|
Odavno zheljah upoznati istochnu obalu Jadranskog mora sa, i iz zemljopisnog i iz historijskog ugla, interesantnim zemljama Istrom i Dalmacijom, kao i bivshe turske provincije Bosnu i Hercegovinu. Jedno takvo putovanje se ne mozhe napraviti bez odgovarajuc'eg drushtva, a imadoh srec'u i dobih za zeta Ernsta Doellinga. Medjutim, radi jezika i velikog turistichkog talasa u netaknute krajeve, drzhasmo zgodnim ic'i putem turist-biroa Carl Stangen u Berlinu, koji za proljec'e planira jedno slichno putovanje.
|
Hotel Neretva, 1902.
|
|
U vezi tih zemalja, pokushashe me uplashiti grajom o razbojnishtvima na Balkanu. Ja ipak vjerovah da je Austrija, koja od 1878. upravlja Bosnom i Hercegovinom, uspjela srediti prilike i da se, prema tome, ne mozhe govoriti o nekoj opasnosti. Ipak, radi pouzdanog mishljenja o tome, obratih se jednom prijatelju u Stockholm, a koji bijashe u bliskoj vezi sa chuvenim slavofilom i putopiscem Alfredom Jensenom, molbom da se raspita oko toga. Uskoro primih slijedec'i odgovor: ”Alfred Jensen te najodluchnije upozorava o putovanju u – Helsingland2, mozhda chak i u susjedni Halland; ali na Balkan, uz izuzetak turskih provincija, mozhesh putovati potpuno sigurno, posebno u pomenute – Dalmaciju, Crnu Goru (Cetinje), Bosnu i Hercegovinu. Njegovo iskustvo je, kao shto kazhe pjesma ”nema razbojnika u cijeloj toj shumi”. To zvuchashe utjeshno.
Pretpostavljah da hotelijerstvo u tim zemljama nije bash najbolje i da chovjek ne mozhe biti ravnodushan na nechistoc'u juzhnih zemalja, ali se hrabrih time da i drugi okushashe isto iskustvo, da prosude izreku pjesnichkog patrijarha Goethea: ”es wandelt niemand unbestraft unter Palmen”3.
Plan putovanja4: Polazak: Berlin, 1. aprila, ujutro za Bech (noc'enje); Adelsberg (1 dan); Trst (noc'); Pula (½ dana); Rijeka (2½ dana) uz izlete Opatija, Bakar; Zadar (½ dana); Shibenik (1½ dan) uz izlet na slapove Krke; Split (2 dana) uz izlete Solin, Trogir; Dubrovnik (3 dana) uz izlete Lokrum, Ombla i Trsteno; Cetinje (1 dan); Kotor (½ dana); Dubrovnik (½ dana); Mostar (2 dana); Sarajevo (2½ dana); Jajce (1½ dan); Banjaluka (½ dana); Zagreb (1½ dan); Budimpeshta (2 dana) a preko Becha i Berlina natrag.
Putuju: 7 mushkaraca i 7 zhena, od kojih su 3 gospodje, 2 udovice i 2 neudate zhene. Socijalni status putnika: 1 penzionisani profesor (73 godine), zhivahan, govorljiv i veoma hodoljubiv; 1 ”sluzhbeni savjetnik”, 1 rentijer, 8 trgovaca, 1 dnevni zapisivach. Sluzhbeni vodich na putovanju je gosp. Antoni.
Mostar, 19.04.1902.
Vec' oko 5 sati ujutro bijasmo spremni za put5 u Mostar. Novoizgradjenom zheljeznicom, i njenim tunelima i serpentinama, stizhemo na planinske vrhove u visini Fort Imperiala i josh jednom mozhemo baciti oproshtajni pogled na sunchano-sjajnu povrshinu Jadrana sa visinskog platoa, koji dodushe ima stvarni krashki karakter, ali ipak pokazuje vishe vegetacije nego planinske trase duzh dalmatinske obale. Nakon par sati putovanja, zheljeznica se pochinje spushtati. Dolazimo na zaravan oivichenu brdskim lancima sa obje strane. Polje buja vegetacijom zhitarica, duhana i vinove loze. Sve je u proljetnom zelenilu. Putevi su okruzheni visokim smokvama i ostalim voc'kama koje pretezhno rastu divlje. Svuda, gdje dostizhe pogled, vide se stabla voc'aka i cvijec'e. Velichanstvena crvena boja shipaka sija na sve strane. Sve se iskazuje charobnom ljepotom. Nakon prolaska zheljeznichke stanice Chapljina, koja ima prekrasan polozhaj, ponovo dolazimo na krashki teren, lijevo6 od rijeke Neretve, shto zhustro juri ovim stjenovitim krajem. Vegetacija ipak zadrzhava svoju bujnost, a bijashe interesantno vidjeti seljake kako u svojoj narodnoj noshnji rade na poljima. Uskoro, na drugoj strani rijeke, imamo priliku vidjeti staro razbojnichko7 gnijezdo Pochitelj, koje lezhi naslagano na stijenama i okruzheno kulama i zidinama. Kuc'e se terasasto okupljaju oko velichanstvene dzhamije, ispod koje usamljeni visoki chempres stoji kao chuvar tog hrama. Kod stanice Zhitomislic'i vidimo srpski manastir, istog imena, i shiroke i prekrasne prednje fasade.
