|
Lijechec' rane svima, travama i chinima –
– Skrhan od umora u ranama, reche Ranar
zadnju besjedu inima:
”Pustimo, da nas dirkaju nebeskijeh
oluja Lahori!
Zausprimo ticaje, tkivu nam tjelesnom!
Sklopimo ispod vjedja oko zharno-varavo!
Jere od opipa putenih, vreliji su divji
Zborovi,
koj’ na Geje pupku prigiblju nam javore –
chupajuc' ih ispod golijena, k chalmi im se
penjuc' nagore.
Meleme ‛vake ranami, bjelje, toplje,
pozheljet nigdar.
josh t’ ne mogoh ko ranarnik u kletu
‛vom chasu.
A rana, oda nj, ak’ ne zacjeli zavazdar,
ter gnojem i muklim tukom s chvoruge
ne prozvoni shupljom pec'inom u tvrdu
krasu;
Znaj, to sjaj je sunchanijeh traka nesto
zavazdar.”
02.01.2006. g.
|