|
Dvoglasje Kosovelove lirike
Srečko Kosovel: Sončnica na rami/Suncokret na ramenu, pjesme, izbor i prijevod sa slovenskog Ismet Bekrić, Edicija ”Lilium”, Ljubljana, 2004.
I Srečko Kosovel, usprkos kratkog života, potvrđuje da je većina značajnih slovenskih pisaca, posebno pjesnika, pisala i za djecu, što je, čini mi se, posebnost i odlika slovenske književnosti uopće. Uz to, tankoćutna lirika tog žalosnog kraškog slavuja, kako ga ne rijetko, s razlogom, nazivaju, uvjerava nas ne samo da su najuspjelije pjesme za djecu ujedno i pjesme za sve osjetljive, nego i obratno. Da mnogi Kosovelovi pjesnički medaljoni, impresionistički akvarelno prosvijetljeni ili ekspresionistički duševno produbljeni, čak kada i nisu bili prevashodno namijenjeni mladima, mogu im biti i te kako bliski.
Na tom uvjerenju se i zasniva ovaj izbor Kosovelovih pjesama, koji je sačinio i prepjevao na svoj, bosanski jezik, banjalučki pjesnik Ismet Bekrić, znani bosanskohercegovački pjesnik za djecu, koji već jedanaest godina živi u Sloveniji (u Ilirskoj Bistrici), ovoga puta u svojoj dragocjenoj prevodilačkoj pustolovini, koja je posljednjih godina rezultirala i jednim antologijskim izborom slovenskih pjesama za djecu, dvjema knjigama Dragotina Ketteja i knjigom pjesama Borisa A. Novaka, odlučio se da predstavi, u dvojezičnom izdanju, dio Kosovelovih pjesama za mlade, odnosno njima prijemčive njegove lirike. Rekoh – prepjevao, a ne samo preveo, jer će i čitatelj sam uočiti da je mjestimično odstupao od doslovnog prijevoda, u korist ostvarenja što je moguće istovjetnijeg pjesničkog dojma, jedinstvene atmosfere i melodičnosti pjesme. Tako da, kada mu je to ponajviše uspijevalo, njegovi prepjevi Kosovelovih pjesama zrače i zvuče kao napisani na bosanskom jeziku. To je, ujedno, najveća pohvala prijevodu. A i ovoj knjizi, koju odlikuje raskoš Kosovelovog pjesničkog glasa, posebno njegova ljubav prema ljepoti Krasa, gdje je i rođen (u Sežani – 1904.) i gdje je, kao dvadesetdvogodišnjak i sahranjen (u Tomaju – 1926.).
Pohvala knjizi koju obogaćuje dvoglasje Kosovelove lirike, napisane na slovenskom jeziku, koju prati njen uspio prevodilački odjek na bosanskom jeziku. Time je Bekrić ne samo izrekao svoju sklonost Kosovelovoj poeziji nego, uz dosadašnja uzajamna prevođenja, učinio još jedan korak približavanju dviju književnosti, slovenske i bosanskohercegovačke, a time i dviju država i naroda koji u njima žive.
Josip Osti
|