Aleksandar Sergejevich Pushkin
(: Aleksandr Sergeevich Pushkin)
1799.-1837.
Ti i Vi
Prazno Vi srdachnim Ti
Zagovorivshi se zamijenila je,
I sva srec'na mashtanja
U dushi zaljubljenoj probudila.
Pred njom zamishljen stojim;
Ne mogu s nje odvojiti pogled
I govorim joj: kako ste vi mili!
I mislim: kako te volim
* * *
Uvijek c'e tako biti i bilo je
Takav je od davnina shiroki svijet
Mnogo je uchenih, pametnih malo,
Poznanika tushta i tma, a prijatelja nemash.
Mihail Jurjevich Ljermantov
(: Mikhail Jur'evich Lermontov)
1814.-1841.
Jedro
Bijeli se usamljeno jedro
U plavoj magli mora!
Shta trazhi u dalekoj zemlji?
Shta je ostavilo u domovini?
More se talasa i vjetar zvizhdi
I jarbol se uvija i shkripi…
Avaj! On srec'u ne trazhi
I od srec'e ne bjezhi
Pod njim puchina sjajnija od nebeskog plavetnila
Nad njim zlatne zrake sunca;
A on buntovan trazhi buru,
Kao da c'e u buri nac'i mir!
Stijena
Noc'io oblachic' zlatni
Na grudima stijene diva.
Rano na put odjurio
Igrajuc'i se veselo po nebeskom plavetnilu
ali je ostao vlazhni trag na bori grbotine
stare, sumorne stijene. Usamljeno
ona stoji; duboko se zamislila
i tiho plache u pustinji.
Nikolaj Aleksejevich Njekrasov
(: Nikolajj Alekseevich Nekrasov)
1821.-1878.
* * *
Slushajuc'i strahote rata,
Pri svakoj zhrtvi boja
Nije mi zhao prijatelja i njihove zhene, pa
Nije mi zhao ni samog junaka…
Avaj, utjeshic'e se zhena
I prijatelja najbolji prijatelj zaboravic'e;
Ali negdje ima dusha jedna
Ona c'e do groba pamtiti!
U ovom pretvornichkom svijetu
I u ovom svakojakom prostashtvu i prozi
Zhivota
Samo jedne u svijetu zapazio sam
Svete iskrene suze
To su suze jadnih majki!
One nikada nec'e zaboraviti svoju djecu
Poginulu na krvavoj njivi
Kao shto iva nikada nec'e podignuti
Svoje spushtene grane.
Pjesme moje zhivi svjedoci
Za mir prolivenih suza!
Radjate se u trenucima kobne nepogode
Dushevnih bura,
I udarate o ljudska srca,
Kao valovi o stijene.
Fjodor Ivanovich Tjuchev
(: Fjodor Ivanovich Tjutchev)
1803. -1873.
* * *
Suze ljudske, o suze ljudske,
Lijete se i danju i noc'u
Lijete se neznano, lijete se nevidjene,
Neiscrpne, bezbrojne
Lijete se kao shto liju kishni mlazovi
U mrtvu jesen noc'u.
* * *
Oluja je proshla. Josh pushec'i se, lezhao je
Visoki hrast oboren Perunom
I plavichasti njihov dim s grana vijugao se
Po zelenilu osvjezhenom jakom kishom
A vec' odavno nije glasnije i potpunije
Ptichiji pijev po gaju se razlio,
I duga svojim krajem
U zelene vrhove se uprla.
Afanasij Afanasjevich Fet
(: Afanasijj Afanas'evich Fet)
1820.-1892.
* * *
Doshao sam ti s pozdravom
Da ti kazhem da je sunce izashlo
Da je ono toplom svjetloshc'u
Po listovima zatreperilo,
Da ti kazhem da se shuma probudila
da se sva probudila
i sa svake grane ptice zaleprshale
i potpunom proljetnom zhudnjom
da ti kazhem da sam s onom istom strashc'u
kao juche, opet doshao.
