|
Zasjeche me ochnjak krvozhedne dobrote.
Likantropska utopija, blesava kao radost karnevala
zapucketa slamnastim umom sa zharom strahoposhtovanja.
Zaudara proljec'e zagnojenih glava.
Tolike lobanje pribijene o kazaljke
prozhdiru prizore zarad olichavanja i ilustracije.
Trag povorke razgazhenih u mulj shto otichu u grobove.
Besmrtnost manje boli doomchena.
Ta sudbina nije stvar chuda predodredjenosti
nego algebre gluposti.
Ushtalene dushe, od mentaliteta nepokretne, oglodane u
olupine sa osjec'anjem za smisao raskomadanim
do geometrije najneposrednijeg, tonu na dno
barushtine vremena destilovana u trajanje.
Vuku i mene
Misao mi uzeta da bude predmet trudnoc'e
jalove bestije, rashchiniteljske utrobe.
Nezachet, ishchekujem rez s lavinom kritike.
Chitava stvar se kikoc'e: ”Pa zar nisu sve
planine odnesene pod dejstvom vjere!”
|