Konachno stizhemo u Mostar gdje susrec'emo galamljive i vrishtec'e nosache, sa fesovima ili turbanima, kako se bore oko prtljaga kojeg morasmo fizichki braniti. Nadjosmo se, dakle, u uobichajenoj orijentalnoj svadji i neredu. Zatim se odvezosmo do zaista velichanstvenog hotela Neretva, podignutog od vlade. U staro tursko doba bijahu samo primitivna konachishta za prijem putnika koji dodju i prodju. Zato je austrijska uprava svuda, u okupiranim zemljama, podizala hotele.
Mostar, 20.04.1902.
Rijetko se mozhe vidjeti zhivopisniji grad od Mostara, glavnog grada Hercegovine, koji lezhi uklijeshten u visoka brda, dok Neretva huchi iz svoje divlje i stjenovite postelje. Stvarni kontrast strmim, hladnim brdima jest najbujnija i najsochnija vegetacija u bashchama i poljima shto ocharava dushu – jedan botanichki raj iz bajke.
|
Ulica u Mostaru, 1902.
|
|
Tokom moje shetnje gradom otidjoh prvo do pazara – charshije – koja sadrzhi masu butika najrazlichitijih vrsta. Posebnu pazhnju privukoshe mi krojachke radnje u kojima se mogu vidjeti prekrasne, zlatom pletene, noshnje. Odavde izadjoh na Stari most na Neretvi koji se svojim smjelim svodom pogrbio iznad rijeke. Tu je bozhanstven pogled, kako na obje strane, tako i dolje u vrtoglavu dubinu. Most se ne prelazi vozilima jer njegova krtost ne trpi vibracije.
Odavde nastavih u dio grada Za humje8. Tu je mnogo mirnije i tishe i svugdje su bashche. Iznad visokih zidova zhivahnim koloritom nas dochekuje behar; murve i smokve istezhu svoje grane preko ulice; na sve strane – opijajuc'i miris. Nakon brzog uvida u rimsko-katolichku crkvu, novogradnju u vidu bazilike sa korintskim stubovima, uputih se uz brijeg ka, takodje novoizgradjenoj, srpsko-pravoslavnoj crkvi. Odavde se pruzha chudesan pogled na cijeli grad sa svojih 30 dzhamija. Svu tu charobnu panoramu prekriva najchistije plavo nebo, koje je ikada vidjelo ljudsko oko. Pri povratku ne zaboravih uzeti prekrasnu Karadjozbegovu dzhamiju u obzir.
Mostar je grad sa 17.000 stanovnika, od kojih vishe od polovine pripada Muhamedovom uchenju. To utiche na promjene zhivota u gradu: mozhe se vidjeti potpuno prekrivena zhena kako se probija ulicom kroz guzhvu, u hercegovachku narodnu noshnju odjevenih, mushkaraca i zhena.
Poslijepodne napravismo izlet na hercegovachku najvec'u znamenitost, vrelo Bune. Ostavismo Mostar i dodjosmo na veliku ravnicu izmedju brda i Neretve. Na lijevoj strani se na sve strane vide vinogradi i vesele vile, a na desnoj samo kameniti teren. Nakon jednog sata stigosmo u Blagaj, gdje ostavismo vozila. Nastavismo put malom pjeshachkom stazom koja vijuga izmedju rijeke Bune i visoke hridi, gdje rushevine starog dvorca Stjepanograda9 moc'no i dostojanstveno tronuju. Put zavrshava kod jedne ruinirane dzhamije, sa izlazom na verandu, gdje se pojavljuje charoban prizor: pec'ina ukrashena stalaktitima iz koje silovito istiche duboka rijeka Buna. To je ista prirodna pojava koju smo upoznali kod vrela Omble10. U kuc'i kraj pec'ine je jedna vrsta mauzoleja sa dva sarkofaga u kojima su sahranjene dvije svete osobe.
