|
Tek negdje iza 1945. godine pojavljuje se nova garnitura pjevacha u kojoj je Zaim Imamovic' (pjevach, harmonikash i frulash), Ibrahim Ashcheric', Vejsil Hadzhibegic', Jozo Kristic', Slobodan Lukic', Tugomir Alaupovic', te oko 1950. godine nastupaju: Zumra Mulalic', Nada Mamula, Nadezhda Cmiljic', Radmila Jagodic', Izeta Selimovic'-Beba, Mile Petrovic', Vlado Mulic', Bozhidar Ivanishevic', Mile Bogunovic' (pjevach, voditelj, humorista), Milan Eterovic', Mileta Rajchevic', Safet Isovic', Himzo Polovina, Zehra Deovic', Zora Dubljevic', Meho Puzic', duet Mustapic'-Sushac, Husein Kurtagic', Nedjeljko Bilkic', Stanimir Petrovic'-Lale, Zekerijah Djezic' i mnogi drugi.
Mnogi od ovih pjevacha postali su veterani sevdahlinke i divne narodne izvorne pjesme, koje je u to vrijeme narochito Radio Sarajevo arhiviralo i emitovalo. Ipak, najvec'i veteran pjesme je bio Zaim Imamovic'.
Mnoga od poznatih imena uchili su od Zaima i vec'ina od njih je kazala da je Zaim nezamjenjivi izvodjach sevdahlinke. Sevdahlinke koja ima svoju dushu i koja je u narodu nastala, zhivjela, mijenjala se, bila je do danashnjih dana i ostala izraz svega onoga shto je nash narod na ovim prostorima kroz vijekove zhivio i osjec'ao. Sve je kroz pjesmu kazano. Sevdahlinka je sachuvana, prenoshenjem s koljena na koljeno, usmenim putem od grla do uha, od uha do grla. Njeni mnogi autori melodija i teksta su nepoznati, zato je i postala izvornom bashtinom naroda koji je chuva i njeguje. Dakle, narod je njen kolektivni autor. Zaim je izraziti tenor, s lijepo obojenim glasom, jasnom dikcijom i izrazitim smislom za melizmatichko ukrashavanje melodija koje je interpretirao.
Safet Isovic' – veteran narodnih pjesama chesto i ponosno istiche da se smatra Zaimovim uchenikom.
”Zaim Imamovic' je bio prava shkola lijepoga pjevanja nashe bosanskohercegovachke gradske pjesme – sevdahlinke. Svejedno shto je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevacha u zemlji, i nije nebitno najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovic'a nikada nije pratio veliki publicitet u shtampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrashavao je svaku sevdahlinku na svoj nachin, posebnim ukrasom. Koristec'i svoju tehniku, bio je karakteristichan, dolazio je do efektnih rjeshenja u najtezhim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i lezheran nachin. On nikad nije pretjerivao, imao je odredjenu mjeru za pjesmu.”
Znao je i snimio Zaim mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge Radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstva Obishao je zemlju i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata. Uchesnik je karavana pod nazivom ”Sevdah putuje Evropom”. Svuda je dochekivan i isprac'en ovacijama. Reprezentovao je nashu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji nachin. U vrijeme kada je bio najpopularniji najmanje je zaradjivao. Zhivio je od plate skromnog sluzhbenika Radio Sarajeva chiji je zadatak, uz ostalo bio da putuje, pjeva i uveseljava bez honorara, a pochesto i bez putnih dnevnica se iste vecheri morao vrac'ati u Sarajevo. Ne mogu a da ne iskazhem nekoliko naslova sevdahlinki koje su se nashle na njegovom prebogatom repertoaru: ”Haj, Moshchanice vodo plemenita”, ”Od kako sam sevdah svezo”, ”Okreni se niz djul-bashchu”, ”Haj, sadih almu na sred Atmejdana”, ”Ja zagrizoh shareniku jabuku”, ”Djul Fatima po djul-bashchi shec'e”, ”Haj, bejturane, aman, Bog t’ ubio grane”, ”Snijeg pade drumi zapadoshe”, ”Kad puhnushe sabah-zorski vjetrovi”.
