|
Misleći sigurno na čuvenu misao poznatog sarajevskog hroničara Mula Mustafe Bašeskije, da sve ono što je napisano ostane a što se pamti padne u zaborav, Fikreta se odlučila da sakupi i sačuva od zaborava neke tekstove koji su sačuvani zahvaljujući sretnim okolnostima. Ova žena, prosvjetni radnik po struci i pjesnička duša po opredjeljenju, svojom prvom zbirkom lirske proze, koja potvrđuje njen izraziti književni talenat, sigurno će se uvrstiti u relativno veliki broj žena sa ovog našeg podneblja koje su objavile bar po jednu knjigu, među kojima je i Vitežanka Ana Topić, da bi tu tradiciju nastavili pokojni Marko Martinović, Anto Zirdum, Željko Kocaj i drugi, koji su se pridružili piscima iz Travnika, Novog Travnika, Bugojna i drugih mjesta Srednjobosanskog kantona okupljenih u Klub zavičajnih pisaca u Travniku.
Bilo kako bilo i Vitežanka Fikreta je pokušala da u svoj možda prozaični život unosi bar malo poezije stavljajući na papir neke misli i stihove zapisujući ih na vrijeme, slijedeći Andrićevu misao da su misli kao ptice koje će samo jednom pasti na neku granu i zato ih treba odmah zabilježiti da ne bi ostale zaboravljene! Taj savjet iskusniji autori uvijek daju mladim piscima, predlažući im da pored svojih kreveta uvijek imaju pri ruci papir i olovku da bi zabilježili ono što će do jutra nestati iz pamćenja.
Ponašajući se tako sa svojim mislima, nastavnica maternjeg jezika Fikreta (čije ime na turskom jeziku znači misao, ideju, razmišljanje) željela je da ne potvrdi čuvenu Senekinu misao, prema kojoj postoje ljudi koji žive bez ikakvog cilja prolazeći kroz život kao slamka rijekom koja ih nosi. Mnogi ljudi u žurbi lišavaju sebe najvećih radosti ali je, što bi rekla Isidora Sekulić, sve što čovjek radi samo priprema da se doživi ljubav i prijateljstvo, koji ipak jedno drugo isključuju.
Na stotinjak stranica svoje prve zbirke meditativne proze ili poezije, Fikreta je utkala ljepotu prirode u kojoj je odrasla i živjela osjećajući nesvakidašnji miruh ili miris avlija u starom dijelu Travnika pored kojih je trčala kao djevojčica, slušajući nesvakidašnje zvuke u tim danima i noćima. Ta romantika se i sada osjeća u njenim tekstovima iz kojih se može mnogo toga naslutiti, što potvrđuje misao da pjesnika čini živo sjećanje ali i sposobnost da se to osjećanje iskaže! Ovo vrijeme sjećanja nekima je na žalost prekinuo besmisleni rat, čiju strahotu najbolje mogu osjetiti oni koji su u njemu imali sinove i zato je davno Horacije rekao da su svi ratovi mrski majkama iako je Lenjin rezonovao jednostavno, da je svako ratovanje nastavljanje politike drugim sredstvima… Ovaj rat je Fikreta doživjela na najtragičniji način ali je sačuvala nadu da se to više nikada neće desiti i nastavila je stavljati na papir svoje misli ali i misli nekih talentovanih učenika, što daje posebnu vrijednost i pečat njenoj prvoj zbirci, i koje se neki redovi ne bi zastidjeli velikih antologija.
|