|
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
snujesh Vjetrena Vrata u kojima su
i vrijeme i prostor ujedno da uteknesh
iz svijeta pomahnitalih volshebnika
ozeleni goro grabovino
male moje ljetna hladovino
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
umjesto visova Bjelashnice sa kojih se pomalja
Sarajevo u dubini prilazi srebreno polje Fatnichko
a humac sa crkvicom treperi u jezeru
sjajna zvijezdo povishe Velezhi
pozdravi mi malu kod shiljezhi
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
zeleni se polje Fatnichko u ljetnje popodne
donosec' mirise i smilja i kovilja i zanovjeti
koje brste koze a stada ovaca pasu po plandishtu
kisha pada rastu sise
udac'u se jebe mi se
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
polje se Fatnichko pomalja u bijeloj vjenchanici
pokriveno iznenadnim snijegom u rano proljec'e
a nevinost tishine spushta nebo na zemlju
stalno moje misli lete
tamo gdje si bio dijete
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
vaskrsavaju u pjesmi i vini i nevini
a bjelina snijega sa neba i zemlje u Vjetrenim Vratima
pretvara i vrijeme i prostor u jedno
u tebi su preko zime
ravna brda i doline
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
nebo iznad polja Fatnichkog premoshc'uje duga
charobna varka beskraja ni na nebu ni na zemlji
i Vjetrena Vrata spokoja u kojima je dusha zimzelena
gledao sam s Leotara
kako Velezh maglu para
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
otrzhe se charolija duge a sa televizora prodire
zhestina Volting luka da me rastrjezhnjuje
porugom da zhivot i jeste da udjesh izadjesh i gotovo
srce moje od kamena jache
ono pjeva kad treba da plache
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
iznebuha se otvaraju Vjetrena Vrata na Bjelashnici
pa vrijeme i prostor ujedno premrezhuju slikom
sipljiva magla koja pritiskuje Sarajevo i gushi
moj dushmane otvoreno kazhi
da li mene crna zemlja trazhi
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
ne vidish nishta osim guste magle shto se stezhe
i upija jato vranih selica angela crnih
koji lakokrilo odnose moje bilo i damare
moj zhivote ja jebo te
shto se tako mukom ote
Dok u rascvjetanoj daljini padaju bombe podmuklo
dvoglasne gange dolaze vazdan s visina nebeskih
i polijezhu po zemlji da obnove plodove svijeta
andjeoskim pjevanjem o obreteniju Vjetrenih Vrata.
navika je nasha stara
da nas pjesma razgovara
|