|
(akademiku Nedjeljku-Nedji Shipovcu)
Tako mi svih devet sila
Smilja i kovilja,
Razvjetrene trine devasilja,
I tako mi mraza svih surovih zima
”I ja sam ovdje najprije, ugledao sunce
I sjaj bijela dana.”
Zlac'ene zrake sunca skupljao u buket
Sijao preko njiva, medja i gomila,
Prostranih ljeskovih polja,
U cvrkut lasta, u krik vrane, u jastrebova krila;
Preko nekropola ubogih bogumila
Preko visokih gora i snijezhnog Zimomora.
Najoshtrijom od njih hitao vrh vleshkih stijena,
Golicao suhi kalac, da u plamen plane
Nad posljednjim dahom Zalomke umorne.
…
Tako mi mog Nevesinja,
Ja sam ovdje prvi put zbilja,
chuo babin ezan, na namaz stao
i srce shehadetom obradovao!
|