Po mome mishljenju jedan od najljepshih snimaka RTV Sarajeva je pjesma koju je snimio sa Narodnim orkestrom Radio Sarajeva, a to je:
- ”Oj, djevojko, ashik dusho”
Nakon Drugog svjetskog rata na njegovom repertoaru su se nashle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike. Chesto je saradjivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa Jozom Penavom tadashnjim rukovodiocem Tamburashkog orkestra Radio Sarajeva. Takodje je saradjivao sa veoma cijenjenim harmonikashem i vodjom Narodnog orkestra Radio Sarajeva Ismetom Alajbegovic'em-Sherbom sa kojim je bio nerazdvojan sve do njegove smrti 28. jula 1987. godine, a na tekstove pisca Safeta Kafedzhic'a je komponovao muziku.
Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave ”Bosno moja poharana”, zatim ”Sarajevo, behara ti tvoga”, koja glasi:
Sarajevo, behara ti tvoga,
znash li rec'i shta za dragog moga?
Otisho je vec' godinu dana,
ja ga chekam tuzhna, rasplakana.
Dodji, dragi, milovanje moje,
pa utjeshi bolno srce moje.
Uzalud je tvoj otac i mati,
kad me, dragi, tvoj pogled ne prati.
Od pomenute pjesme se nije odvajao; uvijek bi je medju prvima stavljao na repertoar. Taj njihov zajednichki biser je u pravom smislu obogatio bosanskohercegovachki narodni melos.
Evo i nekoliko naslova Zaimovih novokomponovanih narodnih pjesama: ”Slavuj pjeva na beharli grani”, ”Sve behara i sve cvijeta”, ”Ne pitaj me stara majko”, ”Nekada sam sevdisao”, ”Shto je lijepo vrelo Moshchanice”, ”Na djerdjefu vezak veze Fata”, ”Imam dragu u sokaku mome”, ”Srushila se kula i kapija”, ”Sinoc' gledam sjajnu mjesechinu”, ”Zashto si me majko rodila”, ”Sjec'ash li se draga proshlog ljeta”, ”Mrkonjic'u, rodni grade”, ”Kada dodjem rodnom kraju”, ”Oj, jeseni tugo moja”, ”Moj sokole, sine od zakletve”, ”Boluje mi moja draga”, ”Da sam sjajna mjesechina”, ”Kad u bashchi zaspu djul behari”, ”Azemina”, ”Ne chekaj me niti sanjaj”, ”Znash kad sam ti ljubav darovala”, ”Kad aksham dodje u mahalu staru”, ”Nije zlato sve shto sija”, ”Pokraj Jajca teche voda Pliva”...
Za cijeli svoj zhivot drugovanja sa narodnom muzikom dobio je mnoga priznanja. RT Sarajevo je snimila i u nekoliko repriza emitovala jednosatnu emisiju o Zaimu Imamovic'u pod nazivom ”Chovjek i vrijeme”. Nastupao je s mnogim veteranima narodne muzike, u prvoj emisiji RTV Sarajeva pod nazivom ”Sijelo na vrelu Bosne”, te u serijalu ”Priche o starim gradovima” i u posljednjem serijalu emisija pred sami rat 1992. godine pod nazivom ”Meraklije” urednika Vehida Gunic'a i muzichkog urednika Spasoja Beraka-Spase. U ovom serijalu je imao nekoliko svojih numera odmah u pochetku emisije, a u podnaslovu ”Pjesme srca”. Nastupao je i snimao audio kasete, gramofonske ploche pjevajuc'i sa svojim sinom Nedzhadom.
Uchesnik je mnogih festivala, narochito festivala ”Ilidzha” na kojima nikada nije ostajao bez priznanja i nagrada zhirija ili publike. Na festivalu ”Ilidzha 1969. godine” uz poznate muzichke struchnjake postaje i sam chlan zhirija. Na vrhuncu karijere snimio je bezbroj lijepih pjesama za arhiv Radio Sarajeva. Medju njima je i pjesma ”Lov lovio Muhareme”. Na melodiju davno nastalu u narodu, pjesnik Safvet-beg Bashagic' darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju ”Evo ovu rumen ruzhu”. Sa ovom pjesmom Zaim se proslavio i smatrao je draguljem nashe bashtine.
