|
Ugljenisana ruka stremi u prostor,
U vrijeme izvan vremena,
Iznad stvrdnute mase stvari,
U tajnovita mjesta,
Utopije i nade,
Gdje se tišine skrivaju,
Izronula je kao požar u kojem je
Prigušena pomračina bjeline kamena.
Instiktom zvijeri uronila je
U gustu masu svjetlosti,
Oslobođena lanaca tmače,
Oslobođena svoje sjenke
Ona je naš putokaz
Naš obelisk,
Naša feniks ptica
Što se nadnaravnom moći
Vinula iz pepela i pustoši
U smjeru putokaza
Koji je suprotan našoj propasti.
Mi se vraćamo u naše kraljevstvo,
Koračamo smireno i skrušeno
Oslobođeni bogatstva i svih tjeskoba.
Crna ruka sada je čista i bijela
I pomaže nam da se povratimo
Iz nesvijesti.
01.01.2007. god.
|