|
Azri
Samuel Taylor Coleridge
(1772-1834.)
Postoje l’ dv’je stvari kod ljudi i žena
Da je jedna drugoj tako slična, bliska
K’o što sreći sliči ljubav uzvraćena?
Azro, čiju dražest ne dostiže iskaz!
Sva ljubav što teče kroz srce mi sada
I što slijeva se u čitavo t’jelo
Iz tvoje fontane izvire i pada
M’jenjajuć i puneć moje biće c’jelo
K’o proljetna voda kad kroz snijeg sipa
Ljubav što naraste preko svake moći
Da ne može više, raste dalje ipak
U životnu sreću mogu l’ je pretočit’
I dati je tebi, jer je mila moja
Tvoje žiće Nebo, a Vječnost dob tvoja
* * *
U pustom kraju je stanovala
William Wordsworth
(1770-1850.)
U pustom kraju je stanovala
Pored izvora rijeke
Djeva za koju ljubav i hvala
Bjehu pojave rijetke.
Ljubičica sred obraslih st’jena
Neprimijetna za oko
Divna k’o zv’jezda što osamljena
na nebu sja visoko.
Kad nesta, rijetki su znali za to
O Lusi, neznanoj ženi
Al ona je u svom grobu i, oh,
To mnogo znači meni.
* * *
La Belle Dame Sans Merci
John Keats
(1795-1821.)
(odlomak)
Sreo sam damu sred jednog polja
Kosa joj tamna, lagano kroči
Predivna sva, vilino dijete
A divlje bjehu joj oči
Napravih vijenac za njenu glavu
I narukvice, mirisni pas
Pogleda me sa ljubavlju tada
I plačan ispusti glas
Podigoh je na konja u kasu
I taj dan ništa ne vidjeh drugo
Naslonila se i pjevala je
Vilinsku pjesmu dugo
Hranila me je manom rosnom
Medom i korijenjem ukusnim
Čuh kad na stranom jeziku reče:
Volim te srcem svim
Preveo: Haris Abdagić
|