|
 Mustafa-Braco Komadina bio je jedini muški potomak legendarnog gradonačelnika Mostara Mujage Komadine. Od šest Mujaginih sinova sudbina je htjela da se uz dvije unuke rodi samo jedan unuk Mustafa-Braco.
Osim studentskog boravka u Sarajevu, gdje je studirao romanistiku – francuski jezik a potom pravo, čitav život proveo je u Mostaru. Uz roditeljski krug, te porodično okruženje: suprugu, djecu, unučad i zetove, najveći krug u društvenoj komunikaciji predstavljali su mu školski drugovi iz Realne gimnazije u Mostaru. To druženje koje se nastavilo i trajalo do 12. aprila ove godine bilo je dio šire porodice, jer je Braco govorio: ”Mi smo braća i sestre”. Evo dva mjeseca pred jubilarnu pedesetu godišnjicu mature ostajemo bez njega. Čovjek snuje a Bog određuje!
Braco je bio kreativan, neformalan, tipičan građanski slobodnjak. Sve duhovne i kulturne aktivnosti bile su mu bliske. Prvi i najvrući interes pokazivao je prema filmu. Pratio je i analizirao svu tada nam pristupačnu filmsku literaturu. Redovno je uređivao rubriku ”Film” u tada popularnom listu ”Mlada Hercegovina”. Napisi su mu bili sadržajni, vrlo stručni i koncipirali stanje filmske umjetnosti u svijetu. Zanatski se bavio projekcijom filmova. U kući nas iskupljao i pravio filmske predstave. Imao je smisla i za kritičko pisanje i glumu. Pisao je kraće pozorišne i filmske kritike, te pratio sva kulturna zbivanja u Mostaru, koja su bila, u ono vrijeme vrlo brojna. Aktivno je igrao u ”Amaterskom omladinskom pozorištu” koje je djelovalo u zgradi Dječje biblioteke. Uz Dragu Miletića bio je temeljiti poznavalac grada, njegove prošlosti. Ako je neko zaboravio gdje je šta bilo, Braco je bio tu da objasni.
Aktivni dio radnog vijeka proveo je u Medicinskom centru ”Dr. Safet Mujić” u Informativnoj službi, gdje je pravio statistike za potrebe javnog zdravstva, a ujedno je uređivao ”Glasnik Medicinsko centra”, gdje je napisima, posebno iz prošlosti zdravstva, iskazivao svoju kreativnost i znanje.
Rat i bolest koja se podmuklo uvlačila sa više strana nisu bili razlog samo za vlastitu brigu nego je Braco imao snage i ljubavi da brine o svima nama, o svom Mostaru i njegovim ljudima bez obzira na vjeru i naciju. Ono što je za Bracu bio standard, to su objektivnost i hrabrost da javno reagira, ukaže, kritikuje, ako treba i da napadne. Nije imao straha od moćnika najnovije istorije i da im kaže u lice šta misli. Kažu da mu je i dedo Mujaga bio takav.
Svi mi, njegovi prijatelji, brojni školski drugovi, ostajemo oslabljeni bez njega a svi njegovi najbliži: sestra Nada, supruga Fatima, kćerke Sunčica i Zehra, unuci, zetovi, ostaju bez dragog oca i prijatelja.
Neka je trajna uspomena i rahmet našem drugu i prijatelju Braci Komadini!
|