|
Mislec'i sigurno na chuvenu misao poznatog sarajevskog hronichara Mula Mustafe Basheskije, da sve ono shto je napisano ostane a shto se pamti padne u zaborav, Fikreta se odluchila da sakupi i sachuva od zaborava neke tekstove koji su sachuvani zahvaljujuc'i sretnim okolnostima. Ova zhena, prosvjetni radnik po struci i pjesnichka dusha po opredjeljenju, svojom prvom zbirkom lirske proze, koja potvrdjuje njen izraziti knjizhevni talenat, sigurno c'e se uvrstiti u relativno veliki broj zhena sa ovog nasheg podneblja koje su objavile bar po jednu knjigu, medju kojima je i Vitezhanka Ana Topic', da bi tu tradiciju nastavili pokojni Marko Martinovic', Anto Zirdum, Zheljko Kocaj i drugi, koji su se pridruzhili piscima iz Travnika, Novog Travnika, Bugojna i drugih mjesta Srednjobosanskog kantona okupljenih u Klub zavichajnih pisaca u Travniku.
Bilo kako bilo i Vitezhanka Fikreta je pokushala da u svoj mozhda prozaichni zhivot unosi bar malo poezije stavljajuc'i na papir neke misli i stihove zapisujuc'i ih na vrijeme, slijedec'i Andric'evu misao da su misli kao ptice koje c'e samo jednom pasti na neku granu i zato ih treba odmah zabiljezhiti da ne bi ostale zaboravljene! Taj savjet iskusniji autori uvijek daju mladim piscima, predlazhuc'i im da pored svojih kreveta uvijek imaju pri ruci papir i olovku da bi zabiljezhili ono shto c'e do jutra nestati iz pamc'enja.
Ponashajuc'i se tako sa svojim mislima, nastavnica maternjeg jezika Fikreta (chije ime na turskom jeziku znachi misao, ideju, razmishljanje) zheljela je da ne potvrdi chuvenu Senekinu misao, prema kojoj postoje ljudi koji zhive bez ikakvog cilja prolazec'i kroz zhivot kao slamka rijekom koja ih nosi. Mnogi ljudi u zhurbi lishavaju sebe najvec'ih radosti ali je, shto bi rekla Isidora Sekulic', sve shto chovjek radi samo priprema da se dozhivi ljubav i prijateljstvo, koji ipak jedno drugo iskljuchuju.
Na stotinjak stranica svoje prve zbirke meditativne proze ili poezije, Fikreta je utkala ljepotu prirode u kojoj je odrasla i zhivjela osjec'ajuc'i nesvakidashnji miruh ili miris avlija u starom dijelu Travnika pored kojih je trchala kao djevojchica, slushajuc'i nesvakidashnje zvuke u tim danima i noc'ima. Ta romantika se i sada osjec'a u njenim tekstovima iz kojih se mozhe mnogo toga naslutiti, shto potvrdjuje misao da pjesnika chini zhivo sjec'anje ali i sposobnost da se to osjec'anje iskazhe! Ovo vrijeme sjec'anja nekima je na zhalost prekinuo besmisleni rat, chiju strahotu najbolje mogu osjetiti oni koji su u njemu imali sinove i zato je davno Horacije rekao da su svi ratovi mrski majkama iako je Lenjin rezonovao jednostavno, da je svako ratovanje nastavljanje politike drugim sredstvima… Ovaj rat je Fikreta dozhivjela na najtragichniji nachin ali je sachuvala nadu da se to vishe nikada nec'e desiti i nastavila je stavljati na papir svoje misli ali i misli nekih talentovanih uchenika, shto daje posebnu vrijednost i pechat njenoj prvoj zbirci, i koje se neki redovi ne bi zastidjeli velikih antologija.
|