|
Univerzalne vrijednosti
Draga omladino, vi ste u gradu koji ima dugu i bogatu historiju i o kojoj je vrlo nezahvalno govoriti datumima, godinama i pobrojavanjem važnih i manje važnih događaja. Sam nastanak ovog grada je specifičan i sudbinski je vezan za most koji je spojio dvije obale, ali i omogućio susret civilizacija, kultura i naroda. Od tada do danas historija ovog grada, bez obzira na sve pojedinačne događaje, u svojoj biti može se svesti na borbu da se te veze koje je omogućio most prošire, obogate i oplemene i budu poticaj dobru i napretku sa jedne strane i nastojanja da se te veze pokidaju, suze, onemoguće i stave u službu uskog uniformnog interesa, sa druge strane. U temelje ovog grada ugrađena je otvorenost prema ljudima i idejama, snošljivost prema drugom i drugačijem, istinskim poštivanjem tuđeg i ljubomornim čuvanjem svojeg. Na tragu pozitivnog historijskog iskustva o čuvanju i poštivanju ljudskih prava i sloboda, Mostar se razvijao na prihvatanju i afirmaciji dobrog i plemenitog kao univerzalnih vrijednosti i stalnoj borbi protiv dekadentnog i anahronog. Za ovu sredinu važilo je uistinu pravilo: ”važno je kakav si, a ne ko si”. Zato je Mostar postao sredina u kojoj punim plućima i srcem u punoj slobodi može zapjevati Bajezidagić, Šantić, S.S. Kranjčević, Skender Kulenović i ini pjesnici. Jednake uslove za naučnu i političku afirmaciju u Mostaru je imao i veliki mislilac i duhovni autoritet Šejh Jujo i mnogi drugi, kao Jevrejin Izidor Papo, književnik i publicista Predrag Matvejević, te državnici poput Džemala Bijedića čije ime nosi naš Univerzitet.
Sve do dolaska minulog sistema, ta otvorena, sa svim različitostima obogaćena sredina, istinski je štitila i čuvala pravo pojedinca da zadrži i očuva svoj identitet i bez stida i ograničenja praktikuje svoju vjeru, običaje i tradicijske vrijednosti. Bila je to, uistinu, za život, napredak i rad, ugodna sredina sa svim ljepotama zajedničkog življenja, istinski bogata različitostima u svim segmentima življenja. Stoljećima je to funkcionisalo. Za to postoje svi relevantni materijalni, kulturološki i drugi dokazi.
Pakleni plan
Mostar kao takav mnogima je smetao i bio napadan. Napadali su ga razbojnici poput Stojana Jankovića, ali i pojedinci čijoj misiji i ulozi tako nešto nije bilo primjereno, poput biskupa fra Paškala Buconjića, zbog čega ih je narod primjereno kaznio. Bio je on svoje bitke i protiv Latasa i ala Latasa i Austro-Ugara i fašista svih boja i nacija i iz tih bitaka izlazio kao pobjednik jer su se za nj borili i branili ga svi njegovi pošteni građani. U minulom ratu, na početku agresije, bila mu je, bez učešća Bošnjaka, namijenjena podjela po Neretvi i to desna obala Hrvatima, lijeva Srbima, a Neretva Bošnjacima. Tako su se bili dogovorili propali političari, ali su to spriječili njegovi hrabri branitelji. Nažalost, Mostar je zahvaljujući hazarderskoj politici srpskog vodstva, tada ostao bez većine Srba. Svi vi, međutim, znate da tu nije bio kraj mukama Mostara i Mostaraca. U nastavku rata, a u želji da ovladaju Mostarom uz asistenciju pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, Hrvati su bili pripremili kamione za takozvano humano preseljenje Mostaraca u srednju Bosnu. Branitelji Mostara su i taj pakleni plan onemogućili. A onda je uslijedila nova agresija. Hrvati su uz pomoć hrvatske vojske, sa područja