Da mi je dusha isto onako
Voljna da sluzhi srec'i i tebi,
Da ti kazhem da me sa svih strana
Radost zapahuje
Da ni sam ne znam shta c'u
Pjevati, – ali pjesma zrije.
* * *
Kao oblak valovit
podigla se u daljini prashina
Da li je to neko na konju
ili neko pjeshke –
Ne vidi se od prashine.
Vidim da neko juri
Na dobrom konju…
Mili moj,
Sjeti me se tamo
U dalekom svijetu.
Aleksandar Aleksandrovich Blok
(: Aleksandr Aleksandrovich Blok)
1880.-1921.
* * *
Noc', ulica, fenjer, apoteka,
Apsurdna i tmurna svjetlost
Zhivi josh chetvrt vijeka
Sve c'e biti tako. Izlaza nema
Kad umresh – opet pochinjesh ispochetka
I sve se ponavlja kao nekada
Noc'. mreshkare se bore ledenog kanala
Apoteka, ulica, fenjer.
10. oktobar 1912.
* * *
Ja sam Hamlet, ledi se krv
Kad se pletu podmukle zamke
I u srcu prva ljubav
Istinski i jedina u svijetu.
Tebe je, Ofeliju moju,
Odvela daleko hladnoc'a zhivota
I umire princ u zavichaju
Proboden otrovnim machem.
1914.
Vladimir Vladimirovich Majakovski
(: Vladimir Vladimirovich Majakovskijj)
1893.-1930.
* * *
Poslushajte!
Pa, ako zvijezde sjaju
Znachi – to je nekome potrebno?
Znachi – neko te ispljuvke naziva biserima?
I muchec'i se
u vrtlogu prashine s juga
uzdizhe se prema bogu
boji se da je zakasnio,
plache
ljubi mishichavu ruku
moli –
da obavezno bude zvijezda! –
Kune se –
Nec'u izdrzhati tu bezzvijezdanu muku!
A poslje
ide uzbudjen
ali prividno miran
Govore nekome:
”Onda ti nije nishta
Nije strashno
Da?!”
Poslushajte !
Onda ako zvijezde sjaju
Znachi – to je nekome potrebno?
Znachi – to je neophodno,
da bi svaku vecher
Nad krovovima
Zasjala bar jedna zvijezda?!
1914.
Pjesma o razlici ukusa
Konj je rekao pogledavshi kamilu!
”Kakav gigantski konj-melez”
Pa kamila povika:
”Je li, zar si ti konj?”
Ti si jednostavno – kamila zaostala u razvitku
I znao je samo bog sjedobradi,
Da su to – zhivotinje razne pasmine.
1928.
Boris Leonidovich Pasternak
1890.-1960.
Hmelj
Pod rakitom, koju brshljan skriva
Sklanjamo se od nevremena
Nasha ledja ogrtach pokriva,
Ti si mojom rukom ovijena
Prevarih se: ovo zhbunje nijemo
Ne pokriva brshljan, no hmelj neki
Zato bolje daj mi da prostremo
Ispod sebe taj ogrtach meki.
1954.
* * *
Voljeti druge – muka, teshka,
No zar da tvoju drazh to smrachi?
Iz tvojih chari, iz tvog smijeshka
Zhivotna odgonetka zrachi.
S proljec'a shiri se shum snova,
Novom i istinitom vichan.
Tvoj smisao je takvog kova,
On je, ko vazduh, nesebichan.
Prenesh se, motrish – to je lako,
iz srca stresesh smec'e rijechi
i zhivish chist – al’ nec'esh tako
da previjenac budesh vec'i.
1931.
Sergej Aleksandrovich Jesenjin
(: Sergejj Aleksandrovich Esenin)
1895.-1925.
* * *
Dovidjenja, druzhe, dovidjenja.
Ljubav, mili, u grudima spava.
Nishta ovaj rastanak ne mijenja,
Mozhda novi susret obec'ava
Dovidjenja, druzhe, bez rijechi oproshtaja,
Ne tuguj, ne zhali i ne zovi je, –
Nije novo: zhivotu ima kraja,
Ali zhivjeti nije novije.
1925.