Danas smo dozhivjeli pravu africhku vruc'inu. Veche je, dodushe, donijelo izvjesno olakshanje, ali vrelina nastavlja isijavati iz pregrijanog stijenja. Medjutim, bozhanstveno je noc'u sjediti na hotelskoj terasi, dok mjesec izliva srebrenu rijeku iz tamnoplavog nebeskog svoda, obasjavajuc'i tu pitoresknu oblast svojim magichnim zrakama, pri chemu se chuje shum drvec'a i rijeke.
|
Dio Mostara, 1902.
|
|
Zhelim iz Mostara zabiljezhiti jedan mali dogadjaj koji pokazuje kako je u veoma ranoj mladosti i s koliko dubokom ozbiljnoshc'u kur’ansko sveto uchenje usadjeno u svijest vjernika.
Pri dolasku ovamo zaposlismo, kao nasheg specijalnog posluzhitelja i vodicha, jednog trinaestogodishnjeg turskog dechka, koji odlichno govori njemachki. Poshto ne mogoh izgovoriti ili upamtiti njegovo islamsko ime, prozvah ga Kisse-Misse11, zbog slichne zvuchnosti sa njegovim nerazumljivim turskim imenom. Chak ga kasnije i njegovi turski drugovi zvahu Kisse-Misse. Dechko bijashe veoma zhivahan i horan, pa me je zabavljalo raditi s njim. Tako ga pozhelih nauchiti neki shvedski izraz i nagovarah ga da ponavlja: ”gamle trindskalle”12 i rekoh mu da time u drushtvu pozdravlja svakog Shvedjanina. Dechko se udalji, a ja unaprijed uzhivah u iznenadjenju Shvedjana koji c'e biti tako nazvani. Onaj koji bijashe prevaren – bijah medjutim ja, jer umjesto da obavi moj nalog, ode Kisse-Misse do gosp. Antonija i reche: ”Onaj gospodin (pokazujuc'i na me) zheli da odem do onoga i onoga i kazhem ’gamle trindskalle’, ali ja to ne zhelim, jer ne znam shta to znachi, a to mozhe biti neka uvreda!” Lijepa opreznost kod jednog trinaestogodishnjaka.
Kao shto rekoh, dechko bijashe prijatan i ponudih ga da me u povratku prati u Shvedsku, gdje namjeravah voditi brigu o njemu. Njegove mrke ochi sijevnushe od ushic'enja na taj prijedlog, ali samo nakratko. Odmah se pojavi duboka ozbiljnost na njegovom licu i plachuc'im ochima odbije on moj prijedlog. Upitah ga veoma zachudjen – zashto ne zheli da me prati, poshto bi ochigledno imao mnogo bolje zhivotne uslove nego shto ih sad ima. On odgovori: ”U vashoj zemlji ne postoji ni jedna dzhamija u kojoj bih mogao uchiti svoje molitve”. Pokushah ga uvjeriti da mi chak imamo crkve u kojima bi mogao moliti, ali on bijashe neumoljiv, bez obzira shto ga je rastanak sa mnom chinio tuzhnim, sudec'i po njegovim obilnim suzama, ukoliko nisu uzrokovane mishlju da c'e izgubiti svoje pare, koje mu tada dobacih.
Sarajevo, 21.04.1902.
Danas oko podneva napustismo Mostar i dodjosmo ovdje u pola 7 poslije podne, nakon shto tokom putovanja uzhivasmo u najchudesnijim prirodnim ljepotama. Put ide plodnim uskim dolinama postepeno se penjuc'i u pustije i divlje planinske strane pokraj divlje i kuljajuc'e rijeke Neretve. Prolazimo Komadinin potok, koji se uz buku i halabuku, nosec'i stijenje, survava u Neretvu. Dahc'uc'i parni konj penje se s naporom uz strmine i kroz tunele. Unutar smo klanca nemjerljivo visokih planinskih zidova. Kakva li je silna prirodna snaga uspjela prokrchiti put rijeci kroz te gigantske mase stijenja, koja je vremenom otvorila put jurec'em vozu? Niz te vrtoglave litice rushi se vodopad koji u to doba godine pjeni od obilnog bogatstva. Zatim prodjosmo Jablanicu i jedan visoki most iznad, u svom bijesu lijepog, Doljanka-klanca, chak i u poredjenju sa huchnom i pjenushavom Neretvom. Na kraju stigosmo u divlje-romantichni Konjic. Ovdje scenarij poprima drugachiji karakter. Priroda cijelim putem obrc'e slike, velichanstvenije i ljepshe jedna od druge. Bujno rastinje odijeva brezhuljkasto zemljishte u najsharmantniju noshnju. Tu i tamo privlache pogled planinski vrhunci omotani snijegom. Chudi – shto ih juzhno goruc'e sunce nije jednim jedinim pogledom otopilo u suze! Preko zheljeznog mosta prelazimo Luka-klanac, pruga poprima snazhan uspon i mozhe se savladati jedino posebnim zupchastim uredjajem, koji nas uskoro dovodi na najvishi vrh, slivnu granicu izmedju Jadranskog i Crnog mora, koja je takodje i granica izmedju Hercegovine i Bosne. Kroz dugi tunel dolazimo na stanicu Ivan. Odavde put vodi nadolje. Hercegovachke prkosno-divlje planinske formacije ustupaju mjesto prekrasnim shumama i plodnim dolinama; drazhesne kuc'e i sela nas pozdravljaju sa svih strana. Shto se vishe priblizhavamo Sarajevu, to su planine dalje iza nas. Bogato beharajuc'e i nebrojive voc'ke, bujne livade i zhitna polja shire se za nashe poglede.
