|
 Mustafa-Braco Komadina bio je jedini mushki potomak legendarnog gradonachelnika Mostara Mujage Komadine. Od shest Mujaginih sinova sudbina je htjela da se uz dvije unuke rodi samo jedan unuk Mustafa-Braco.
Osim studentskog boravka u Sarajevu, gdje je studirao romanistiku – francuski jezik a potom pravo, chitav zhivot proveo je u Mostaru. Uz roditeljski krug, te porodichno okruzhenje: suprugu, djecu, unuchad i zetove, najvec'i krug u drushtvenoj komunikaciji predstavljali su mu shkolski drugovi iz Realne gimnazije u Mostaru. To druzhenje koje se nastavilo i trajalo do 12. aprila ove godine bilo je dio shire porodice, jer je Braco govorio: ”Mi smo brac'a i sestre”. Evo dva mjeseca pred jubilarnu pedesetu godishnjicu mature ostajemo bez njega. Chovjek snuje a Bog odredjuje!
Braco je bio kreativan, neformalan, tipichan gradjanski slobodnjak. Sve duhovne i kulturne aktivnosti bile su mu bliske. Prvi i najvruc'i interes pokazivao je prema filmu. Pratio je i analizirao svu tada nam pristupachnu filmsku literaturu. Redovno je uredjivao rubriku ”Film” u tada popularnom listu ”Mlada Hercegovina”. Napisi su mu bili sadrzhajni, vrlo struchni i koncipirali stanje filmske umjetnosti u svijetu. Zanatski se bavio projekcijom filmova. U kuc'i nas iskupljao i pravio filmske predstave. Imao je smisla i za kritichko pisanje i glumu. Pisao je krac'e pozorishne i filmske kritike, te pratio sva kulturna zbivanja u Mostaru, koja su bila, u ono vrijeme vrlo brojna. Aktivno je igrao u ”Amaterskom omladinskom pozorishtu” koje je djelovalo u zgradi Djechje biblioteke. Uz Dragu Miletic'a bio je temeljiti poznavalac grada, njegove proshlosti. Ako je neko zaboravio gdje je shta bilo, Braco je bio tu da objasni.
Aktivni dio radnog vijeka proveo je u Medicinskom centru ”Dr. Safet Mujic'” u Informativnoj sluzhbi, gdje je pravio statistike za potrebe javnog zdravstva, a ujedno je uredjivao ”Glasnik Medicinsko centra”, gdje je napisima, posebno iz proshlosti zdravstva, iskazivao svoju kreativnost i znanje.
Rat i bolest koja se podmuklo uvlachila sa vishe strana nisu bili razlog samo za vlastitu brigu nego je Braco imao snage i ljubavi da brine o svima nama, o svom Mostaru i njegovim ljudima bez obzira na vjeru i naciju. Ono shto je za Bracu bio standard, to su objektivnost i hrabrost da javno reagira, ukazhe, kritikuje, ako treba i da napadne. Nije imao straha od moc'nika najnovije istorije i da im kazhe u lice shta misli. Kazhu da mu je i dedo Mujaga bio takav.
Svi mi, njegovi prijatelji, brojni shkolski drugovi, ostajemo oslabljeni bez njega a svi njegovi najblizhi: sestra Nada, supruga Fatima, kc'erke Sunchica i Zehra, unuci, zetovi, ostaju bez dragog oca i prijatelja.
Neka je trajna uspomena i rahmet nashem drugu i prijatelju Braci Komadini!
|