Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 186 (97 - nova serija)

Godina XXX maj/svibanj 2005.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Aladin Veledar
Zločin i nagrada

Mediji u funkciji manipulisanja žrtvama rata

Statističari su, na osnovu istraživanja u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, ustanovili da djeca školskog uzrasta daleko više vremena provode ispred televizora, nego u školi, što znači da je mogućnost utjecaja ovog medija na formiranje ličnosti veoma velika. S obzirom da televizija (kao globalni medij) nudi različite sadržaje, to, u svakom slučaju, zahtjeva da oni budu edukativno-vaspitnog karaktera, jer će se samo tako izbjeći negativni utjecaji. Stoga je danas, kao nikada do sad, potrebno da urednici strogo vode računa o vrsti i karakteru programa koji se prikazuju.

Danas je puno nasilja u medijima, što je vrlo opasno, posebno kada je riječ o mladima, jer se oni žele u potpunosti identificirati sa glavnim junacima. Rat i agresija na našu zemlju pokazali su da se mnogo manipulisalo sa medijima. Oni su vrlo često bili u službi politike, što znači da su i ”učestvovali u kreiranju zločina”, koji je na ovim prostorima bio, uistinu, veliki. Zločini su često prikrivani, istina o njima teško je, ili nikako, dopirala do čovjeka, jer su mediji bili blokirani, informacije cenzurisane, pa je tako do čitatelja dolazila ona vrsta podataka koja je odgovarala vladajućim strukturama. Upravo zbog takvih pisanja, nadležni iz međunarodne zajednice nisu se odredili prema karakteru rata u našoj zemlji, niti su rekli jasno, ko je u ovom slučaju bio agresor, a ko njegova žrtva. Time su se stvorili uslovi za manipulisanje i ucjenjivanje od strane osumnjičenih za ratne zločine, koji, ohrabreni ovakvim držanjem međunarodne zajednice žele kazati da se ovdje dogodio građanski rat u kojem su učestvovala sva tri naroda, što je apsurdno i neprihvatljivo. Doduše, ovakvim razmišljanjima najviše su ”kumovali” mediji. Baš zato, za sve ono šta nam se dogodilo, potrebno je, i to odmah, bez oklijevanja, izvršiti rekonstrukciju svih zbivanja kako bi se spriječilo sramno manipulisanje žrtvama (sve tri strane), ne samo radi žrtava samih, nego i radi njihovih porodica. U tom pogledu odgovornost medija je velika, a posebno onih ratno-huškačkih koji su se ogriješili o novinarsku etiku i profesionalnost i bili u službi najstravičnijih zločina koji su se dogodili poslije Drugog svjetskog rata. Postavlja se pitanje njihove odgovornosti, jer su, bez obzira na pritiske, imali moralni izbor, kojeg nisu iskoristili. Zato je potrebno čitav ”Vitam impendere vero” – život posvetiti istini, jer ćemo samo tako doći do istinskog pomirenja.

Miralem Brkić: Užasi mira, drvorez, 2005.

Miralem Brkić: Užasi mira, drvorez, 2005.

Danas je u svijetu ukorijenjeno mišljenje da čovjek koji kritikuje demokratiju jeste njen neprijatelj, što je neprihvatljivo, jer se demokratija, na američki način, ne može uvijek prihvatiti, i ona mora biti u fokusu javnog mnijenja, što ni u kom slučaju ne znači, istovremeno, da smo protiv Amerike. Za odnose među ljudima, uzajamno poštivanje, primjećuje veliki filozof Karl Popper u svom djelu ”Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji”, dugujemo Sokratu, isti filozof ističe, da: ”Postoji nešto znatno više u čovjeku, božanska iskra, razum, zatim ljubav prema istini, plemenitost, čovječnost i ljubav prema ljepoti i dobroti.”1 Ovo su poruke koje treba da krase sve ljude, a posebno ljubitelje javne riječi, jer nenadmašni Sokrat kaže: ”Brini za svoju dušu”, ”Upoznaj samoga sebe”, čime poziva na poštenje, a bezbroj je ovakvih divnih poruka ovoga znamenitog filozofa.

