|
(akademiku Nedjeljku-Neđi Šipovcu)
Tako mi svih devet sila
Smilja i kovilja,
Razvjetrene trine devasilja,
I tako mi mraza svih surovih zima
”I ja sam ovdje najprije, ugledao sunce
I sjaj bijela dana.”
Zlaćene zrake sunca skupljao u buket
Sijao preko njiva, međa i gomila,
Prostranih ljeskovih polja,
U cvrkut lasta, u krik vrane, u jastrebova krila;
Preko nekropola ubogih bogumila
Preko visokih gora i sniježnog Zimomora.
Najoštrijom od njih hitao vrh vleških stijena,
Golicao suhi kalac, da u plamen plane
Nad posljednjim dahom Zalomke umorne.
…
Tako mi mog Nevesinja,
Ja sam ovdje prvi put zbilja,
čuo babin ezan, na namaz stao
i srce šehadetom obradovao!
|