|
Univerzalne vrijednosti
Draga omladino, vi ste u gradu koji ima dugu i bogatu historiju i o kojoj je vrlo nezahvalno govoriti datumima, godinama i pobrojavanjem vazhnih i manje vazhnih dogadjaja. Sam nastanak ovog grada je specifichan i sudbinski je vezan za most koji je spojio dvije obale, ali i omoguc'io susret civilizacija, kultura i naroda. Od tada do danas historija ovog grada, bez obzira na sve pojedinachne dogadjaje, u svojoj biti mozhe se svesti na borbu da se te veze koje je omoguc'io most proshire, obogate i oplemene i budu poticaj dobru i napretku sa jedne strane i nastojanja da se te veze pokidaju, suze, onemoguc'e i stave u sluzhbu uskog uniformnog interesa, sa druge strane. U temelje ovog grada ugradjena je otvorenost prema ljudima i idejama, snoshljivost prema drugom i drugachijem, istinskim poshtivanjem tudjeg i ljubomornim chuvanjem svojeg. Na tragu pozitivnog historijskog iskustva o chuvanju i poshtivanju ljudskih prava i sloboda, Mostar se razvijao na prihvatanju i afirmaciji dobrog i plemenitog kao univerzalnih vrijednosti i stalnoj borbi protiv dekadentnog i anahronog. Za ovu sredinu vazhilo je uistinu pravilo: ”vazhno je kakav si, a ne ko si”. Zato je Mostar postao sredina u kojoj punim pluc'ima i srcem u punoj slobodi mozhe zapjevati Bajezidagic', Shantic', S.S. Kranjchevic', Skender Kulenovic' i ini pjesnici. Jednake uslove za nauchnu i politichku afirmaciju u Mostaru je imao i veliki mislilac i duhovni autoritet Shejh Jujo i mnogi drugi, kao Jevrejin Izidor Papo, knjizhevnik i publicista Predrag Matvejevic', te drzhavnici poput Dzhemala Bijedic'a chije ime nosi nash Univerzitet.
Sve do dolaska minulog sistema, ta otvorena, sa svim razlichitostima obogac'ena sredina, istinski je shtitila i chuvala pravo pojedinca da zadrzhi i ochuva svoj identitet i bez stida i ogranichenja praktikuje svoju vjeru, obichaje i tradicijske vrijednosti. Bila je to, uistinu, za zhivot, napredak i rad, ugodna sredina sa svim ljepotama zajednichkog zhivljenja, istinski bogata razlichitostima u svim segmentima zhivljenja. Stoljec'ima je to funkcionisalo. Za to postoje svi relevantni materijalni, kulturoloshki i drugi dokazi.
Pakleni plan
Mostar kao takav mnogima je smetao i bio napadan. Napadali su ga razbojnici poput Stojana Jankovic'a, ali i pojedinci chijoj misiji i ulozi tako neshto nije bilo primjereno, poput biskupa fra Pashkala Buconjic'a, zbog chega ih je narod primjereno kaznio. Bio je on svoje bitke i protiv Latasa i ala Latasa i Austro-Ugara i fashista svih boja i nacija i iz tih bitaka izlazio kao pobjednik jer su se za nj borili i branili ga svi njegovi poshteni gradjani. U minulom ratu, na pochetku agresije, bila mu je, bez ucheshc'a Boshnjaka, namijenjena podjela po Neretvi i to desna obala Hrvatima, lijeva Srbima, a Neretva Boshnjacima. Tako su se bili dogovorili propali politichari, ali su to sprijechili njegovi hrabri branitelji. Nazhalost, Mostar je zahvaljujuc'i hazarderskoj politici srpskog vodstva, tada ostao bez vec'ine Srba. Svi vi, medjutim, znate da tu nije bio kraj mukama Mostara i Mostaraca. U nastavku rata, a u zhelji da ovladaju Mostarom uz asistenciju pojedinih predstavnika medjunarodne zajednice, Hrvati su bili pripremili kamione za takozvano humano preseljenje Mostaraca u srednju Bosnu. Branitelji Mostara su i taj pakleni plan onemoguc'ili. A onda je uslijedila nova agresija. Hrvati su uz pomoc' hrvatske vojske, sa podruchja koje je