I
Napola obrijan nepočešljane kose
Suočavam se sa svojim današnjim
Odrazom u ogledalu
Promjene ne primjećujem
Lični opis do u zadnju koordinatu
Odgovara jučerašnjem updateu
Svjetlost se razlijeva po prostoru
U koji sam intervenirao svojom
Nepravilno zaobljenom siluetom
II
Krećemo se u mreži hipotenuza
Meridijana i izohipsa
Čak ni ne osjetim kad prođu kroz mene
Sve te silne linije sateliti i koordinate
Koji će me ako zatreba
Naći i locirati u roku nekoliko sekundi
III
Ovaj plavi kliker na kojem stanujem
U beskrajnom moru drugih klikera
Pikula i buljaka koji plutaju
Velikom pizdarijom koju zovemo svemir
U opasnosti je da ga ukrade neki bog
Kojemu je igra dosadila i želi ga zamijeniti
Za nešto suvremenije, recimo Playstation
Pikule su tako passé
U sebi kažem:
”plavi klikeru, ne dam te nikome
Nemaš USB port ni internu memoriju
(tko kaže da nemaš?)
Ali zato imaš pitku vodu i atmosferu i
Amazonsku prašumu a to jebemmumater
nije malo
I zato te ne dam nikome”
IV
Trebao bih češće razmišljati o
Efektu leptirovih krila
Kad otpuhnem dim cigarete
Hoću li srušiti ijedan grad
U Meksičkom Zaljevu
Ili možda potopiti surfera
U indijskom oceanu negdje
Dok isti namješta pozu
U pokušaju da impresionira
Koke u bikiniju
Da li bi ga primijetile kad bi znale
Da je to njegova posljednja poza?
Mostar, ožujak, 2006.
|