Napredak tehnologije stvorio je pretpostavke da izvještaji budu kvalitetniji, a informacije koje pristižu sa ”terena” budu stvarni odraz stanja, znači moguće je da se sa trenutnim događanjima u svijetu upozna šira javnost. ”Na primjer, ljudi su mogli da čitaju o događajima u Poljskoj 1968. i u Čileu 1973. godine – ali, milioni ljudi su gledali šta se događalo na Trgu Tjenanmen 1989. i u Rusiji na Crvenom trgu 1991. godine. Činjenica da su televizijske kamere zabilježile ove događaje onako kako su se odvijali otvorila je mogućnost potencijalnog sudjelovanja u događajima koji su, iako su se dešavali na udaljenim prostorima, počeli da utiču momentalno i neposredno na svakodnevni život u mnogim delovima sveta”.2

Period devedesetih godina prošlog stoljeća označava početak demokratizacije ”zatvorenih društava” po mjeri Zapada, u čemu su glavnu riječ vodile Sjedinjene Američke Države. Teško, u svemu ovome, pada da zemlja kakva je Amerika određuje demokratske standarde koji su, po našem mišljenju, neprihvatljivi, jer ona maksimalno krši osnovna ljudska prava i demokratske slobode građana širom svijeta. Ovakvo razmišljanje ima uporište u brojnim primjerima, što u svakom slučaju zabrinjava i traži od nas aktivnije učešće. Radi se o zemlji koja želi da se miješa u unutrašnje stvari druge zemlje, što je neprimjereno državi koja treba da bude uzor drugima. Rat u Koreji, Vijetnamu, Kambodži, Laosu, Dominikanskoj Republici, Čileu, Nikaragvi, Salvadoru, Panami, Gvatemali, Hondurasu, Somaliji, Sudanu, Libanonu, Libiji, Afganistanu, Iraku i dr. potvrđuju naša razmišljanja. U ovim zemljama Amerika je učestvovala direktno, tj. neposredno, preko režima koje je ona postavila, a koji su služili njenim interesima. Kada sve ovo vidimo onda nije teško uočiti da je Amerika, bez premca u svijetu, šampion u kršenju ljudskih prava. Ako želite da upoznate stvarno stanje svjetskih zbivanja, preporučujemo da izučavate i isčitavate djela velikog američkog filozofa Noama Chomskog, koji je po mnogima najbolji filozof u posljednjih pedeset godina u svijetu. Mediji su često blokirani i osujećeni da izvještavaju o svjetskim događajima. Zadugo se neće znati prava istina šta se dogodilo 11. septembra 2001. godine, jer ima mnogo činjenica koje govore da je sve ovo dobrim dijelom ”namješteno”. U prilog naše konstatacije govori i knjiga ”Velika obmana”, autora Thierry Meyssan, gdje on u podnaslovu kaže: ”Nikakav se zrakoplov nije obrušio na Pentagon”. Neposredno prije napada na STC 11. septembra 2001. godine, negdje u ljeto iste godine Osama bin Laden je, zbog dijalize bubrega, smješten u bolnicu i bio liječen u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Koliko nam je poznato u posjetu su mu dolazili najveći zvaničnici CIA-e, kako piše francuski, vrlo uticajni, list ”Le Figaro” i ostali sa njim u vrlo srdačnom razgovoru. Thierry Meyssan u ovoj knjizi, koja je zatalasala svjetsko javno mnijenje, tvrdi da je nekoliko dana prije ”stravičnog napada” obavješteno osoblje STC o planiranom napadu i da je veliki dio osoblja evakuisan. U najsudbonosnijim trenucima, medijima je bila strogo zabranjena bilo kakva aktivnost i bili su podalje od mjesta događaja – tvrdi ovaj autor, a o tome je posebno vodio računa Colin Powell, državni sekretar, što, u svakom slučaju, stvara kod čovjeka dilemu o ovom cjelokupnom događaju.

Bilo kako bilo, nama je ostalo da vjerujemo da će se nekada saznati prava istina, jer Noam Chomsky u svojoj knjizi ”Propaganda i javno mišljenje” kaže ”Mi smo nasilna teroristička država i to je pošteno i pravedno. (…) Međunarodno pravo i povelja UN za nas ne vrijede jer mi imamo oružje i spremni smo ga upotrijebiti.”3 Tako misli Chomsky, nema razloga da mu ne vjerujemo, jer je cijela svjetska javnost ogorčena na ovakvo agresivno i arogantno ponašanje vodeće i jedine mega sile u svijetu. Poslije ovakvih tvrdokornih i agresivnih ponašanja, bili smo skloni da kažemo kako je Amerika – zemlja koja vodi politiku dvostrukih standarda. Međutim, Chomsky se sa našim razmišljanjima ne slaže i za njega je ovo standardna politika koju Sjedinjene Države kreiraju odavno, posebno ako se radi o njihovim interesima. Tada su spremni da, do kraja i bez rezerve, sprovedu makijavelističku dogmu ”cilj opravdava sredstvo”. Amerika vidi svoj interes u Izraelu i njemu dozvoljava da se ponaša kako on hoće, jer to odgovara njenim interesima. U posljednje vrijeme, velika je kampanja ove mega sile da se u ostatku svijeta zabrani proizvodnja nuklearnog oružja, što je po nama jako pozitivno, a posebno poslije onih katastrofalnih posljedica u Hirošimi i Nagasakiju. I Vijetnam je dramatično upozorio širu javnost šta znači oružje za masovno uništenje, jer su to iskusili na svojoj koži. Danas, poslije toliko godina, u ovim područjima se rađaju djeca sa deformitetima, posljedice su, dakle, još uvijek katastrofalne.