bilo pod kontrolom HVO-a, protjerali sve boshnjachke zhene, djecu i starce, a sve mushkarce pohapsili i otjerali u logore i smrt. Isti scenario kao u Srebrenici, hvala Bogu, ne i sa tako tragichnim posljedicama. Znatan dio grada je odbranjen, a braniteljima su zapovjednici hrvatske vojske tada poruchili da izvjese bijele zastave, a da c'e ”Mostar biti hrvatski grad ili hrvatska ledina”. I ovoga puta su branitelji osujetili tu genocidnu zhelju i ostali na poziciji uspostavljene linije razgranichenja sve do formalnog prestanka agresije. Moram vas podsjetiti na onu masu nemoc'nih zhena i djece na stadionu, na kolone smrti koje su gonjene iz Mostara cestom uz Hum preko Krusheva do Heliodroma. Hiljade su muchene, zlostavljane i ubijane po logorima i protjerane shirom svijeta sa jasno planiranim ciljem promjene demografske slike i osvajanja grada. Volio bih da u toku svog boravka ovdje u nashem gradu, pored svega ostalog, posjetite i Shemovac i danashnji Shpanski trg gdje su se odvijale uzhasne trke zhivota i smrti koje su za svoju zabavu priredjivali hrvatski bojovnici. Sa znanjem medjunarodne zajednice do smrti su nas izgladnjivali i onemoguc'avali bilo kakvu humanitarnu pomoc'. Branitelji grada medju kojima je osim Boshnjaka bio i mali broj Srba i Hrvata, su se odrzhali i odbranjeni dio grada nikada nisu nazvali ni Muslimanski ni Boshnjachki.
Neravnopravan tretman
Iz zadnjih bitaka grad je izashao teshko osakac'en, ali ja josh gajim nadu da nije porazhen. Medjunarodna zajednica na Mostar gleda kao na problem i potencijalno zharishte koje treba rijeshiti ne vodec'i rachuna ni o pravdi ni o pravichnosti. Posljednja deshavanja sa Evropskim ustavom pokazala su da Evropa josh nije dosegla standarde na kojima je stoljec'ima funkcionisao, razvijao se i napredovao Mostar, Sarajevo, Bosna i Hercegovina i da nije u potpunosti spremna pomoc'i da se ovaj grad revitalizira na onim principima na kojima je funkcionisao stotinama godina. Grad je danas formalno ujedinjen. Novim statutom su stvoreni preduslovi da se donekle izbalansiraju nacionalni interesi Hrvata i Boshnjaka. Medjutim, godinu i po nakon donoshenja statuta, malo ili nishta nije uchinjeno na stvarnom objedinjavanju funkcija grada. Hrvati su zadrzhali sve svoje nacionalne institucije: sveuchilishte, kazalishte, medije, sportska drushtva, shkolstvo, a prijeratne zajednichke institucije: bolnice, dom kulture, stadion, preduzec'a, proglasili dobrom jednog naroda. Zadrzhali su i nazive ulica date po imenima najozloglashenijih fashistichkih ustashkih zlochinaca iz Drugog svjetskog rata, bez obzira na protivljenje ogromnog broja gradjana Mostara svih nacionalnosti. Boshnjachke institucije: univerzitet, pozorishte, zdravstvene ustanove, privredni i sportski objekti, te mediji i sve ono shto nema predznak nacionalnog, eliminisani su ili nemaju ravnopravan tretman sa hrvatskim u budzhetu.
Na ovim prostorima (cijela Hercegovina) posebno zaprepashc'uje agresivnost katolichke crkve koja u svemu podrzhava rigidnu politichku opciju HDZ-a, a nerijetko vuche i radikalnije poteze u ostvarivanju politichkih ciljeva Hrvata na ovim prostorima. U sprovodjenju svojih ekspanzionistichkih namjera, katolichka crkva ne preza od prisvajanja zajednichkog zemljishta, bespravne izgradnje objekata, podizanja krizheva gdje im nije mjesto. Pojedini sveshtenici svojim istupima i javnim govorima permanentno shire neistine o Boshnjacima negirajuc'i ih kao narod.
Mostar je danas u izuzetno teshkoj politichkoj, ekonomskoj i kulturnoj situaciji opterec'en pochinjenim uzhasnim zlochinima i mrzhnjom, ali i chinjenicom, da se od ratnog cilja da Mostar postane hrvatski grad, nije odustalo. Hrvati insistiraju da nasilno stechena demografska prednost u korist njih, bude legitimno mjerilo za odredjivanje pozicija u vlasti. Teshko je govoriti o pomirenju i oprostu kada se nema spremnosti kazati za mrtva tijela vishe od 1.000 muchki ubijenih Boshnjaka. I, tako, dok u mraku nacionalizma i povampirenog fashizma neki novi Budaci i Pashkali zhele konachno ugasiti prepoznatljivi duh Mostara, istinski Mostarci su ponovo odluchno ustali protiv toga, a trachak nade i vjere da c'e u svojim plemenitim idejama uspjeti, vide u upisu Starog mosta i stare gradske jezgre na listu svjetske kulturne bashtine UNESCO-a, shto je svojevrsno priznanje takvom poshtenom opredjeljenju.
Na listi svjetske bashtine
Time se velichanstveni duh Mostara ponovo uzdigao i josh jednom svima stavio do znanja da nije ni srpski ni hrvatski ni boshnjachki, ni katolichki, ni pravoslavni vec' kosmichki, planetarni i po chijim mjerilima dobro nema nacionalni prefiks, a zlo je uvijek vezano za zlochinca sa imenom i prezimenom. Ja se iskreno nadam da c'e to pomoc'i da se sprijechi daljnje nacionalno svojatanje Mostara i da c'e omoguc'iti ambijent ugodnog zhivljenja za sve njegove zhitelje i putnike namjernike. Vjerujem da c'e i ovaj vash skup doprinijeti afirmaciji ovog grada i vrijednosti na kojima je on utemeljen i na kojima je njegov opstanak i razvoj jedino moguc', u chemu ja vidim i bitan doprinos stabilnosti cijeloj nashoj drzhavi Bosni i Hercegovini.
Boshnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine da bi se ochuvali i opstali na ovim prostorima, a to vazhi i za vas, draga omladino, moraju gajiti tradicionalno provjerene vrijednosti suzhivota i napretka, kao jedino moguc'e, kristalizirane kroz milenijski kontinuitet Bosne i Hercegovine kao drzhave svih njenih naroda, vjera, kultura i civilizacija.
Vas, draga omladino, pozivam da budete ponosni jer dijelite isto ishodishte vrijednosti na kojima je izrastao ovaj grad. Ubijedjen sam da bi vas mrtvi branitelji iz Liska harema i Shehitluka zheljeli vidjeti sretne, vesele, razdragane i ponosne, na sebe i svoje vrijednosti. Njima c'ete se oduzhiti uchenjem, shirenjem istine o ovom gradu i Bosni i Hercegovini, chuvanjem vrijednosti za koje su oni i shehidi shirom Bosne i Hercegovine dali svoje zhivote.
Pozivam vas da izgradjujete i jachate medjusobno povjerenje kako bi bez straha mogli graditi mostove prijateljstva prema drugima. Oslanjajte se jedni na druge, ma gdje bili, bit c'e vam lakshe korachati kroz zhivot. Chuvajte svoju vjeru, tradiciju, obichaje, jezik. Vodite rachuna o svom struchnom usavrshavanju i volite i ne zaboravljajte svoju domovinu, ma gdje bili i zhivjeli. Svojim znanjem, iskustvom i mladalachkim entuzijazmom, pomozite obnovu nashe drzhave Bosne i Hercegovine.
U ime institucija IZ-e i u svoje ime, zhelim vam uspjeshan rad i prijatan boravak u Mostaru.
(naslov i medjunaslovi redakcijski)
Hadzhi Seid ef. Smajkic'
Muftija mostarski
Besjeda na 4. susretima boshnjachke omladine,
Dom Herceg Stjepan Kosacha – Mostar
30.07.2005.
|