|
Liječeć rane svima, travama i činima –
– Skrhan od umora u ranama, reče Ranar
zadnju besjedu inima:
”Pustimo, da nas dirkaju nebeskijeh
oluja Lahori!
Zausprimo ticaje, tkivu nam tjelesnom!
Sklopimo ispod vjeđa oko žarno-varavo!
Jere od opipa putenih, vreliji su divji
Zborovi,
koj’ na Geje pupku prigiblju nam javore –
čupajuć ih ispod golijena, k čalmi im se
penjuć nagore.
Meleme ‛vake ranami, bjelje, toplje,
poželjet nigdar.
još t’ ne mogoh ko ranarnik u kletu
‛vom času.
A rana, oda nj, ak’ ne zacjeli zavazdar,
ter gnojem i muklim tukom s čvoruge
ne prozvoni šupljom pećinom u tvrdu
krasu;
Znaj, to sjaj je sunčanijeh traka nesto
zavazdar.”
02.01.2006. g.
|