U svijetu više nisu prisutne dvije nuklearne sile, danas ih ima deset, a među njima i Izrael koji, prema podacima sa kojima raspolažemo, ima oko 200 atomskih bombi. Danas su Sjeverna Koreja i Iran neprekidno u fokusu Sjedinjenih Država kojima se prijeti zbog toga što posjeduju nuklearno oružje. Dakle, nastoji ih se ”disciplinirati” na američki način, a oni, za sada, odolijevaju pritiscima. Ako se zabranjuje proizvodnja nuklearnog oružja ovim dvijema zemljama, onda bi to trebalo važiti i za druge. Svijet vidi i osuđuje američku spoljnu politiku koja je vrlo nekonzistentna. U svemu ovome bilo bi jako dobro da se vodi politika potpunog razoružanja, jer samo tako možemo graditi bolje i prosperitetnije društvo. Danas se malo piše o tim političkim igrama, kao što se malo pisalo i o zavjeri britanskih lordova Hurda, Carringtona i Owena koji se nisu proslavili u Bosni i Hercegovini, jer su, od prvog dana, bili na strani velikosrpske politike Slobodana Miloševića – piše Brendan Simms u svojoj knjizi ”Najsramniji trenutak”. Tu autor, između ostalog, primjećuje da su vjerski objekti koji su se nalazili pod kontrolom Bosanaca bili zaštićeni, za razliku od drugih dviju strana koje su uništavale muslimanska vjerska obilježja. Simms zaključuje da se ovdje, apsolutno, zna ko je žrtva te je zato i dao ovakav naslov svojoj knjizi, gdje kritikuje britansku politiku, kao i međunarodnu zajednicu u cjelini. Poslije svih ovih zavjera međunarodne zajednice, a posebno sramnog i bestidnog ponašanja Sjedinjenih Američkih Država i njihove cjelokupne politike diljem svijeta – primjećujemo da je Noam Chomsky u pravu kada kaže: ”Mislim da u pravnom smislu postoje veoma čvrste osnove da se sudi svakom američkom predsjedniku od Drugog svjetskog rata naovamo. Svi oni su lično bili teški ratni zločinci ili su posredno učestvovali u ratnim zločinima.”4

Mostar, april 2005.

Iz prethodno kazanog uočavamo, da mediji nisu dovoljno posvetili pažnju istinitom predstavljanju svih događaja koji su se zbivali na našim prostorima, a i šire. Djela ovih znamenitih filozofa, koje smo naveli u ovom radu, jasno govore, da se, u nekim slučajevima, prešućivalo i nije se znala prava istina, što je stvaralo pogrešnu sliku kod neinformisanih ljudi. Mišljenja smo, da poslije svega možemo ”ex professo” zaključiti, da su pojedini mediji bili u funkciji zločina i da su svojim neprimjerenim i servilnim ponašanjem činili ”magnum crimen”.

Literatura:

  • Karl R. Popper: Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, Pravni centar, Sarajevo, 1998.
  • Thierry Meyssan: Velika obmana, 11. septembar, CIP BiH, Sarajevo, 2002.
  • Brendan Simms: Najsramniji trenutak, Buybook, Sarajevo-Beograd, 2003.
  • Noam Chomsky: Propaganda i javno mišljenje, Ljubljana, 2002.
  • Noam Chomsky: Šta to hoće Amerika, Čigoja, Beograd, 1999.
  • Dejvid Held: Demokratija i globalni poredak, Filip Višnjić, Beograd, 1997.
  • Žak Gone: Obrazovanje i mediji, CLIO, Beograd, 1998.
  • Grupa autora: Demokratija i ljudska prava, CIVITAS, Sarajevo, 2002.
  • Džon Kin: Mediji i demokratija, Filip Višnjić, Beograd, 1995.

____________________

1 Karl Popper: Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji, knjiga I, Pravni Centar, Sarajevo, 1998, str. 248.
2 Dejvid Held: Demokratija i globalni poredak, Beograd, Filip Višnjić, 1997, str. 150.
3 Noam Chomsky: Propaganda i javno mišljenje, Ljubljana, 2002, str. 53.
4 Noam Chomsky: Šta to hoće Amerika, Čigoja, Beograd, 1999, str. 36.

Prethodna · Sadržaj · Naredna

Zadnja stranica [Povećaj]

Index · Novi broj · Arhiva · Traži · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2005-06-14

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden