|
Es-selamu alejkum i dobro veče dragi gosti, prijatelji i žitelji Trebinja.
Večeras iz punog srca s pravom izgovaramo ime našeg grada, jer večeras dostojanstveno vraćamo Trebinju skriven među zvijezde odbijegli biser izrastao, čuvan i otrgnut iz njedara stoljetnih platana, otrgnut iz rima sladunjave Trebišnjice. Večeras će se zvonima sa tornja crkve na Gračanici, platanima nad gradom ponovo pridružiti ezan s minareta Osman pašine džamije i svi će skupa na svoj način moliti sretniju i bolju budućnost. U to ime želim Vas pozvati da zasluženim aplauzom pozdravimo našeg efendiju, glavnog imama Trebinja, Husein ef. Hodžića
|
Ugledni gosti na Akademiji
|
|
Huseinova dobrodošlica
Zahvaljujem Bogu, Allahu dž.š., koji nas je večeras sabrao i okupio da se ovdje radujemo. Ovo je moja želja i moj san, san koji se ostvario. Želim da selamim i pozdravim prof. h. Seid ef. Smajkića, mostarskog muftiju, poštovanog Arhimandreja Simeuna u pratnju oca Jovana, predstavnike pravoslavne crkve koji su nam večeras vrlo, vrlo dragi gosti, s poštovanjem spominjem ime načelnika opštine Trebinje, dr. Dobroslava Ćuka, predsjednika općinskog parlamenta gospodina Nikolu Sekulovića, radost čekanu punih deset godina u Trebinju, njegovu desnu ruku, Ervina Pobrića, potpredsjednika Skupštine, uzvanice i goste, sve Vas drage posjetioce, učesnike programa i ovim najavljujem početak svečanosti otvaranja obnovljene džamije Osman-paše Resulbegovića. Rećiću samo jednu rečenicu; Neka ova naša večerašnja svečanost bude topla kiša koja je čekana kroz puno prošlih sušnih godina i neka budu sunčeve zrake koje će uz Božiju pomoć i dati da nikne sjeme i plodovi mira, povjerenja, tolerancije, suživota i respekta među svim građanima Trebinja za sadašnje i buduće generacije. Amin!
Uvijek u svojoj dugovjekovnoj historiji Trebinje je bilo rasadnik umnih i u svijetu nauke, kulture ekonomije, umjetnosti, književnosti, slikarstva, biznisa poznatih i priznatih ljudi. Oni su uvijek, bez obzira, živjeli u Trebinju, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Tuzli, Beču, Njujorku, Ljubljani, Mostaru, Banja Luci, svom gradu djetinjstva darivali ono najljepše, potrebu da se živi bolje, srećnije i zadovoljnije. Stotinama godina trebinjski Muslimani snažno su i višestruko svojim znanjem iparticipirali u napretku i afirmaciji voljenog grada. I sada bez obzira što žive rasuti po svim stranama ove naše planete daju i spremni su da daju za ovaj grad. Zar i obnova džamije, to na najljepši način ne dokazuje.
Trebinje je bilo i Trebinje želi biti svojom kulturom, ekonomskim, civilizacijskim dosezima, sinonim multietničkog, multicivilizacijskog prelijepog grada. Podatak da je osamdesetih godina Trebinje uz Novo Mesto, Kranj i Maribor bio četvrti grad Jugoslavije po ekonomskom standardu, prosperitetu i ljepoti življenja govori mnogo, govori sam za sebe. U ovom svečanom trenutku obratiće nam se načelnik općine Trebinje, Dobroslav Ćuk.
|
Dobrodošlica načelnika opštine Trebinje
|
|
Dobroslav Ćuk: susret komšija i prijatelja
Dame i gospodo, časni predstavnici vjerskih zajednica, poštovani sugrađani, dragi gosti i prijatelji, dozvolite mi da Vas pozdravim u ime opštine Trebinje i da odmah na početku kažem ono što mi se čini veoma važnim. Prošlo je vrijeme kada se nisu štedile one riječi koje donose zlo. Danas je, uvjeren sam, došlo vrijeme da se neke stvari kažu jednim novim riječnikom, riječnikom u kome nema inata i bijesa, riječnikom ispunjenim razumijevanjem, tolerancijom i nadom. Večeras i sutra i svaki dan nadalje želio bih da svi progovorimo baš tako, i mi za mikrofonom i svi koji ste večeras ovdje i svi oni koji će sutra biti među nama i to baš u ovim ljetnim danima kada se na trebinjskim ulicama susreću stare komšije i stari prijatelji. Želio bih da jednim takvim jezikom nastavimo govoriti i u vremenu koje je pred nama. Naš jezik može se zvati i Srpski i Bošnjački i Hrvatski ali ako taj jezik ne bude jezik sporazuma neće biti razumljiv nikom u slobodnom i civilizovanom svijetu kome se želimo priključiti.
Ja se večeras mnogo radujem, ali se ne radujem samo za to što će se sutra naši sugrađani, Bošnjaci, ponovo naći u svojoj džamiji, ne radujem se samo zato što je i pametno i pravedno da sve ono što je zlo srušilo, bilo gdje, dobro podigne i popravi nego i zato što mladima možemo reći nismo bili dovoljno odvažni, pametni i jaki da vas poštedimo bezumlja i nasilja ali danas nakon toliko godina moramo biti otvoreni i pošteni i reći da mnogi među nama, pogotovo oni koji su krojili našu sudbinu tada nisu bili dostojni ni našeg povjerenja ni našeg poštovanja. Nisu bili dostojni ni svetinja u koje su se zaklinjali ni imena koje su pominjali. Upali su u naše živote, pretumbali uspomene, izmjenjali gradske razglednice i teške katance stavili na svaku nadu da sa njima možemo i metra naprijed. Za sobom ostavili su ljude u očaju, kuće u dimu, bogomolje u gomilama.
Dragi prijatelji, da vas podsjetim na nešto što mi večeras izgleda posebno važno, a bar javno još nije rečeno; u Trebinju traje predanje da je Sultan kaznio Osman-pašu Resulbegovića zato što je napravio džamiju veću i ljepšu džamiju od carske, kasniji događaji daleko svakoj legendi kaznili su, eto, tako rizično i tako odvažno djelo. Zašto? Sigurno ne zbog njegove ljepote, ne zbog njegove visine, pa uvjeren sam, čak, ne ni zato što je to bila kuća molitve, nego zbog toga što se tada kod umobolnih rodila ideja da rušenjem jedne bogomolje po skraćenom postupku uz minimalan trud, mogu ostvariti sve svoje planove i sa vrata skinuti sve svoje terete. Nakon što se munara stresla u gomilu u ovom gradu tiho se, mnogo je toga počelo da se propituje i pretresa. Taj govor, taj protest traje ovdje i danas kao, vjerujem, i na svim drugim mjestima gdje su se rušile svetinje.
Tokom ratnih godina kada sam susretao i građane koji su likovali ali i one koji su bili zbunjeni i zgroženi, one najbrojnije na trebinjskim ulicama, one koji su nijemo gledali, one koji smo ostali bez riječi, iako imali su mnogo toga da kažu. Kakva budućnost danas stoji pred ovim, kako rekoh odvažnim i rizičnim Osman-pašinim djelom? Moj odgovor, ako na njega iko ima pravo, jeste u nadi i dubokom uvjerenju da vrijeme rizika i nasilja prolazi. Mislim da se konačno u Bosni i Hercegovini treba podvući linija i da svako za sebe napravi saldo, istorijski i svaki drugi, i da svako može za sebe reći, ma pred kakvim iskušenjima stajao, više nikada i ni po kakvu cijenu neću ulaziti u pravo drugoga. Ako u budućnosti nešto treba da se ruši onda su to predrasude a ne uzvišena djela ljudskog duha i vrijedne tvorevine ljudskih ruku.
