I
Napola obrijan nepocheshljane kose
Suochavam se sa svojim danashnjim
Odrazom u ogledalu
Promjene ne primjec'ujem
Lichni opis do u zadnju koordinatu
Odgovara jucherashnjem updateu
Svjetlost se razlijeva po prostoru
U koji sam intervenirao svojom
Nepravilno zaobljenom siluetom
II
Krec'emo se u mrezhi hipotenuza
Meridijana i izohipsa
Chak ni ne osjetim kad prodju kroz mene
Sve te silne linije sateliti i koordinate
Koji c'e me ako zatreba
Nac'i i locirati u roku nekoliko sekundi
III
Ovaj plavi kliker na kojem stanujem
U beskrajnom moru drugih klikera
Pikula i buljaka koji plutaju
Velikom pizdarijom koju zovemo svemir
U opasnosti je da ga ukrade neki bog
Kojemu je igra dosadila i zheli ga zamijeniti
Za neshto suvremenije, recimo Playstation
Pikule su tako passé
U sebi kazhem:
”plavi klikeru, ne dam te nikome
Nemash USB port ni internu memoriju
(tko kazhe da nemash?)
Ali zato imash pitku vodu i atmosferu i
Amazonsku prashumu a to jebemmumater
nije malo
I zato te ne dam nikome”
IV
Trebao bih cheshc'e razmishljati o
Efektu leptirovih krila
Kad otpuhnem dim cigarete
Hoc'u li srushiti ijedan grad
U Meksichkom Zaljevu
Ili mozhda potopiti surfera
U indijskom oceanu negdje
Dok isti namjeshta pozu
U pokushaju da impresionira
Koke u bikiniju
Da li bi ga primijetile kad bi znale
Da je to njegova posljednja poza?
Mostar, ozhujak, 2006.
|