|
 Poshtovani i tuzhni skupe,
Otishao je nash Nurdzho. To je neumitnost u kojoj su prelazi iz svijeta ovog u svijet sjec'anja, onima koji ostaju – bolni, onima koji odlaze to je samo kraj uvijek izvjesnog puta. A Nurdzhin PUT, bio je i bogat i plodonosan.
Jedan zhivot se ne mjeri brojkama. Jedan zhivot se mjeri tragovima ostavljenim za sjec'anja. Nurdzhin zhivot je ostavio bogate tragove.
Na njegovim policama ostali su daleki likovi koje je on, zanesenjak, amaterski entuzijasta, ozhivljavao u njegovom ”Abrashevic'u”. Nagrade za njegove kreacije likova na amaterskoj sceni su utjecali da je ”Abrashevic'” postao amatersko pozorishte. Iza njega su decenije pregalashtva u amaterizmu koji nam je svima podario obzorja duha. Iza njega su generacije mladih koje su u Radnichkom kulturno-umjetnichkom drushtvu ”Abrashevic'” stjecali prva umjetnichka iskustva, prve etichke kodekse, prve drushtvene pozicije…
U njegovim aktivnostima je uvijek bio najsnazhniji motiv: oplemeniti umjetnoshc'u zhivot mladih generacija. Dalekih, skoro zaboravljenih godina, samo njegovom upornoshc'u, zhivio je ples u ”Abrashevic'u” … takmichile su se shkole u pokazivanju znanja i umijec'a, cvjetao je duh prijateljstva i tolerancije…
Nije posustajao ni onda kada je bezumlje rushilo sve tragove ljudskog duha. Ispod bombi bezumlja, radjala se njegova ”Patkica Blatkica” sa nekim novim klincima. Predstava koja je pokrenula pozornost na istoriju Pozorishta lutaka. Predstava bez koje bi i buduc'nost ove kuc'e lebdjela u neizvjesnosti.
Pozorishte lutaka je ostalo bez svog sekretara, njegovi suradnici bez dobrog i uvijek spremnog na shalu Nurdzhe, njegova porodica bez najmilijeg, ”Abrashevic'” bez brizhnog chlana, a ovaj grad bez vrijednog sugradjanina.
Oprostite mi shto se sada obrac'am njemu, nashem Nurdzhi.
Znaj da ostavljash tugu u nashim srcima, beskrajna sjec'anja, ali i ponos shto smo bili suputnici u ovom VREMENU!
Dragi nash Nurdzho,
Neka ti je lahka ova mostarska zemlja pod kojom ti je lezhati!
|