|
prijatelju, i mome dozhivotnom pochasnom
gradonachelniku Mostara Safetu Oruchevic'u
Bogovi su, kazhe legenda,
podarili Mostaru chisto, safirno nebo
i zelenu svjetlost Neretve
Chitavo zlato sunca i srebro zvijezda
Ali,
Bogovi su podarili Mostaru i
– Mostarce.
Tako otac Muhamed i majka Biha
rodishe sina
Nazvashe ga Safet
Po tumachenju dra Smajlovic'a
o muslimanskim imenima orijentalnog
porijekla
Safet znachi: najbolji dio,
znachi: elita, chistoc'a,
znachi josh: jezgro, srzh, bit…
Mostarci, medjutim, ne idu u Safeta
Mostarci idu u Safe, nasheg Safe.
A i jeste, brate, otmjen i mio
Rodjeni nash, kazhu zhene
Dva oka da ga se nagledaju
Lijepa rijech i istina njemu su sve:
i halal i haram!
Chovjek od dara i mara
Sin Mostara
Chovjek bez hilne
O protivnicima ne govori ruzhno
Jok! On osvaja finoc'om.
Samo: stasao je u nevakat
kad komshije krenushe u hajku
Krenushe u lov
u kojem su ljudi bili – lovina.
Kad grad otjerashe s kuc'nog praga
– od nemila do nedraga
Pa i na Safu nahrupishe sa svih strana
Iz neba i zemlje
Iz zraka i vode
Iz haubica i rechenica
Zlobni dusi iz tamnog vira
kao psi pobjegli iz sindzhira
I josh nasrc'u:
na Safu i njegov grad
na Safu i njegovu zemlju…
A bash onda, u kobni chas,
kad ne ostaje chovjeku nishta drugo
nego proklinjati zhivot,
nego oplakivati zhivot,
ili jamiti pushku
pojavi se on, Safet i – reche:
Narode moj,
nas su decenijama svrstavali
chas uz Istok, chas uz Zapad,
– kako se kome c'efne
Ne, mi nec'emo ni s jednim ni s drugim
Vec' sa sobom
S narodom boshnjachkim, s narodom mostarskim
Je l’ tako rajo!
Pa krenu Safa preko krvi i bolova
Preko Glogova
Preko Prenja i avetnog stijenja
Smrt i samoc'u da nadzhivi
Da nadvisi stravu
I, uvjeren u jakost svoga duha
Safet i danas tim putem ide
Iako se neki shejtan stalno pred njim
vrzma
– ne zna shta je –
On ide, ide, i ne posustaje
Okruzhen mrziteljima i miriteljima
Mecima i pendrecima…
Ne daj se Sajo
Ne daj se, tako ti Allaha, tako ti Hujke,
tako ti Shehitluka,
tako ti Velezha,
tako ti Muhameda i Bihe,
Tako ti Sanje, Hasana, Irfana
i najmladje Eminice…
Ne daj ovo malo Mostara,
ovo malo Hercegovine i Bosne
pa taman svi pomrli
Bic'e nam dobro, bic'e nam divno
Ja l’ u Mostaru, gradu svjetskom
Ja l’ u kaburu dzhennetskom.
|