U rano proljec'e, kad sve cvijeta i behara, kada je Hercegovina najljepsha chesto je Zaim posjec'ivao Pochitelj, darovao mu je i pjesmu ”Pjesma Pochitelju”. Pored bosanskohercegovachkih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Narochito mu je bio blizak melos sandzhachkih muslimana. Posebno nam je dokazivao da je jedna od sandzhachkih bisera pjesma ”Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dusho za mene”, koja je prvo bila interpretirana od crnogorskog pjevacha Zejbe Pekushic'a, zatim malo preuredjena muzichki od Predraga Gojkovic'a-Cuneta iz Beograda, pa do izvedbe ”Pljevaljskih tamburasha”. Istu je Zaim uvrstio u svoj repertoar.
Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom; u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha Izetom Selimovic'-Bebom. A to su pjesme: ”Hajde dusho da ashikujemo”, ”Evo mene u tom kolu” Sa Nadezhdom Cmiljic' i grupom pjevacha u dijalogu pjeva ”Hercegovachku zdravicu”. Pjevao je sa Safetom Isovic'em, te Milom Petrovic'em ”Zvijezda tjera mjeseca”, ”Igrali se konji vrani”, te u duetu sa Milom Petrovic'em ”Zelen lishc'e goru kiti” (Djure Jakshic'a). Chesto je nastupao u mjeshovitoj grupi narodnih pjevacha koja je djelovala u Radio Sarajevu izmedju shezdesetih i sedamdesetih godina.
Negdje pedesetih godina u tvornici ”Jugoton” iz Zagreba, za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih plocha i jednu LP plochu koje su bile vrlo krhke kvalitete (78 okretaja).
Pojedinci u Radio Sarajevu su se prije rata 1992. godine neodgovorno ponashali prema stvaralashtvu Zaima Imamovic'a, ali i drugih solista. Mnogi arhivski snimci su unishteni, jedva je ostala emisija od petka, 2. oktobra 1964. godine u trajanju od 20 minuta, a pod nazivom ”Govore o sebi, pjevaju za vas” (O Zaimu Imamovic'u, urednik Zvonimir Nevzhala).
O Zaimu su spjevane i pjesme za njegova zhivota. Jedna od takvih je i ”Kad zapjeva Bosna nasha” (autora Jovice Petkovic'a) a u izvedbi na gramofonskoj plochi (45 okretaja) pjeva Muhamed Pashic'-Mashura.
Poznati pjesnik i prevodilac Sinan Gudzhevic', koji je rastao negdje na visokom Peshteru, ponesen i odushevljen Zaimovim pjevanjem, prilikom posjete Zaimu rekao je: ”Zamishljao sam da zhiva ljudska legenda, Zaim Imamovic', zhivi u svili i kadifi, kad ono tamo, Zaim zhivi skromno kao i svi smrtnici. On je, bolan, pravi rodjeni, autentichni narodni umjetnik...” Sinan mu je posvetio i jednu od svojih pjesama.
Pjesma Zaimu Imamovic'u
Zaime,
Svi vole da pjevash
iz grudi,
da se svuda chujesh,
a usta ne otvarash...
Pred kraj zhivota nechujno se povukao. Tiho je drugovao s pjesmom chiji je i autor:
Bosno moja plemenita,
U mladost me vrati,
Ja c'u tebe za zhivota,
S’ pjesmom darivati...
U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je prezhivljavao. To su za njegovu starost, iscrpljenost i zdravstveno stanje bili veoma teshki dani. Pricha se da se za vrijeme agresije, snalazio, te dolazio u kolega i prijatelja da trazhi hranu, te da je svoju harmoniku nosio na pijacu da je proda kako bi prezhivio (sedmichni list ”Ljiljan” 1995. godine).
Posljednji stihovi pjesme ”Bosno, moja plemenita” kazhe srce umjetnika se umorilo, iscrpilo i napatilo, prestalo je da kuca u Sarajevu, gdje je pokopan u gradu u kojem je proveo najvec'i dio zhivota. Ostalo nam je sjec'anje na Zaima – evergrina u narodnoj muzici. Za sve mu hvala.
Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom ”Slovo o Zaimu”, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ruchno rezbarenoj drvenoj sehari.
|