čitaoca interesantnim podacima koji ulaze u istorijsku baštinu Gornjeg Vakufa. Na primjer, kada piše o Sahat kuli pod Strmicom donosi podatak da je sve do 1949. godine otkucavala alaturke (na turski način), a od tada alafrange (na evropski način).
Autor je u ovoj knjizi donio veliki broj podataka o Gornjem Vakufu i njegovom okruženju, uključivši u nju sve elemente koji čine ukupnost ove kasabe, koja je najviše ulagala u najhitnije, školovanje djece i omladine. Tu su važni istorijski događaji pri čemu autor često veže prošlost i sadašnjost. Upoznaje nas s položajem Gornjeg Vakufa i njegovim bližim i daljnim okruženjem, ljepotama gornjevakufskog kraja, njegovim šumama i vodama. Tu su nezaobilazni Vrbas, Vranića, ”vakufske vodne ogrlice: Ilidža, Favić, Uševica, Barica”. Spominje se dosta lokaliteta važnih za cijelo područje, bilo da se radi o rijeci ili nekom drugom važnom toponimu. Dedić je značajan prostor u svom rukopisu posvetio privrednim i ekonomsko-socijalnim prilikama gornjovakufskog kraja u dužem vremenskom periodu. Pri tome ga najviše interesuje zanatska proizvodnja i prodaja zanatskih proizvoda s posebnom pažnjom na kahve – mlinarski zanat, prepoznatljiv simbol grada, kako ga sam autor naziva. Tu se spominju brojne porodice gornjovakufskog prostora kao i pojedinci koji su doprinosili snazi, ugledu i sigurnosti čitavog kraja. Dobar dio tih porodica do danas je sačuvao vodeće mjesto u tom kraju. Pisac naglašava stambeno-komunalnu infrastrukturu u prošlosti: bunari u avlijama i baščama, kaldrmisani sokaci, telali sa prepoznatljivim povikom ”čuj i počuj narode”. Autor se, također, bavi vjerskim i kulturno zabavnim životom u prošlosti s konstatacijom da su muslimani svoje potrebe za vjerskim životom obavljali u institucijama islamske zajednice (džamije, mektebi, ruždije i medrese), katolici u institucijama katoličke crkve (crkve, bogoslovije i sjemeništa). Uz to je išlo njegovanje komšiluka s geslom ”svakom njegova vjera”.
Da je ovo spoj istorije i književnosti govori činjenica da autor često voli da daje literarne naslove svojim naslovima i pot-poglavljima (primjeri: ”Vječne noćobdije nad usnulim gradom” ili, ”Djevičanske ljepote Vraniće”) što je jedna od važnih karakteristika ove knjige. Rukopis je obogaćen sa 135 fotografija i crteža koji prate tekst i učiniće ovaj interesantni rukopis još zanimljivijim.
Ovo nije istorija Gornjeg Vakufa. Ova knjiga daje informacije o širokom spektru interesantnih činjenica, koje čitaoca uvode u čitav niz specifičnosti područja Gornjeg Vakufa. Dedić nam je predstavio dušu kasabe koja se dugo izgrađuje u formu koju smo prihvatili kao okvir svog življenja. Kasaba je bila ne samo rasadnik vrsnih majstora nego inteligencije. Gornji Vakuf zaslužuje cjelovitu istoriju, jer je on jedan iskon vjerske i svjetovne inteligencije, a knjiga Ismeta Dedića je odličan početak i putokaz za tako nešto. Zbog toga s velikim zadovoljstvom preporučujem da se rukopis Sanjajući zavičaj, Gornji Vakuf – ljudi, godine, život, tradicija…, autora Ismeta Dedića objavi.
Prof. dr. Iljas Hadžibegović,
Filozofski fakultet Sarajevo
|