|
prijatelju, i mome doživotnom počasnom
gradonačelniku Mostara Safetu Oručeviću
Bogovi su, kaže legenda,
podarili Mostaru čisto, safirno nebo
i zelenu svjetlost Neretve
Čitavo zlato sunca i srebro zvijezda
Ali,
Bogovi su podarili Mostaru i
– Mostarce.
Tako otac Muhamed i majka Biha
rodiše sina
Nazvaše ga Safet
Po tumačenju dra Smajlovića
o muslimanskim imenima orijentalnog
porijekla
Safet znači: najbolji dio,
znači: elita, čistoća,
znači još: jezgro, srž, bit…
Mostarci, međutim, ne idu u Safeta
Mostarci idu u Safe, našeg Safe.
A i jeste, brate, otmjen i mio
Rođeni naš, kažu žene
Dva oka da ga se nagledaju
Lijepa riječ i istina njemu su sve:
i halal i haram!
Čovjek od dara i mara
Sin Mostara
Čovjek bez hilne
O protivnicima ne govori ružno
Jok! On osvaja finoćom.
Samo: stasao je u nevakat
kad komšije krenuše u hajku
Krenuše u lov
u kojem su ljudi bili – lovina.
Kad grad otjeraše s kućnog praga
– od nemila do nedraga
Pa i na Safu nahrupiše sa svih strana
Iz neba i zemlje
Iz zraka i vode
Iz haubica i rečenica
Zlobni dusi iz tamnog vira
kao psi pobjegli iz sindžira
I još nasrću:
na Safu i njegov grad
na Safu i njegovu zemlju…
A baš onda, u kobni čas,
kad ne ostaje čovjeku ništa drugo
nego proklinjati život,
nego oplakivati život,
ili jamiti pušku
pojavi se on, Safet i – reče:
Narode moj,
nas su decenijama svrstavali
čas uz Istok, čas uz Zapad,
– kako se kome ćefne
Ne, mi nećemo ni s jednim ni s drugim
Već sa sobom
S narodom bošnjačkim, s narodom mostarskim
Je l’ tako rajo!
Pa krenu Safa preko krvi i bolova
Preko Glogova
Preko Prenja i avetnog stijenja
Smrt i samoću da nadživi
Da nadvisi stravu
I, uvjeren u jakost svoga duha
Safet i danas tim putem ide
Iako se neki šejtan stalno pred njim
vrzma
– ne zna šta je –
On ide, ide, i ne posustaje
Okružen mrziteljima i miriteljima
Mecima i pendrecima…
Ne daj se Sajo
Ne daj se, tako ti Allaha, tako ti Hujke,
tako ti Šehitluka,
tako ti Veleža,
tako ti Muhameda i Bihe,
Tako ti Sanje, Hasana, Irfana
i najmlađe Eminice…
Ne daj ovo malo Mostara,
ovo malo Hercegovine i Bosne
pa taman svi pomrli
Biće nam dobro, biće nam divno
Ja l’ u Mostaru, gradu svjetskom
Ja l’ u kaburu džennetskom.
|