|
Siguran sam da c'e istorija iskazati svoj verdikt o takvom ponashanju onih koji su mogli da sve to sprijeche, ali nisu, jer su svjesno zazhmirili bar na jedno oko, a nekad na oba i chekali da to prodje i zavrshi kako je politichki bolje za njegovu zemlju, a nekad i vjeru kojoj pripada. Govorili su jedno, a pustili zlikovce da chine upravo suprotno od onoga shto su uvazheni akreditirani zastupnici civiliziranih zemalja Zapada zagovarali. Zahvaljujuc'i tome dogodilo se upravo ono shto su oni prizheljkivali da se dogodi nevinom i naivnom narodu, koji je daleko od srca Evrope, iako je geografski blizu njenog centra, a istorijski vrlo blizu mjestu gdje je rodjena zapadna demokratija!...
Donose se rezolucije, odluke, dogovori i ugovori koje agresori chesto potpishu, ali ne poshtuju. Shalju se hiljade silno naoruzhanih vojnika pod zastavom Ujedinjenih naroda, ali s naredjenjem da svoje oruzhje ne smiju da upotrijebe chak i kad mogu da sprijeche agresiju ili pokolj! Smjenjuju se specijalni predstavnici Ujedinjene Evrope, kochoperni lordovi, isluzheni ili senilni politichari, poslushni generali koji, pod zastavom U.N. u Bosni i Hercegovini vode politiku svoje zemlje i vrlo chesto idu na ruku agresoru ili pod ruku s njim do kreveta bosanske robinje!
Nikome od onih koji bi trebali i mogli, dragi moj nesretni sretniche, ne pada na pamet ili se ne usudjuje da lupne shakom o stol i ne kazhe jednu jedinu rijech – ”Dosta!” i onda uchini shto iza toga treba da slijedi. I zashto bi iko od njih (”zabrinutih”) to uradio kad im je ovako komotnije. Ima se dojam da neshto pokushavaju, a to shto nema pozitivnih rezultata od toga, vec' je svakim danom vishe ubijenih, prognanih civila i silovanih zhena, nije njihova greshka niti krivica. Oni su dali odlichne prijedloge, sutra c'e ih ponoviti, pa onda opet, i opet c'e se chuditi da ih sve strane u sukobu nisu htjele da prihvate, a najvishe se zgrazhaju kad se zhrtva agresije usudi da odbije prijedlog koji je ravan potpisivanju vlastite smrtne presude!
Mnogi moji sapatnici, pa i ja, mislimo da bi lordu Owenu trebalo da se medju prvima sudi u Hagu! Pitash se sigurno zashto. Kratko kazano zato shto je svjesno, dakle srachunato nahushkao hrvatske bojovnike iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske na svoje dojucherashnje ratne saveznike i susjede! Gdje su u jednom trenutku zastale s etnichkim chishc'enjem Miloshevic'eve i Karadzhic'eve delije, zhestoko su nastavili Tudjmanovi i Bobanovi bojovnici! Poticaj i opravdanje im je dao lord Owen svojim sramnim, udvorichkim i providnim prijedlogom o podjeli Bosne i Hercegovine, a upuc'eni kazhu da je ”on vjerovatno imao i svoje razloge i interes da postupi tako”…
|
Jusuf-Jusa Nikshic': Stara stanica
|
|
Karakterom kochoperan i umishljen, hvalisao se pred novinarima i kamerama da je na domaku mira u Bosni i Hercegovini. Karadzhic'evoj i Miloshevic'evoj strani, kojoj je po predratnom popisu stanovnishtva u Bosni i Hercegovini trebalo da pripadne neshto malo preko 31 posto teritorije, promuc'urni lord iz Velike Britanije odluchio je da velikodushno ponudi za dlaku manje od pola zemlje, a Tudjmanovoj i Bobanovoj strani obec'ao je 25 posto teritorije, iako je po istom popisu Hrvata bilo neshto preko 17 posto! Ako agresori prihvate njegovu ponudu, u kojoj je za oba bila povelika teritorijalna nagrada za zlochine i agresiju, njihova zhrtva c'e biti dovedena pred svrshen chin i morac'e da potpishe njegov ”mirovni” prijedlog! Ako, pak, ne bude htjela da to uchini cijelom svijetu c'e biti ”jasno” da jedino Muslimani u Bosni i Hercegovini ne zhele da se rat zavrshi. Time bi josh potvrdili propagandnu tezu oba agresora za domac'u upotrebu da su Muslimani pocheli ovo krvoprolic'e i da nec'e da zhive u miru sa svojim susjedima!
Tek sada valja rec'i da po nekoj chudnoj, samo njemu poznatoj logici, algebri, geometriji, aritmetici, proporcionalnosti i pregovarachkoj mudrosti najbrojnijem narodu u Bosni i Hercegovini, (oko 49 posto ukupnog stanovnishtva zemlje, ali i znatno vishe, ako mu se pripishe najvec'i dio onih koji su na posljednjem popisu izjavili da su Jugoslaveni) i svim ostalim koji nisu ni Srbi, ni Hrvati niti Muslimani, svojim ”mirovnim” prijedlogom lord Owen odredio da se smjeste na preostalom dijelu teritorije (25 posto!!!) navodno zajednichke im domovine.
