|
Zaplovimo, prijatelju, kroz krhke vlati trave
shto se kupaju u jutarnjoj rosi,
jer, svakog chasa, prijatelju moj,
smrt c'e joj doc'i, shto c'e ju donijeti kosci.
Malom zemljaku
Gledam te kako udishesh svjezhi dah jutra
po prvi put prelazec'i kuc'ni prag
i vrtec'i se oko majchine ruke
pokushavash odrzhati ravnotezhu.
Tebi nisu vazhne podnevne vijesti
o narodima shto se kupahu u vlastitoj krvi
mozhda poneka suza obasjana na suncu
kad ti koljena dotaknu
tvrdu bosansku zemlju.
|