Dragi moji sugrađani, uvjeren sam da u Trebinju danas dominira duh srdačnosti i tolerancije. Nadam se da ga osjećaju svi naši sugrađani iz dijaspore koji su došli ovog ljeta. Trebinje se otvara ne samo prema svojim susjedima, nego na neki način vraćajući onu svoju staru gradsku dušu otvara se i samo prema sebi. Sve to ne ide lako, ali ipak pomjeramo se naprijed i dokaza je mnogo. Svaki dan bliži smo svom novom idealu da postanemo jedna prosperitetna demokratska zajednica u kojoj ima mjesta za sve ljude, bez obzira na razlike, pogotovo one vjerske i nacionalne. Ovo nije fraza, ovo je naša stvarnost i naša sudbina. Stvari više ne mogu da krenu nazad. Zato još jednom pozivam sve naše Trebinjce, Bošnjake, sve ljude Trebinjce, ma gdje bili da se vrate svojim kućama i svom gradu. Na kraju, iako nakon svega nema mjesta čestitkama, ima mjesta zadovoljstvu, što će od sutra naši sugrađani Bošnjaci ostvariti svoj molitveni smiraj, a s njim uvjeren sam i nanovo ojačati onu plemenitu mudrost koja svakog čovjeka upućuje na toleranciju, na poštovanje i na razuman i duhovno bogat zajednički život. U toj nadi, još jednom Vas pozdravljam u ime opštine Trebinje, a uvjeren sam i u ime svih građana koji nikad nisu prestali da vole i svoj grad i svoje sugrađane.
Trebinjci su Trebinju, bez obzira na nacionalnost i individualni usud, uvijek davali onu rijetku čarobnu moć prepoznatljivih vrijednosti. Oni su u stvari bili svojevrsni ambasadori svog grada, ambasadori koji su i u svijetu znanja kazivali snagom nauke, šta i kako može, ima i nudi prelijepi grad na Trebišnjici. Dozvolite da izdvojim samo Bošnjake, da pomenemo samo jedan broj onih koji su svojim dostignućima u sferi nauke i znanja širili činjenice o vrijednostima grada, kojeg su tako silno voljeli.
Ahmet beg Defterdarević, još daleke 1902. godine stekao je zvanje doktora pravnih nauka u Beču. Prof dr. Edhem Čamo, akademik, prof dr. Lokman Zubčević, prof dr. Husnija Resulović, prof. dr. Ismet Dizdarević, prof. dr. Husnija Ćerimagić, prof. dr. Muhamed Kahrimanović, akademik, prof. dr. Orhan Zubčević, prof. dr. Razija Lagumdžija, prof. dr. Zlata Salahović-Grebo, prof. dr. Ramiz I. Zubčević, prof. dr. Smail Kabil, prof. dr. Mustafa Ramić, prof. dr. Ramiz H. Zubčević, prof dr. Sulejman Resulović, prof. dr. Smail Begović, akademik, prof. dr. Sabira Hadžović, prof. dr. Dženana Čustović-Buturović, prof. dr. Zijo Ćatović, prof. dr. Safet Hadžović, prof. dr. Midhat Arslanagić, prof. dr. Zijad Saračić, prof. dr. Emir Kabil, prof. dr. Šefket Arslanagić i mnogi drugi…
Treba li podsjećati na one poznate književnike, Izeta Sarajlića, Mustafu Arnautovića, Mehu Barakovića, Nijaza Resulovića, prvog muslimanskog književnika sa prostora Trebinja; pa slikare Ejuba Begovića, Nedžada Fazlinovića; estradne umjetnike: Bebu Selimović, Nedžada Salkovića, Miralema Kruškića, Senada Bašića.
Treba li podsjetiti na one vrsne i u svijetu cijenjene novinare, pravnike, majstore, inžinjere, ekonomiste, profesore, učitelje, trgovce… Svi oni, ponovićemo, dali su svome gradu pečat prepoznatljivosti, gradu znanja, nauke, ljudskih vrijednosti.
|
Ansambl Mostarske kiše sa Titijem Balalićem
|
|
Stari odlaze, novi dolaze: pjesnici Alija Kebo, Miralem Resulović, glumac Šerif Aljić, sevdalije Amra Halebić, Elmedin Balalić Titi i Madžid Abaza podsjetit će nas na stoljetne rime Bošnjaka Trebinja, duboko zapletene u krošnje visokih platana.
E, naši dragi Trebinjci, rasuti po svijetu od Skandinavije, Kanade, Amerike, do Australije, i još daleko do Novog Zelanda pa čak i do Fidžija.
Bože dragi, gdje nas sve ima! Ali uvijek i još jednom uvijek, mi smo Trebinjci, Bošnjaci, muslimani, u našim srcima je živo Trebinje a u srca živog Trebinja prelijepa džamija Osman-paše Resulbegovića. Husein ef. Hodžić, na početku večerašnje svečanosti molio je Boga za kišu, mi smo iz Mostara poveli naše ”Mostarske kiše”, ansambl čiju su svaku izvedbu Trebinjci pozdravili burnim pljeskom.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-12-26
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|