|
Nashe bosansko-hercegovachko kulturno bogatstvo je sadrzhano i u nashem pismu srednjovjekovnom, u bosanchici.
U IX vijeku dvojica brac'e C'irilo i Metodije iz okoline Soluna su udarili temelje slavenske pismenosti postavljanjem alfabeta koji su nazvali glagoljica. Cilj ovog pisma je bio da se shiri misionarstvo, odnosno pokrshtavanje slavenskih plemena, koji su tada bili vishebozhci, tako da i prvi prevod Biblije bio je na glagoljici.
Uchenik C'irilov, Kliment Ohridski tvorac je novog pisma c'irilice, chiji su korijeni uzeti iz grchkog alfabeta, pisma koje je bilo manje komplikovano u odnosu na glagoljicu i koje se brzo shirilo iz Makedonije ka Srbiji, Bugarskoj, Rusiji, na neshto sporije ka Bosni. Prema nauchnim spoznajama c'irilicu u Bosnu su donijeli Makedonci, direktnim ili indirektnim posredovanjem preko Zete.
Na ovom tlu ovo se pismo modifikovalo prema vlastitim glasovnim potrebama u pismo, koje nosi naziv bosanchica i koji je zadrzhano do danas. U nekom sredinama za ovo pismo se kazhe begovica ili begovacha, ali u sushtini radi se o vrlo malim nijansama u bosanskom pismu.
Najpoznatiji i najstariji dokument na ovom pismu je ”Povelja Kulina Bana” iz 1189. godine chiji se original josh chuva u muzeju ”Ermitrazh” u St. Petersburgu (Lenjingrad).
|
Povelja Kulina bana (29.8.1189.)
|
|
U ime otca i sina i svetago duha.
Ja, ban bos’nski Kulin, prisezaju tebje, knezhe Krvashu, i vsjem gradjam dubrov’cham, pravi prijatelj biti vam, od sele i dovjeka.
I prav goj drzhati s vami i pravu vjeru – dokole s’m zhiv.
Vsi Dubrovchane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujuc'e godje si kto hoc'e krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem drzhati je, bez vsakoje zledi – razvje shto mi kto da svojev voljov poklon.
I da im ne bude od mojih ch’stnikov sile.
I dokole u mne budu – dati im s’vjet i pomoc', kakore i sebje, kolikore mozhe, bez v’sega zloga primisla.
Tako mi, bozhe, pomagaj, i sije sveto jevandjelje.
Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rozh’stva Hristova tisuc'a i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usjechenie glave Jovana Krstitelja.
|
|
U tom periodu to je bilo vazhec'e pismo u Bosni koje se upotrebljavalo u obichnom zhivotu, kao diplomatsko pismo, kao crkveno-vjersko pismo, u shkolstvu. Tragovi su sachuvani na stec'cima i na njima su se i najduzhe zadrzhali. Do sedamnaestog stoljec'a srec'u se motivi na nadgrobnim spomenicima Bosanaca katolichke i pravoslavne vjeroispovijesti, dok kod muslimanske sve do devetnaestog stoljec'a (u Sarajevu i oko Sarajeva).
Na bosanchici pisane su crkvene knjige iz perioda bogumilstva. Poslije za vrijeme osmanske vlasti bosanski franjevci sluzhili su se bosanchicom, a zadrzhana je i u kuc'ama potomaka vlastelinskih porodica.
Medjutim, inkvizicija, koja je imala posebnu moc' u srednjem vijeku i koja je zabranjivala bogumilstvo, imala je za posljedicu da je vrlo mali broj knjiga pisan bosanchicom sachuvan iz tog perioda.
Heretichka ”Tajna knjiga” chiji se prevod sa latinskog nalazi u Bechkoj Nacionalnoj biblioteci je nepobitan dokument o inkviziciji i zabrani bogumilstva, a time i bosanchice kao pisma.
U toku su iskopavanja na Univerzitetu u Visokom za vrijeme Kulina Bana. Ima vjerovanja da je to bio drugi univerzitet u Evropi poslije Shpanije. Postoje i pisani tragovi da su ovaj Univerzitet posjec'ivali i sticali znanja paganske sekte iz Francuske. Kad bude zavrsheno ovo istrazhivanje, sigurno c'emo imati vishe informacija o shkolstvu, kulturi, a time i pismenosti.
