|
Niti jedan Bošnjak nije uposlen u stolačkom Domu zdravlja. Direktor je Mladen Bošković. Svim prijašnjim uposlenicima iz reda bošnjačkog naroda uskraćeno je pravo na povrat radnog mjesta.
Zahtjevamo hitno otklanjanje de facto apartheida nad bošnjačkim stanovništvom i uspostavu njihovih osnovnih ljudskih prava. To znači da je u svakom upravnom odboru nužno uspostaviti principe reciprociteta: broj kvalificiranih Hrvata bi trebao biti ravnomjeran broju kvalificiranih Bošnjaka. Tamo gdje je direktor Hrvat, zamjenik direktora mora, na osnovu neosporivih prava, biti druge nacionalnosti. Bitne mjere moraju biti poduzete kako bi se zaposlili Bošnjaci uporedo sa njihovim hrvatskim kolegama, te da im se daju jednak prava na povrat na njihova prijašnja radna mjesta.
2. Obrazovanje
Na polju obrazovanja također postoji potpuni aparthejd na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Od maja 2000. godine bošnjačkoj djeci školskog uzrasta dozvoljeno je pohađanje općinske osnovne škole. Trenutno, broju od otprilike 300 učenika Bošnjaka (uključujući predškolski uzrast) je omogućeno korištenje četiri učionice, od ukupnog broja od otprilike 40 učionica u čitavoj školi. Njihov status nije reguliran u okviru ove škole nego se tretiraju kao učenici osnovne škole u Mostaru. Otprilike 17 nastavnika Bošnjaka su također službeno uposlenici osnovne škole u Mostaru. Na srednjoškolskom nivou Hrvatske vlasti koriste nacionalni školski plan i program rada Republike Hrvatske, i nadležne školski službenici se još nisu složili oko usvajanja plana i programa Federacije, niti su se dogovorili o omogućavanju pristupa odvojenim školskim učionicama za bošnjačke đake.
Posljedica toga je da otprilike 150 đaka dobi od 14 do 18 godina putuju u Mostar svaki dan kako bi se školovali. U praksi, učenici plaćaju prevoz do Stoca i ostale troškove vezane za put, kao što je npr. užina. Ovi izdaci su ogroman teret za povratničke porodice koje nemaju stalan izvor prihoda.
Zahtijevamo da se osnovna i srednja škola ustroje u skladu sa evropskim obrazovnim standardima. U osnovi, to znači da učenici svih nacionalnosti zajedno pohađaju nastavu, da su roditelji svih nacionalnosti uključeni u roditeljske odbore, korištenje plana i programa prihvatljivog svima, multietnički nastavni kadar i multietnički karakter školske uprave. Zahtijevamo otklanjanje svih nacionalističkih i šovinističkih sadržaja iz škole, te poštivanje i zaštitu ljudskih prava svih đaka. Zahtijevamo otvaranje srednje škole za sve učenike bez diskriminacije ijednog učenika. To znači da bi gore navedene mjere također trebale biti implementirane na srednjoškolskoj razini.
3. Zdravstvo
Dom zdravlja ”Jan Vitlačil” (trenutno preimenovan u ”Dom Zdravlja Stolac”) i Ortopedsko-traumatološka bolnica za fizikalnu terapiju u Stocu su također podvrgnule bošnjačko stanovništvo apartheidnom odnosu. Bošnjaci svoje potrebe za zdravstvenom njegom upražnjavaju u Mostaru, pošto dvije spomenute institucije u Stocu ne prihvataju bošnjačke police zdravstvenog osiguranja. Na zgradi i unutar samog Doma zdravlja istaknuto je uvredljivo, šovinističko znamenje. Iako bi trebao biti javna građanska ustanova, unutar Doma zdravlja, u hodnicima i dr. prostorijama, nalaze se i kršćanska vjerska obilježja.
Povratnici su 1996, pokrenuli malu ambulantu za hitne slučajeve za Bošnjake, u privatnoj kući, koja u slučaju nužde može pružiti samo osnovne usluge i eventualno pomoći oboljelim da stignu do mostarske bolnice. Ova ustanova upošljava tri liječnika, 15 medicinskih sestara i 4 vozača. Ustanova opslužuje lokalno bošnjačko stanovništvo samo najosnovnijim medicinskim uslugama, uključujući kućne posjete starijem stanovništvu po potrebi. Financira se preko kantonalnog Ministarstva zdravstva. Kada ustanova nije otvorena ili kada liječnik nije na raspolaganju, osobe sa medicinskim potrebama moraju ili iznaći sredstva kako bi platili zdravstvene usluge u stolačkom Domu Zdravlja ili iznaći način da se prevezu do bolnice u Mostaru.
