|
Prolaženje riječi
Riječ more
prišla mi je
tako blizu
da sam je uzela
u naručje
dvije žive obale
riječ vrba
tako da sam na njoj
zaigrala livadu
riječ stol
s one strane
da sam začula u njoj
drveni dah
stvari.
Dodir između
mene i riječi
je živ.
Poezija
Zovući je
okreće se zemlja.
Zvanjem
otvaraju se dan i noć
na raznim mjestima
na širini naše
uobrazilje.
Nitko ne poznade
njezino lice.
Skrila ga je
u riječima.
Noć
Crna crta
vremena
Trči po njoj
san
odjeven u tijelo.
O jednoj od mojih pjesama
ili samokritika
Kralježnica njezina
iskrivljena.
Krajolik
odveć rasprostranjen
obuhvata sobom.
Čujem kako čegrtaju
u njemu
krugovi riječi.
Puklo je stegno
metafore.
Ulažem ga
u gips vremena
Zajedno patimo.
Odlomak nenapisanog
Aragonovog pisma Elzi
Ružo
uokvirena trnjem
nesmirena vremena
nježno pokrivena
kožica ljubavi zraka
izrasla na grančici
moga daha
ne cvjetaš
u vezi moga sjećanja
iza maglene daljine
još ni jedna latica
nije pala na zemlju
iza granice tvoje prisutnosti
prekrivena čežnjom
mojih prstiju
XXX
Tvojim dahom
upisana sam
u vazduh
tvojim korakom
u zemlju
tvojom rukom
u stol
Kako ja
to znam.
Ja ništa
ne znam.
To je izvan granica
Riječi.
Trenutak stvaranja
Svila sam se
u otoku riječi.
Samo na njoj
raste život.
Naokolo šumi
zemlja.
XXX
Između mene
Prve
i mene
zadnje
ostaje još
toliko mjesta
da se smjestim
ja sadašnja.
XXX
Nebo važe
na svojim ramenima
dan i noć.
Spokojno je.
Ne prekoračuje
granicu norme:
zemlju.
XXX
Kad pišem
Snijeg
zima čuli
uši.
Čuje
kako ispod pera
škripi
mraz.
Bolesno srce
Ulica kojom
idem
kuća u kojoj
stanujem
grana koju
stavljam u vazu
proširujem
za riječ.
Moje srce
treba
mnogo zraka.
XXX
List sam
Produžila
u sjećanje.
Smjestit će se
u njemu
još jedno
proljeće.
Ratu ratu što se
s tobom dogodilo
Skidala sam
i skidala
rat iz sjećanja.
Najednom
stade plakati.
Potaknula sam u njemu
Najdelikatnije
mjesto:
čovjeka
|