Pjesma
Zashto pishemo pjesme
A zashto i ne bi?
Akumuliramo vrijednosti
Nakupljene u nama
Tijekom zhivota
Izrazhene kroz pjesmu
One odishu ljepotom i snagom
Da, svestrani oblik sopstvene vizije pjesnichkog umijec'a odsjaju tezhi u liku mladjahnog Pavla Chulic'a unutar knjige poezije ”Prepredeni andjeo” u izdanju HKD ”Napredak” iz Splita, Anno domini 2005. Tezhec'i definisanju gorljivih istina, iako relativno mlad (shta je u ovim turbulentnim vremenima mlado a shta staro, prepustimo sudu vremena da odluchi) sa svojih dvadeset i devet godina, Pavle se ne dvoumi vec' zhestoko i iskreno progovara:
Opet sam sinoc' napustio tijelo
Sve je bilo bijelo
Kao nehotice chuo sam pjev ptica
Slijedio je netremice
U dolinu srama, straha
Dan za danom, dan uzdaha plaha
nastavivshi
Krila mu pokidashe
Kao novinske stranice
Stavishe ga na pozadinu
Kovanice
I pjev se vishe ne chuje
Jer se metal glasom
Ne mozhe glasati
i zakljuchivshi
Sad drzhi svijet u shaci
I ta c'e shaka izgorjeti
Kad njeno stigne vrijeme
Neka c'e nova shaka
Zauzet Njeno mjesto
U smiraj dana c'e ochi kose
Mijesiti posljednje tijesto.
Kakva je ovo chudna vizija generacije izgubljene mladosti, netom odrasle unutar bezlichja Planine krvi shto Balkanom nazvashe. I ni ne treba drugachije ochekivati jer umjesto radosti ljubavi i promicanja razvoja sopstvenog bic'a unutar pretpostavki kulturnog i drushtvenog razvoja, Chulic', kao dio jedne zaista izgubljene ali josh uvijek nepronadjene generacije, samo preslikava rijechju ono shto zaista i zhivi. Drushtvo bez ljubavi, srec'e, radosti, buduc'nosti… Ochit je pesimizam igrokaz svojevrstan. Pjesme su britke, uoblichene unutar obrnute piramide misli gdje mi chitaoci, zaista zharko zhelimo vidjeti kraj pjesme koji jeste i njen pochetak. Uspijeva mu odrzhati smislenost izrichaja pesimistichnog vidjenja Svijeta i sebe u njemu:
Chekam dan kada c'u
Iskashljati svoja pluc'a van
Chekam noc' kad c'u vraga
Pozvati u pomoc'
Prizivat c'u duhove koji c'e moc'i
Donijeti srec'u
Tada c'e ova mora proc'i
Othrvat c'u se ovom smec'u
A mozhda i nec'u.
Pavle Chulic' zaista secira svirepu stvarnost (chak i jedna pjesma nosi taj naziv) britkim perom pravednika shto izlaza ne vidi:
Sve moje rijechi gube se
U praznini moje dushe
I moj zhivot je josh jedino ime
Na nadgrobnoj plochi,
ali ponekad pokusha vidjeti svjetlo na kraju tunela koje samo na trenutak zatreperi kao u pjesmi ”Ponosni ljudi” pishuc'i o mornarima (chak je i sam jedno vrijeme bio dio njih) shto plove morima Svijeta mada vec' u slijedec'em trenutku kazhe:
U mulju i smogu
Galebovi se za ribu tuku
Umor u kostima
Mrtvo more
Na peristilu prijatelj
Ubija dosadu
Na brodu umor
Ubija posadu
Casablanca!
Da, senzibilitet njegovog pjesnichkog odsjaja se ogleda i u kratkoc'i stiha/pjesme, toj zaista nezahvalnoj i prezahtjevnoj pjesnichkoj formi:
I raste plod
Moje mashte
U tvojoj utrobi.
Ovo je cijela pjesma naziva ”Nagon” koja snagom misli zaista stvara najavu snazhnog vidjenja ljubavne stvarnosti u kojoj Pavle obitava. I kao da ponekad, plovivshi morima predodredjene ljubavi, pokushava pronac'i izlaz iz situacije koju odslikava i u pjesmi ”Stid”:
Prijatelju nauchi
Da medvjeda ne smijesh tuc'i
Vec' idi kuc'i
Koliko si puta dosad
Probijao glavom zid
Zar te nije stid.
Ochajno pokushava ostaviti trag u pijesku pred olujom pogreshnih namjera – ljudskih, jer i sam kazhe:
Bez obzira na ishod
Ove moje pjesme
I dalje c'e tec'i voda
Iz oblizhnje chesme
Za sad.
Mada trachak nade u njemu tinja ipak je razocharan tezhinom organizirane anarhije koja egzistira u drushtvu koje smatra svojim:
Mi ljudi iskrivljene percepcije
Mi djeca betonskih blokova
Mi c'elave glave vojnih rokova
Pozdravljamo vas
Vas svinjske njushke u crnim automobilima
Vas trule krushke na trulim granama
Vas maske sa zhivim maskama
Dodjite na asfalt
Posjetite nas.
Da li nam alternativu ostavlja ponekad eksperimentirajuc'i i sa rimom ali i bez nje. U knjizi ”Prepredeni andjeo ima svega napretek. I izvanrednih misaonih cjelina, ali i ponekad neizbrushenih rima. No, cjelina, kao djelo mladjahnog autora shto sebe trazhi u svijetu bezizlaza, zadovoljava kriterije kvalitetnog napisa. Knjizhevnog, prije svega.
|