Prochitaj josh jednom ovu nevjerovatnu, a istinitu konstataciju i opet nec'esh moc'i da shvatish da je to mogao da uchini iole normalan, obrazovan, poshten i moralan chovjek! A uchinio je i josh se time ponosio lord Owen, dok je javno obrazlagao i branio svoj zlochinachki plan o podjeli Bosne i Hercegovine. S razlogom je sumnjiva pozadina takvog ponashanja…
Uz Tudjmanov blagoslov Boban je odmah i jedini potpisao taj plan, jer je njime Hrvatima u Bosni i Hercegovini ponudjena chetvrtina, a ne pripada im ni petina drzhave! Stavljanje potpisa na neusvojeni, a time i nevazhec'i Owenov prijedlog Tudjmanove i Bobanove pristashe su shvatile da im to daje pravo da predvidjenu chetvrtinu zemlje – onu koja je vec' bila pod njihovom kontrolom ili pak na dohvat ruku – ochiste od Nehrvata. I odmah su svim sredstvima prionuli na posao. U pomoc' im je doshla vojska iz Hrvatske i zajedno su pocheli da ostvaruju Tudjmanovu zamisao po uzoru na Karadzhic'a i Miloshevic'a: ubijaj, siluj, pljachkaj, pali, rushi i otjeraj u koncentracione logore ili u izgnanstvo nemoc'no i nezashtic'eno nehrvatsko stanovnishtvo koje se ne krsti kao Papa! Mnogi su to shvatili kao (h)istorijsku shansu i patriotsku, a neki i vjersku obavezu!
I ovog puta, opet po vec' oprobanom receptu, zhrtva je proglashena agresorom i, prema onome shto vidim na hrvatskoj televiziji (jer ovdje druge nema), chujem na radiju ili prochitam u novinama, s njom treba da se razgovara samo preko oruzhja, sve dok ne kapitulira ili je ne zbrishu s lica ovog dijela Zemlje. Dobro obavijeshteni shapuc'u da je ovo ustvari Owenov doprinos realizaciji Miloshevic'evog i Tudjmanovog dogovora u Karadjordjevu o podjeli Bosne i Hercegovine. (H)istorija c'e pokazati shta su samouvazheni lord i oni koji su ga delegirali dobili za uzvrat od Bobana i Karadzhic'a ili njihovih naredbodavaca za ovako velikodushne poklone…
Vjerujem da Miloshevic' i Karadzhic' zadovoljno trljaju rukama sretni da sada Tudjmanovi i Bobanovi bojovnici obavljaju posao za koji su mislili da c'e biti samo njihov… Smjeshkaju je se i jedni i drugi, a najvishe Biljana Plavshic', Karadzhic'ev zamjenik i svojevremeno uzorni komunista na svom fakultetu u Sarajevu, koja je jednom rechenicom definisala osnovni cilj rata koji su poveli: ”Pa shta ako i pogine dva miliona Srba – bar c'e za sva vremena na ovim prostorima nestati Muslimana!” – rekla je kroz smijeshak, uvjerena da govori mudro i da c'e ta rechenica uc'i u sve istorije o stvaranju velike Srbije u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljec'a i vijeka – krajem drugog milenijuma! I ushla je, ali u onu koja govori o psihopatologiji zhene koja je, makar bila i profesorica na fakultetu, toliko zastranila da nije bila u stanju da odmjeri zlochinachku tezhinu rijechi dok ih javno govorila.
Owen se zachudio kad su Miloshevic'evi Srbi, predvodjeni Karadzhic'em u Bosni i Hercegovini, odbili da potpishu njegov plan kojim im nudi pola zemlje, iako im ne pripada ni trec'ina! Zahvaljujuc'i takvoj njihovoj reakciji njegov je plan propao, a rat nastavljen i vjerovatno c'e da potraje sve dok oba agresora ne ostvare ono shto su naumili – a to znachi dok ove prostore ne ochiste od ”nekrsta”, shto bi nostalgichno rekao jedan pjesnik i vladar, koji je istovremeno bio poglavar crkve u svojoj zemlji.
On je u svojoj maloj zemlji u prvoj polovini devetnaestog stoljec'a zagovarao ”istragu poturica”, a ovi nashi krstashi iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine sto pedeset godina kasnije i na ochigled cijeloga svijeta, provode istrebljenje Muslimana u Bosni i Hercegovini! I ne samo u njoj! Nekima c'e – ”zna se” – biti poklonjeni zhivoti ako se vrate navodno vjeri svojih predaka: katolichkoj, i tek onda biti prihvac'eni kao Hrvati, ili pak pravoslavnoj, shto je uslov da postanu dobri Srbi. U oba sluchaja bi – zna se – bili gradjani drugog, a mozhda i nizheg reda, shto je sad sluchaj s Albancima u Srbiji, a posebno onim na Kosovu.