Crni chovjek
Crni chovjeche!
Ti goste prokleti.
Taj glas se odavno
O tebi rodi. –
Ja sam lud i bijesan
I palica moja leti
Ravno u njushku
I nos da ga zgodi…
- - - - - - - - - -
Mjesec je umro,
Kraj okna zora drijema.
Ah ti, noc'i !
Shta si to noc'i spetljala?
Ja u cilindru stojim,
Nikoga sa mnom nema,
Ja sam…
Kraj razbitog zrcala…
1925.
Ana Andrejevna Ahmatova
(: Anna Andreevna Akhmatova)
1889.-1966.
* * *
Slushala sam glas, zvuchao je utjeshno.
Govorio je: ”Dodji ovamo
Ostavi svoj zaostali greshni zavichaj
Ostavi Rusiju zauvijek.
S tvojih ruku krv c'u sprati
Tuzhni sram zimskog sunca
Iz srca c'u ti izvadit’
Novim imenom c'u prekrit’
Bol poraza i uvreda.”
Ali ja sam hladno i mirno
Rukama prekrila glas
Da ne bi tom nedolichnom govoru
Oskrnavila zhalosnih duh.
1917.
* * *
Rekao je da nemam suparnica
Da za nj nisam obichna zhena
Nego prijatna svjetlost
I pjesma neobuzdanog zavichaja
Kada umrem, da nec'e tugovati
Da nec'e zavapiti, izgubivshi pamet:
”Uskrsni!”
Ali c'e u isti mah shvatit’ da je nemoguc'e zhivjeti
Tijelu bez sunca i dushi bez pjesme.
A shta sad?
1921.
Marina Ivanovna Cvetajeva
1892.-1941.
* * *
Nisam samozvana doshla kuc'i,
I ne kao slushkinja – ne treba mi hljeba,
Ja sam tvoja strast, tvoj nedjeljni odmor,
Tvoj dan sedmi, tvoje sedmo nebo.
Tamo na zemlji davali su mi novca
I zhrvnje vjeshali o vrat
Voljeni! Zar nisi saznao?
Tvoja sam lasta – Psiheja?
1918.
Robert Ivanovich Rozhdestvenski
(: Robert Ivanovich Rozhdestvenskijj)
1932.-1994.
Aljende
Shuti ubica u generalskom chinu,
Sjaje se bajonete vojnichke parade
Na karti
Chile uski komadic' zemlje
Krvari
Kao od sablje rana,
Odlazi chovjek
U vjechnost i u pjesmu…
O, kako su zhurili da ga ubiju!
O, kako su ga htjeli…
”pri pokushaju bjekstva”!...
Ubili su ga
Pri pokushaju zhivota.
* * *
Sve pochinje od ljubavi
Tvrde:
”u pochetku je bila rijech…”
A ja ponovo proglashavam:
Sve pochinje
od ljubavi!...
i saznanje,
i rad,
ochi cvjetova,
ochi djeteta
sve pochinje od ljubavi.
Sve pochinje od ljubavi,
Od ljubavi!
Ja to tachno znam.
Sve,
Chak i mrzhnja –
Rodjena
i vjechna
sestra ljubavi.
Sve pochinje od ljubavi:
mashta, strah,
vino i prah,
Tragedija,
tuga
i podvig
Sve pochinje od ljubavi…
Proljec'e ti shapne:
”Zhivi…”
I ti od shapata zaljuljash.
I ispravish se
I pochinjesh.
Sve pochinje od ljubavi!
Majakovski, je opredijeljen za buduc'nost – za novi svijet, ovako je odgovorio na posljednju pjesmu Jesenjina ”Dovidjenja, druzhe, dovidjenja”. U ovom vremenu uzimam je kao metaforu na jedno uzburkano i iznevjereno vrijeme:
Nasha planeta nije
Za proljec'ne cvijeti
Treba otet
Radost
Buduc'nosti svjezhe
U ovom zhivotu
nije teshko mreti –
Izgradit zhivot
kudikamo je tezhe.
Priredio: Alija Bijavica
|