|
Dostic'i dokumentarnu snagu ubjedljivosti ideja je kojom se svjesno ili nesvjesno, rukovodi Enisa Shator u artikuliranju svoga likovnog govora. Pri tom, za suradnika ima evidentnu vjeshtinu likovnog uoblichavanja predmeta koji se nadu u njenom stvaralachkom obzoru bez obzira shto joj je linija pomalo arhitektonska, naglashene chvrstine i beskrupuloznog preciziranja ne ostavljajuc'i maha mashtovitoj igri u kojoj znatno vec'u ulogu ima poetski dozhivljaj odredjenog oblika od njegovog strogog preciziranja. Ali, ono shto je bitno gospoda Shator nije na sebe preuzela ulogu fotografskog aparata, tezhnju da svemu shto se nade u njenom vidnom polju nade mjesto i na svojoj slici: ona pravi odbir, na slici obezbjedjuje mjesto samo onome shto je u stanju ponijeti tezhinu odgovornosti koju umjetnichki chin namec'e predmetu u takvoj situaciji, takvim selektiranjem ona odredjuje misaonu osnovu slike, a kroz tu misao ona odredjuje i emotivnu komponentu za koju je ova slika veoma zainteresirana. No, emocija se tek prozire kroz misaonu koprenu kojom gospoda Shator prekriva svoju sliku, njeni motivi nisu dakle sladunjavi, kakvi bi, nesumnjivo, bili da ih uoblichava iskljuchivo svojim emotivnim pobudama. Taj reminiscentni aspekt slike daje njenom motivu ozbiljnost i unutarnju strogost koja, donekle, i korespondira njenom strogom linijom iako je ta korespodencija, vjerovatno, sluchajna.
|
Enisa Shator
|
|
Ali – kada bi artikulacija slike stala na ovom stepenu, josh uvijek ne bismo imali priliku da se sretnemo sa umjetnichkim djelom bez obzira na kvalitete koji su vec' istaknuti. Umjetnichka ubjedljivost slike Enise Shator krije se u onom spektru gdje se stvaralachka invencija ove slikarke provjerava u svome stvaralachkom aktu. Prvi je, kako smo rekli, izbor motiva, drugi je izbor onih aspekata motiva koji su u stanju ponijeti ideju likovnog iskaza, ovaj trec'i je presudan da bi preuzeti motiv dobio svoju novu stvarnost, svoju umjetnichku egzistenciju. To je ritmichka organizacija motiva. Shta vishe, taj ritam ona nije nametnula svome motivu vec' ga je nashla u njemu samom. A metrichka jedinica je velichina kamenog shkriljca kojim se, u hercegovachkom miljeu prekriva chovjekova nastamba, nastala od kamena i smjeshtena u kamenu. Ta metrichka jedinica se ponavlja gotovo chitavom povrshinom slike: i na zidovima ili podzidama, i na dvorishnim plohama. Otuda, njen ritam nema onu kongitudinalnu usmjerenost kretanja, on treperi u svojoj razigranoj izdashnosti i proizvodi iz sebe dodatni elemenat koji produbljuje umjetnichki aspekt njene slike; svjetlosnu skramu koja se prelijeva preko slike, prozhima njenu nutrinu i time stvara privid nestvarnosti, lirske izmaglice, charobnosti koja se amalgamira sa tezhnjom za dokumentarnim i u toj amalgamaciji se okonchava stvaralachki akt Enise Shator, stvaraoca koji se tek sada javlja svojim likovnim djelom, ali koji je ona oduvijek, bez svake sumnje, nosila u sebi. Trebao je samo jedan jaki podsticaj ma otkuda on doshao, i da potok poteche chija se silina vishe nichim ne da zajaziti. Otuda njena slika ima i evokativni karakter u koji se smjeshta dokumentarni vid slike, i poetski vid koji oplemenjuje i omoguc'uje kompleksniju dozhivljajnost od one koja se mozhe registrirati kada se nadjemo pred objektom u njegovoj prirodnoj biti. Jer, ne treba zaboraviti – svoj motiv gospodja Shator i promishlja ili, josh istinitije, promishljanje motiva je osnovno polazishte u kreiranju slike, u tom promishljanju ona smjeshta i osobnu emociju koja gledaoca, istina, ne obavezuje ali chini jednu od karika u uspostavi komunikacije izmedju slike i gledaoca.
|
Enisa Shator: Ilustracija
|
|
Recimo, na kraju, josh neshto. Enisa Shator je slikar urbanog miljea, njeni motivi su forme koje je chovjek stvorio od prirodnih materijala, dakle, ona se inspirira onim elementima i prostoru oko sebe u koje je vec' utisnut pechat stvaralachkog. To stvaralachko ime ima svoja dva vida – ili je produkovano nerazvijenom mashtom bezimenih graditelja u chijem se produktu ochuvava onaj rustikalni elemenat, nerafiniran u svojoj oblikovnosti, ali pun poezije u nachinu kako je prirodni materijal izglobljen iz svog prirodnog lezhishta i preveden u neshto drugo, u dom, ali se i uzdigao iznad nje, dobio svoje drugo bic'e ili su to slozhene arhitektonske gradjevine u kojima je materijal svoju sirovu materijalnost utopio u oblikotvornom aktu chovjekova shvatanja, a to su, najcheshc'e, dzhamije sa svojim vertikalama uzleta i zaobljenim formama kupola. Ovdje se, mozhda, donekle poremec'uju ritmichki periodi koji su neka vrsta njenih oblikovnih konstanti, ali se zato dobija na prostornosti kao kompenzaciji. U ovim slikama je dokumentarna komponenta neshto jache naglashena.
U takvom spektru nam se ukazuje likovno djelo Enise Shator, skromno, ali i dovoljno ubjedljivo da se u njemu samome mozhe izchitati puni razlog postojanja.
Sarajevo, 16.04.2005. godine
|
|
Zadnja izmjena: 2005-11-13
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|