Chini mi se, dragi moj tek rodjeni, da su neki chudni, bolje bi bilo rec'i nemoralni svjetski politichari, a medju njima i lord Owen i oni koji mu daju instrukcije i naredjenja, odluchili da, podjelom moje zemlje i raseljavanjem ili unishtenjem naroda kojemu pripadam, i kojeg se josh ne stidim, smire pomahnitale i krvozhedne duhove oba agresora i da ih time udobrovolje (!) da konachno prekinu posao koji su pocheli. Takvi ”mirotvorci” su ustvari glavni razlog da agresija josh ne prestaje, vec' se intenzivira, zato shto svojim ”posredovanjem” povec'avaju apetite i jednog i drugog agresora, jer oba smatraju da je dio Bosne i Hercegovine koji su osvojili, samo njihov i zato ga etnichki ”chiste” od onih koji su tu zhivjeli stoljec'ima, samo zato shto ovi nisu njihove vjere, a onda i narodnosti.
Chudno je, apsurdno i nemoralno da se sve to chini navodno u ime mira, pravde a posebno demokratije. Gledam te umishljene, chesto zbunjene i preplashene politichare Zapada, koji su svu svoju politichku mudrost sabili u nekoliko otrcanih fraza i koji se chesto chudom chude kako agresori ne chuju ili nec'e da chuju i nec'e da poshtuju njihova upozorenja, a nekad i prijetnje, vec' i dalje chine pojedinachne i masovne zlochine i osvajaju nove prostore, koje odmah zatim pochnu da etnichki chiste i za vrlo kratko vrijeme ih ochiste od onih koji im nisu po volji…
|
Slavko Medunic': Ilustracija
|
|
Na kraju c'u, iako mi nije do shale, jer me golema tuga mori, da ti ispricham predratni vic koji poprilichno vjerno oslikava polozhaj mog naroda u Bosni i Hercegovini i ulogu onih koji, sad vec' beskonachno dugo, navodno ”pokushavaju” da ga zashtite:
Jednog dana Mujo i Suljo naishli na jednog svadljivog siledzhiju, koji je, bez valjanog razloga, uzeo Sulju na zub i hoc'e da ga bije. (Ono ”na zub” zamijeni sa ”na nishan” ili ”pod nozh”, a ispred glagola ”bije” stavi ”u”, slovo koje ne volim josh od drugog svjetskog rata…). Shto nasilnik naumio, to i pocheo da chini. Nakon prvog udarca Mujo ga, kao Suljin zashtitnik, prijetec'i upozori:
– Udari ga josh jednom, ako imash hrabrosti!
– Ko c'e mi to zabraniti, rdjo jedna – uzvrati ovaj i josh jache odalami Sulju.
– Udari ga josh jednom, ako smijesh! – opet c'e Mujo.
– Da me nec'esh ti sprijechiti, nishtarijo jedna – i josh jache udari neduzhnog Sulju. I to se ponovilo nekoliko puta dok Sulji nisu dozlogrdile nasilnikove batine, uzrokovane Mujinom verbalnom ”zashtitom”, pa je zavapio:
– Molim te, Mujo, nemoj vishe da me branish!!!
Smijesh se!? Znam! Istine radi moram rec'i da sam se nekoc' i ja smijao ovom vicu, ali sad plachem – nekad nad samim sobom, a mnogo cheshc'e nad ugrozhenijim od mene, koje ste vi, svjetski moc'nici, navodno uzeli u ”zashtitu”, (kao Mujo Sulju), a prostim okom se vidi da oklijevate, kao da vam se ne propushta prilika da, pomognuti krvolochnim i raspomamljenim srpskim i hrvatskim nacionalistima, ovaj dio Evrope ochistite od nas, jer mislite da c'e to biti bolje za nju i vash civilizirani svijet!
Zato zhalim i vas, svjetske velmozhe, a nekad i hulje, skupa s onima koji su u Njemachkoj digli dreku shto im je na te-ve ekranima prikazana uzhivo istina o ravnodushnosti onih koji zhele da sebe prikazhu dobronamjernim mirotvorcima.
Ponashanje i jednih i drugih u Bosni i Hercegovini potvrdjuje Hegelovu tvrdnju ”da narodi i vlade nisu nikad nauchili nishta od istorije, niti su ikad postupili prema bilo kojoj pouci koju su mogli da izvuku iz nje.” I josh je dodao da se na jedan ili drugi nachin svi znachajni dogadjaji i ljudi pojavljuju iznova, a ja c'u samo dodati da je to, nazhalost, danas sluchaj s mojom, na smrt osudjenom domovinom, ako se ne zaustavi njeno komadanje i etnichko chishc'enje, kojim c'e nestati najbrojnijeg naroda u njoj!
Mostar, 25. aprila 1993.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-08-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|