Ortopedsko-traumatološka bolnica je zatvorena, te je također predmet pod stegom de facto apartheida.
Zahtijevamo da sustav zdravstvene njege bude reorganiziran kako bi omogućio ostvarivanje osnovnog prava na zdravstvenu njegu svih građana, bez obzira na njihovu nacionalnost. To znači da bi stolački Dom Zdravlja trebao upošljavati multietnički kadar na svim nivoima – uprava, stručno i pomoćno osoblje, po osnovu jednakih prava za sve građane.
Zahtijevamo da problem podijeljenog sustava zdravstvenog osiguranja bude riješen, pošto je ovo prouzročilo i ponovno uspostavilo obrazac apartheida u općini Stolac.
4. Socijalno osiguranje (Penzije, invalidi, starci, djeca)
Svi oblici socijalnog osiguranja i zaštite, kao što su penzije za podržavanje starih i nejakih, su ustrojeni kao dio apartheidnog sustava. To znači da su Bošnjaci isključeni iz svih općinskih socijalnih programa i uvezani sa institucijama koje ne djeluju u općini. Među povratnicima postoji veliki broj onih koji su penzionisani (otprilike 600). Kao posljedica odvojenog penzionog sustava oni nemaju dostojan pristup penzijama. Primaju svoje penzije putem mostarskog penzionog sustava, koji nije u mogućnosti da dostavlja pošiljke putem stolačke Pošte. Ako penzioner nije u mogućnosti otići u Mostar po penziju, iz Mostara mu se može poslati penzija samo preporučenom poštom.
U prilog tome, u svim ustanovama socijalnog osiguranja onemogućeno je učešće bošnjačkog kadra i rukovodstva.
Zahtjevamo da sustav socijalnog osiguranja bude ustrojen neovisan o bilo kojem vidu de facto diskriminacije.
5. Bankarstvo
Stolac ima dvije banke, i ove dvije finansijsko-kreditne ustanove također djeluju u svrhu neospornog podržavanja de facto apartheida. Bošnjaci su isključeni iz procesa raspodjele vlasništva i upravljanja ovim bankama.
Zahtijevamo da Bošnjaci budu ravnopravno uključeni u bankarski sustav (uprava i osoblje) i u korištenje bankovnih usluga, uključujući učinkovite kreditne usluge za povratnike kao i nesmetan transfer novca.
6. Vjerske slobode
Svi osnovni sadržaji vjerskog života (džamije, posjedi u vlasništvu Islamske zajednice, vjerske škole, groblja) su uništeni ili im je onemogućen pristup u svrhu zaštite, obnove i upotrebe. Na ovaj način bošnjačkom stanovništvu se osporava pravo na slobodu vjerskog izražavanja. Iako je odgovorna za njihovo rušenje, općina niti jednim činom nije doprinijela obnovi Čaršijske i Uzinovićke džamije, objekata kod kojih je proces obnove u završnoj fazi. Pored činjenice da je obnovljena u potpunosti bez učešća općinskih struktura vlasti, Čaršijska džamija, nacionalni spomenik BiH, još uvijek nema niti mogućnost ravnopravnog korištenja i opskrbe električnom energijom.
Zahtijevamo da odgovorna općinska i državna tijela poduzmu mjere kako bi se osiguralo pravo na slobodu vjerskog života u Stocu, a naročito:
- Obnova preostalih porušenih te zaštita i održavanje vjerskih objekata
- podrška vjerskom organizovanju i pravu na vjerske slobode na navedenom području
- obnova i zaštita svih objekata u vlasništvu vjerskih zajednica (džamije, dućani, stanovi, škole, zemljište, groblja, itd.)
Svi bošnjački povratnici žive u krajnjoj oskudici. Oni ne mogu obnoviti svoje kulturno i vjersko nasljeđe. Iz ovih razloga zahtijevamo da općina Stolac obezbjedi podršku našoj nakani obnove uništenih kulturnih i vjerskih sadržaja, kao jednog od preduslova za održiv povratak. Ovo bi trebalo početi odmah sa sljedećim koracima:
- Izdati dozvolu da se obnove preostale srušene džamije i obezbjedi jednokratnu financijsku podršku.
