|
Pišući prije skoro pola godine na stranici Orbusa tekst ”Kultura BiH dijaspore vraća se kući” o tome kako nam je bilo u Italiji na Danima Bosne i o pozivu iz Sarajeva da se pisci okupe tamo na Sajmu knjige, ni slutio nisam da će to biti baš tako. I za dušu, i izlog i posjetioce pravi događaj. No krenimo redom.
Bosanski pisci po svijetu razasuti očekivali su da ih kolege pisci iz Bosne i Hercegovine pozovu da prezentiraju svoje književno stvaralaštvo uknjiženo zadnjih 13 godina, baš onako kako mi njih baš toliko dočekujemo ali se to nije desilo. Očekivali smo da se nas ali i kulturnih stvaralaca iz drugih oblasti kulture (slikara, muzičkih stvaralaca, filmskih i teatarskih stvaralaca…) sjeti ministarstvo za kulturu ali ni to se nije desilo. Na spomenutim Danima Bosne u Italiji ideju o našem pozivanju u Bosnu rekli smo i obrazložili osobi iz Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice Ruzmiri Tihić-Kadrić i ona je ponuđeni izazov prihvatila i posredstvom svog ministarstva i ministra Kebe stvorila uslove da se u Bosni pojavimo i to za pisce u pravo vrijeme, na Sajam knjige.
Tako se na listi za predstavljanje našlo 36 pojedinaca i različitih udruženja. Spomenimo Josipa Ostija, Ismeta Bekrića i Azru Hukić iz Slovenije, Enesa Topalovića, Zlatka Lukića i Edhema Traku iz Norveške, Antonija Žalicu i Nensi Mujčinović iz Holandije, Denisa Dželića iz Danske, Samiru Begman i Saimu Višić iz Švajcarske, Idriza Saltagića i Samru Međedović iz Velike Britanije, Šimu Ešića i Kemala Bradarića iz Njemačke, te Sedina Keljalića, Mehu Barakovića, Mithata Ajanovića, Izeta Muratspahića iz Švedske… Ovom prilikom su se predstavili i listovi i periodike sa bosanskim predznakom od Bosanske pošte, Sabaha, Nura, Glasa BiH, Behara…
Za naše čitaoce istaknimo da je štand BiH dijaspore bio jedan od najposjećenijih štandova na sajmu ali po prezentacijama i najaktivniji. Od onih koje smo registrovali tu su bili švedski i francuski ambasador, akademici Ljubo Berberović i Muhamed Filipović, pa Čedo Kisić, Vehid Gunić, Jovo Divjak, Josip Pejaković, Gojko Berić, Mile Stojić…
U Holidejinu je upriličen koktel i prezentacija za pisce gdje je svaki dobio po 5 minuta, taj ugođaj i ljepotu izrečene riječi je trebalo čuti i doživjeti. Domaći mediji su pojavljivanje pisaca iz dijaspore doživjeli kao medijsku atrakciju snimajući priloge, reportaže, cijele emisije.
Spomenimo da je druženje iskorišteno da se formira koordinacioni odbor BiH pisaca u dijaspori sa nakanom da osmisli saradnju između samih pisaca ali i olakša njihovu saradnju sa izdavačkim kućama i u krajnjem sa čitaocima. Taj posao je povjeren Bekriću, Ostiju, Žalici i malenkosti potpisanog.
Prošlo je vrijeme kad je dijaspora bila nečija logistička baza u koju se dolazilo po aplauze ali i po mnogo više od toga. Pisac ali i drugi kulturni i javni radnici iz Bosne može računati na našu saradnju samo onoliko koliko i mi sami ovdje nailazimo na razumjevanje i saradnju?, jednoglasan je stav pisaca okupljenih ovim povodom u Bosni.
Bilo bi dobro ako okupljanje pisaca u Sarajevu aprila 2005. godine bude izazov i nauk da BiH kulturna dijaspora traži i očekuje svoje ”Dane BiH dijaspore” ili nazovimo to kako god hoćemo. Uz pisce u sedam dana bilo je dobro da su se prezentirali i slikari, muzičari, filmski i teatarski stvaraoci u osmišljenu programu na opšte zadovoljstvo svih bosanskih stvaralaca kojima je Bosna izazov i sudbina.
|