|
Sarajevo, 1902.
|
|
Utisak pri dolasku je da se nalazimo u novom evropskom gradu. Putem do hotela prolazimo shirokim ulicama sa svojim novim, drzhavnim kuc'ama, velikim prozorima na trgovinama i bechkim kafanama.
O autoru:
 Hafstroem, Johan (Janne) Lorentz, lijechnik i putopisac, rodjen 24. marta 1838. u Helsingborgu, umro 31. maja 1918., doktor medicine 1868., obavljao ljekarsku praksu u Helsingborgu od 1867., lijechnik pri ljekovitom izvoru Haelsa 1867.-1906., imenovan vojvodom lijechnika Vaestergoetlanda 1868., kraljevim lijechnikom 1877., bio gradski lijechnik u Helsingborgu 1880.-83. i glavni gradski lijechnik 1883.-1906. Odlikovan 1894. zlatnom medaljom za unaprjedjenje vakcinisanja u kraljevstvu.
Hafstroem je bio jedan od prvih lijechnika u Shvedskoj koji su primjenjivali Metzgerovu13 metodu masazhe. Tokom vishe godina vodio je skupshtinu grada Helsingborga i kantonalnu skupshtinu u Malmoeu. Hafstroem je objavio vishe medicinskih radova.
Odabrao i preveo: Haris Tucakovic'
Skoevde, Shvedska, oktobra, 2004.
____________________
1 Izvor (pisan starijim shvedskim jezikom): Hafstroem, Johan Lorentz: Soliga dagar afsides fraan turistvaegen. : Dagboksanteckningar under en resa i Dalmatien, Montenegro, Bosnien och Herzegovina, vaaren 1902. Illustrationer hufvudsakligen efter fotografier, tagna af E. Doelling. (Tr. som manuskr.), Helsingborg, 1902., s. 94, format: 16 X 23 cm.
2 Helsingland, Halland – oblasti u Shvedskoj
3 Niko se nekazhnjen nije nashao ispod palmi; autor navodi ”unbestraft”, kod Goethea je ”ungestraft” iz: ”Es wandelt niemand ungestraft unter Palmen, und die Gesinnungen aendern sich gewiss in einem Lande, wo Elefanten und Tiger zu Hause sind.”, Die Wahlverwandtschaften, 1809.
4 Autor koristi slijedec'e nazive gradova i mjesta: Berlin, Wien (Bech), Adelsberg, Triest (Trst), Pola (Pula), Fiume (Rijeka), Abbazia (Opatija), Buccari (Bakar), Zara (Zadar), Sebenico (Shibenik), Krka, Spalato (Split), Salona (Solin), Trau (Trogir), Ragusa (Dubrovnik), Lacroma (Lokrum), Ombla, Cannosa (Trsteno), Cettinje (Cetinje), Cattaro (Kotor), Mostar, Sarajevo, Jajce, Banjaluka, Agram (Zagreb), Budapest (Budimpeshta); u zagradi su nap. prevodioca.
5 Polazak iz Dubrovnika.
6 Desna obala Neretve, u smjeru putovanja – lijeva strana Neretve.
7 Nije jasno odakle mu ova (dez)informacija.
8 Zahum.
9 Shc'epangrad.
10 Autor u prvom dijelu knjige opisuje boravak u Dubrovniku i izlet na vrelo Omble.
11 Maca, machkica, pichka, pizda.
12 Stari debeljko
13 Dr. Johann Metzger (1839.-1909.), holandski lijechnik; Metzgerova metoda je danas poznata kao shvedska masazha i uz finsku i rusku spada u tri osnovne shkole zapadne masazhe.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-01-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|