- Zaštititi i ograditi sve kulturne i vjerske lokalitete proglašene nacionalnim spomenicima u skladu sa Aneksom 8 Okvirnog dejtonskog sporazuma za mir u BiH. Pod tim se podrazumjevaju džamije (Podgradska, Čaršijska, Ćuprijska, Uzinovićka) i drugi spomenici (Tepa, Hamam, Behmenluk, Šarića kuća i Ada).
- Obnoviti stari Mekteb (vjersku školu) i staviti ga na raspolaganje vjerskoj zajednici.
Svako pasivno odnošenje prema produljenju kršenja naših vjerskih prava i sloboda smatramo ravnomjernim aktivnom učešću.
7. Vlasnička prava
Svi vidovi upotrebe javnog vlasništva su sada podložni de facto apartheidu. Promjene u vlasništvu i rukovođenje istim, su doveli do potpune isključenosti učešća Bošnjaka u tim procesima. Zbog ovog smatramo nezakonitim i nevažećim sve promjene u vlasništvu koje isključuju pravo bošnjačkog stanovništva na privatno vlasništvo, rad, i na učešće u procesima odlučivanja koji se odnose na raspodjelu posjeda u društvenom vlasništvu u općini Stolac. Općina Stolac nije učestvovala u obnovi porušenih povratničkih domaćinstava iako je direktno odgovora za njihovo rušenje.
Čak i ako su nakon II svjetskog rata različiti oblici nacionalizacije i eksproprijacije u općini u konačnici pretvorili vlasništvo bošnjačkog stanovništva u javna dobra (većina kojih je upotrebljena za izgradnju objekata od privrednog značaja), Bošnjaci su trenutno u potpunosti isključeni iz poslijeratne preraspodjele dobara i zemlje korisnicima, kao što su podjednako isključeni i iz procesa privatizacije u Stocu.
Zbog toga mi smatramo da svi oblici raspodjele poslovnih prostora, privrednih objekata i posjeda uzrokuju najočitije kršenje naših prava kao posljedice protuzakonitog prisvajanja koje se provodi u sklopu apartheidnog odnosa i djelovanja. Ponudit ćemo samo neke od mnogobrojnih primjera kako bi pojasnili ovo stajalište:
- Lovački dom je izgradilo lovačko društvo prije rata koji je sada u potpunosti u privatnom posjedu.
- Robnu kuću su na privatnom zemljištu izgradile firme u društvenom vlasništvu, te su u sklopu ovih aktivnosti prisvojili nekoliko kuća i privatnih radnji. Trenutno je zauzeta, njena namjena, način na koji je privatizirana, trenutni vlasnici i druge osobe koje je koriste, u potpunosti su nepoznati građanima Stoca i široj javnosti.
- Stari stolački harem, na kojem je 1949. godine izgrađen silos, umjesto da bude vraćen svom izvornom i jedinom vlasniku, Medžlisu Islamske zajednice u Stocu, bespravno je privatiziran. Svako nastojanje da se stari harem sa silosom ”privatizira” i oduzme od Medžlisa IZ u Stocu, smatramo ugrožavanjem naših temeljnih ljudskih prava, jer je to otimanje od nas grobova naših djedova i pradjedova.
- Stolački arhitektonsko-urbanistički dragulj ”Kupalje” (Javno ljetno kupalište), koji sačinjavaju dva spojena bazena i niz popratnih objekata, podignutih početkom 20. stoljeća, umjesto da bude podvrgnut detaljnom tretmanu obnove i zaštite kako bi mogao služiti svojoj izvornoj namjeni zadovoljavanja kulturnih i sportskih potreba stolačkog stanovništva, trenutno je protupravno uzurpiran i podložan stalnom propadanju zbog nebrige trenutnog korisnika.
- Unatoč nastojanjima i željama građana Stoca da kao jedan od nosioca ekonomskog oporavka općine ponovno bude uspostavljen, bivši stolački Vaspitno-popravni dom za maloljetna lica i dalje je nezakonito rasparčan i koristi privatnim svrhama nekolicine lica koja su ga uzurpirala. Među njima je i stolački ratni načelnik Općine, dr. Anđelko Marković, za čijeg su službovanja počinjeni zločini protiv stanovnika i grada Stoca, detaljno opisani u optužnici koju je protiv Jadranka Prlića i grupe, tvoraca i izvršioca zločinačkog projekt Hrvatske republike Herceg-Bosne, podigao Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije. G. Marković je u potpunosti uzurpirao nekadašnji park u okviru spomenutog objekta, te je tu izgradio luksuznu kuću, pritom srušivši i skoro stoljeće staru fontanu koja je krasila park. U svim ovim slučajevima, kao i u mnogim drugim, ovo se provodi u sklopu provedbe i održanja stanja de facto apartheida.