Na kamenoj plochi iz XII stoljec'a i koja je pisana bosanchicom, a koja je nadjena u okolini Zenice, Fikret Ibrahimpashic', veliki poznavalac proshlosti BiH, je prochitao natpis gdje se spominje sudstvo. To je nepobitan dokument da je drzhava Bosna bila tako savremeno uredjena da je poznavala i ovaj oblik vlasti.
Dolaskom Austrougarske monarhije u BiH dolazi do velikog preokreta u nachinu zhivota, pa tako i u shkolstvu.
U svojoj kuc'i posjedujem knjigu ”Izvjeshtaj o radu Preparandije” iz 1892. godine u kojoj je sadrzhan nastavni plan i program obrazovanja.
|
Gramatika bosanskoga jezika iz 1890. godine
|
|
U shkolskoj knjizi ”Gramatika bosanskoga jezika” iz 1890. godine,* a koju je napisao profesor iz Sarajeva, Frane Vuletic', na strani broj 6 i 7 dat je uporedni pregled bosanchice kroz vjekove na kamenim spomenicima uporedo sa latinskim, grchkim, c'irilichno crkvenim i c'irilichno gradjanskim pismom, a zatim bosanchica dana u rukopisu sa vishe varijanti, pisana na kamenoj plochi iz XVIII stoljec'a, na olovnoj plochi, kao manastirsko pismo i kao begovsko pismo u Krajini i Hercegovini. Upravo po ovoj knjizi buduc'i uchitelji, prema ”Izvjeshtaju” dva sata sedmichno su vjezhbali da pishu na staroslovjenskom pismu i na bosanchici. U ovoj Gramatici koja sadrzhi pisma latinichno, c'irilichno, staroslovjensko i bosanchicu nema arebice, pisma koje je bilo jako rashireno u muslimanskoj sredini i na kojem je napisana alhamijado knjizhevnost.
|
Bosanchica u rukopisu
|
|
Da je bosanchica dozhivjela i nadzhivjela XX stoljec'a navodim tri izvora.
U rukopisu Chokic' Fadila, mog dajdje (1911-1994. godine iz Tuzle) do kojeg sam sluchajno doshla ove godine, o njegovim razmishljanjima o shkolstvu stoji:
”Napomenut c'u josh da je medu muslimanima bilo, istina vrlo rijetko, uglavnom samo u starim begovskim porodicama, potomcima nashe srednjovjekovne vlastele, josh i poznavanja i sluzhenja bosanchicom.
Jednom mom shkolskom drugu, Shemsudinu Gavran Kapetanovic'u pisala je i njegova nena iz Pochitelja bosanchicom, pa sam i ja ta pisma chitao, jer smo u Gimnaziji u Sarajevu uchili i ta nasha stara pisma i nash stari jezik da bi mogli chitati natpise na starim spomenicima. (To je period 20-tih godina proshlog stoljec'a).
Ovo pismo su obavezno poznavala sva cheljad, i mushka i zhenska u tim starim begovskim porodicama i sluzhili su se njime samo u svojim zatvorenim medjusobnim odnosima.”
Nedavno sam sluchajno stupila u vezu sa gospodom Borkom Tomljenovic' iz Michigena, kc'erkom cijenjenog tuzlanskog hirurga Dr. Jovanovic'a, a moje majke drugaricom iz osnovne shkole i velikim zaljubljenikom suzhivota u BiH. Poklonila mi je svoju prichu o ”Begovskoj porodici Tuzlic'”, i prosto nestvarno, u jednom fragmentu nasluc'uje da se i u ovoj porodici sachuvala bosanchica u jednom starom dokumentu, koji se chuvao kroz vjekove (nije imala nikakve informacije da me ova oblast interesuje).
Nash najvec'i pjesnik, Mehmedalija Mak Dizdar nadahnuo se ljepotom sa izvorishta Bosne i u svom ”Kamenom pjevachu” uvezao kontinuitet Bosne i bosanchice, jer je i mnoge stihove, koji su izvezeni bosanchicom ovjekovjechio.
A ja Vam nudim na dar bosanchicu, da mozhete nauchiti da napishete samo svoje ime i prezime, i da budete ponosni na to, jer u svijetu vrlo rijetko neko ima tu moguc'nost.
Na ovaj nachin moc'i c'e te da cijenite i chuvate ljepotu bosansku i nastavite njeno hiljadugodishnje postojanje.
Tuzla, 5.12.2004. godine
____________________
* Od ukupno 5 originala, pronashla sam chetiri u BiH, posljednji u svojoj kuc'i! |
|
Zadnja izmjena: 2005-05-07
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|