koje je bilo pod kontrolom HVO-a, protjerali sve bošnjačke žene, djecu i starce, a sve muškarce pohapsili i otjerali u logore i smrt. Isti scenario kao u Srebrenici, hvala Bogu, ne i sa tako tragičnim posljedicama. Znatan dio grada je odbranjen, a braniteljima su zapovjednici hrvatske vojske tada poručili da izvjese bijele zastave, a da će ”Mostar biti hrvatski grad ili hrvatska ledina”. I ovoga puta su branitelji osujetili tu genocidnu želju i ostali na poziciji uspostavljene linije razgraničenja sve do formalnog prestanka agresije. Moram vas podsjetiti na onu masu nemoćnih žena i djece na stadionu, na kolone smrti koje su gonjene iz Mostara cestom uz Hum preko Kruševa do Heliodroma. Hiljade su mučene, zlostavljane i ubijane po logorima i protjerane širom svijeta sa jasno planiranim ciljem promjene demografske slike i osvajanja grada. Volio bih da u toku svog boravka ovdje u našem gradu, pored svega ostalog, posjetite i Šemovac i današnji Španski trg gdje su se odvijale užasne trke života i smrti koje su za svoju zabavu priređivali hrvatski bojovnici. Sa znanjem međunarodne zajednice do smrti su nas izgladnjivali i onemogućavali bilo kakvu humanitarnu pomoć. Branitelji grada među kojima je osim Bošnjaka bio i mali broj Srba i Hrvata, su se održali i odbranjeni dio grada nikada nisu nazvali ni Muslimanski ni Bošnjački.
Neravnopravan tretman
Iz zadnjih bitaka grad je izašao teško osakaćen, ali ja još gajim nadu da nije poražen. Međunarodna zajednica na Mostar gleda kao na problem i potencijalno žarište koje treba riješiti ne vodeći računa ni o pravdi ni o pravičnosti. Posljednja dešavanja sa Evropskim ustavom pokazala su da Evropa još nije dosegla standarde na kojima je stoljećima funkcionisao, razvijao se i napredovao Mostar, Sarajevo, Bosna i Hercegovina i da nije u potpunosti spremna pomoći da se ovaj grad revitalizira na onim principima na kojima je funkcionisao stotinama godina. Grad je danas formalno ujedinjen. Novim statutom su stvoreni preduslovi da se donekle izbalansiraju nacionalni interesi Hrvata i Bošnjaka. Međutim, godinu i po nakon donošenja statuta, malo ili ništa nije učinjeno na stvarnom objedinjavanju funkcija grada. Hrvati su zadržali sve svoje nacionalne institucije: sveučilište, kazalište, medije, sportska društva, školstvo, a prijeratne zajedničke institucije: bolnice, dom kulture, stadion, preduzeća, proglasili dobrom jednog naroda. Zadržali su i nazive ulica date po imenima najozloglašenijih fašističkih ustaških zločinaca iz Drugog svjetskog rata, bez obzira na protivljenje ogromnog broja građana Mostara svih nacionalnosti. Bošnjačke institucije: univerzitet, pozorište, zdravstvene ustanove, privredni i sportski objekti, te mediji i sve ono što nema predznak nacionalnog, eliminisani su ili nemaju ravnopravan tretman sa hrvatskim u budžetu.
Na ovim prostorima (cijela Hercegovina) posebno zaprepašćuje agresivnost katoličke crkve koja u svemu podržava rigidnu političku opciju HDZ-a, a nerijetko vuče i radikalnije poteze u ostvarivanju političkih ciljeva Hrvata na ovim prostorima. U sprovođenju svojih ekspanzionističkih namjera, katolička crkva ne preza od prisvajanja zajedničkog zemljišta, bespravne izgradnje objekata, podizanja križeva gdje im nije mjesto. Pojedini sveštenici svojim istupima i javnim govorima permanentno šire neistine o Bošnjacima negirajući ih kao narod.
Mostar je danas u izuzetno teškoj političkoj, ekonomskoj i kulturnoj situaciji opterećen počinjenim užasnim zločinima i mržnjom, ali i činjenicom, da se od ratnog cilja da Mostar postane hrvatski grad, nije odustalo. Hrvati insistiraju da nasilno stečena demografska prednost u korist njih, bude legitimno mjerilo za određivanje pozicija u vlasti. Teško je govoriti o pomirenju i oprostu kada se nema spremnosti kazati za mrtva tijela više od 1.000 mučki ubijenih Bošnjaka. I, tako, dok u mraku nacionalizma i povampirenog fašizma neki novi Budaci i Paškali žele konačno ugasiti prepoznatljivi duh Mostara, istinski Mostarci su ponovo odlučno ustali protiv toga, a tračak nade i vjere da će u svojim plemenitim idejama uspjeti, vide u upisu Starog mosta i stare gradske jezgre na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, što je svojevrsno priznanje takvom poštenom opredjeljenju.
Na listi svjetske baštine
Time se veličanstveni duh Mostara ponovo uzdigao i još jednom svima stavio do znanja da nije ni srpski ni hrvatski ni bošnjački, ni katolički, ni pravoslavni već kosmički, planetarni i po čijim mjerilima dobro nema nacionalni prefiks, a zlo je uvijek vezano za zločinca sa imenom i prezimenom. Ja se iskreno nadam da će to pomoći da se spriječi daljnje nacionalno svojatanje Mostara i da će omogućiti ambijent ugodnog življenja za sve njegove žitelje i putnike namjernike. Vjerujem da će i ovaj vaš skup doprinijeti afirmaciji ovog grada i vrijednosti na kojima je on utemeljen i na kojima je njegov opstanak i razvoj jedino moguć, u čemu ja vidim i bitan doprinos stabilnosti cijeloj našoj državi Bosni i Hercegovini.
Bošnjaci Mostara i Bosne i Hercegovine da bi se očuvali i opstali na ovim prostorima, a to važi i za vas, draga omladino, moraju gajiti tradicionalno provjerene vrijednosti suživota i napretka, kao jedino moguće, kristalizirane kroz milenijski kontinuitet Bosne i Hercegovine kao države svih njenih naroda, vjera, kultura i civilizacija.
Vas, draga omladino, pozivam da budete ponosni jer dijelite isto ishodište vrijednosti na kojima je izrastao ovaj grad. Ubijeđen sam da bi vas mrtvi branitelji iz Liska harema i Šehitluka željeli vidjeti sretne, vesele, razdragane i ponosne, na sebe i svoje vrijednosti. Njima ćete se odužiti učenjem, širenjem istine o ovom gradu i Bosni i Hercegovini, čuvanjem vrijednosti za koje su oni i šehidi širom Bosne i Hercegovine dali svoje živote.
Pozivam vas da izgrađujete i jačate međusobno povjerenje kako bi bez straha mogli graditi mostove prijateljstva prema drugima. Oslanjajte se jedni na druge, ma gdje bili, bit će vam lakše koračati kroz život. Čuvajte svoju vjeru, tradiciju, običaje, jezik. Vodite računa o svom stručnom usavršavanju i volite i ne zaboravljajte svoju domovinu, ma gdje bili i živjeli. Svojim znanjem, iskustvom i mladalačkim entuzijazmom, pomozite obnovu naše države Bosne i Hercegovine.
U ime institucija IZ-e i u svoje ime, želim vam uspješan rad i prijatan boravak u Mostaru.
(naslov i međunaslovi redakcijski)
Hadži Seid ef. Smajkić
Muftija mostarski
Besjeda na 4. susretima bošnjačke omladine,
Dom Herceg Stjepan Kosača – Mostar
30.07.2005.
|