Zahtijevamo da se provede hitna i privremena mjera preraspodjele svih poslovnih i dr. javnih prostora u općini Stolac u skladu sa našim pravima. Vjerujemo da je ove mjere moguće provesti sa pola raspoloživih privrednih i poslovnih objekata u općini Stolac. Oni moraju biti izuzeti kako bi se ustupili povratnicima jer je trenutno stanje prepreka njihovom povratku u općinu.
Pritom zahtjevamo da se u svim općinskim službama (katastar, knjige vlasništva, zemljišne knjige, službeni registri) uposle Bošnjaci i Srbi kao gradski službenici i rukovoditelji kako bi se izbjegle buduće nezakonite transakcije i krivotvorenje podataka.
8. Sudstvo
U stolačkom općinskom Sudu za prekršaje nije zaposlen niti jedan stolački Bošnjak ili Srbin. Ovaj sud, na čelu sa sutkinjom Slavicom Papac, u potpunosti je svoje djelovanje podredio održanju stanja de facto apartheida, potčinjavanju i ponižavanju nehrvatskog stanovništva u općini Stolac. Sud je dugo bio smješten bukvalno vrata do vrata sa prostorijama stolačkog HDZ-a i HSP-a, u nekadašnjoj Ortopedsko-traumatološkoj bolnici, u kojoj su tijekom rata počinjena brojna zvjerstva nad stolačkim Bošnjacima. Iako je na području općine, tokom i poslije rata, srušeno 2107 bošnjačkih kuća a zabilježeno je preko 350 napada na imovinu Bošnjaka, niti jedan do sada izabrani općinski pravobranilac nije zatražio pokretanje istražnih radnji niti je stolačka policija samostalno provodila ikakve istrage o ovim dešavanjima. Sutkinja Papac je svoj rad u potpunosti posvetila stvaranju kriminalne prošlosti kod što većeg broja prvenstveno bošnjačke mladeži. Izricanjem najviših mogućih kazni i kod najbezazlenijih saobraćanih prestupa, svjesno i namjerno se produbljava ionako teško materijalno stanje u kojem živi povratničko stanovništvo. Pored toga zabilježeni su brojni slučajevi u kojim je sutkinja Papac svjesno donosila protuzakonite odluke u svrhu održanja stanja apartheida, kao što je bio slučaj prilikom skidanja nelegalnih paradržavnih zastava Herceg-Bosne kada su kažnjeni provodioci zakona a ne prekršioci, tj. postavljači spomenutih zastava. U dva druga slučaja kada je bošnjačkim povratnicima prijećeno oružjem, a u jednom slučaju čak i pucano na maloljetnika, počinioci Hrvati (u oba slučaja sa bogatom kriminalnom prošlošću, a u jednom je počinioc u trenutku izvršenja djela bio na odsluženju uvjetne kazne) bi dobili blage kazne koje ne odgovaraju težini počinjenog djela, a istovjetne kazne bi bile izrečene i Bošnjacima čiji su životi bili ugroženi. Na ovaj način se ne doprinosi uspostavi vladavine prava, nego se izjednačava žrtva i počinilac kriminalnog djela, te se indirektno ohrabruje i potiče na ponižavanje i ugrožavanje povratnika. Ovakvih i ovom sličnih dokumentovanih slučajeva ima mnogo.
Zahtijevamo da se u stolačkom općinskom Sudu za prekršaje zaposli stručan i nepristrasan kadar iz redova bošnjačkog i hrvatskog naroda po osnovu jednakosti i pariteta, te da se svi zabilježeni slučajevi terorističkih napada na Bošnjake i njihovu imovinu riješe brzo i efikasno u skladu sa zakonom.
9. Prepravljanje historijskog sjećanja
Nakon uništenja ključnih građevina (džamija, škole, han, itd.) nova imena koja nisu u vezi sa poviješću i kulturom ovog historijskog grada su nasilno data ulicama i ostalim znamenitostima. Naprotiv, ova nova imena služe za sprovedbu hrvatskog nacionalističkog programa te isključuju i nijekaju historijsko sjećanje i budućnost Bošnjaka i Srba u Stocu. Historijska imena ne sadrže uvredljivi sadržaj prema ijednoj skupini građana, dok su trenutno nametnuta uvredljiva, provokativna i bez ikakve su povezanosti sa historijom i kulturom grada.
Nudimo nekoliko primjera:
|