|
Bakamovića glavicu spominje Husaga Ćišić u svojoj knjizi ”Postanak i razvitak grada Mostara, te prikaz zgoda i nezgoda kroz koje je u toku razvitka prolazio”. U stvari, ovo je izvorni naziv knjige koju je, 1991. godine, pod potpuno novim i zloupotrebljenim nazivom, ”Mostar u Herceg-Bosni” izdalo KD Muslimana Preporod Mostar. U knjizi stoji: – Jedan bataljon plaćenika uputi se prema Baba-Beširovoj mahali s nalogom da je zakoče sa dvije strane. Dvije čete tog bataljona trebale su preći Radobolju na Bakšimu i uputiti se glavnim drumom prema mahali. Dvije, opet, lijevom obalom Radobolje s istim ciljem. Drugi bataljon je upućen ulicom koja vodi preko Obješenjače na Bakamovića glavicu da zakoče Bakamluk.
Na ovom mjestu Husaga Ćišić opisuje otpor Mostaraca četama uskoka Jankovića koji je često upadao u pitomu mostarsku kotlinu sa ciljem pljačkanja. Jedan predak iz porodice Bakamović pominje se u istoj knjizi na mjestu gdje se opisuje borba u Bosanskom Novom. To je vrijeme trogodišnjeg rata (1788.-1791. g.) između Austrije i Rusije s jedne i Osmanlijskog carstva s druge strane, čiji je uzrok bila pretenzija ove dvije sile na osmanske teritorije. Austrijanci su upali u Bosnu, tadašnju osmansku teritoriju, i tom prilikom Mostarci su uzeli učešća u odbrani zemlje. Husaga piše: – U tome je prednjačio (Mostar) ostalim hercegovačkim gradovima i stalno slao čete prema Bosanskoj krajini. Tako se i dogodilo da je pri kraju jeseni 1788. godine, kad su se po starodrevnoj praksi glavnine vojske imale povući s bojišta u logore u pozadinu, među ostalim i dvjestopedeset mostarskih spahija se smjestilo kod muhafiza na zimovište u Bosanski Novi, tu važnu tačku u Bosanskoj krajini. Te spahije su bile pod komandom Smail-age Bešle iz Mostara, kao spahijskog bešlage i pet spahijskih aga kao komandanata spahijskih bajraka. Komandiri bajraka su bili Ibrahim-aga Bakamović, Zaim-aga Kockić, Ahmed-aga Babić, Halil-aga Topalović i Salih-aga Vejzović, svi iz Mostara.
U svome radu o muslimanskim bibliotekama u Mostaru poznati orijentalista Hivzija Hasandedić pominje dvojicu Bakamovića koji su se u granicama postojećih uslova i mogućnosti bavili naukom pa su prirodno imali privatne biblioteke. To su Ahmed Bakamović sin Salihov 1835. i Abdulah Bakamović 1870. godine. Ovo je u stvari izvadak iz Hasandedićevog pregleda pisaca i prepisivača na orijentalnim jezicima čija imena se nalaze napisana u manuskriptama uz pridjev al-Mostari (Mostarac). Već ovaj podatak jasno govori da se u porodici Bakamovića nauci davao značaj a to će potvrditi i drugi članovi ove bogate, ugledne i obrazovane porodice.
Za izbor Općinskog vijeća grada Mostara za 1907. godinu pominje se ime hadži Jusufa Bakamovića. Na plakatu iz te godine koga potpisuje s.r. gradonačelnik Hadžiomerović nalazi se spisak sa 365 imena koji predstavljaju kandidate za gradsko Općinsko vijeće. Od toga je prema popisu stanovništva kandidovano 160 muslimana, 135 pravoslavaca i 70 katolika.
|
Apotekar Ahmet-beg Bakamović
|
|
Iz ove porodice potječe Ahmet Bakamović, poznati mostarski apotekar koga Mustafa Komadina u svom tekstu ”Tradicija duža od stoljeća” objavljenom u časopisu Most (Mostar, maj 1996. g., br. 5) ne pominje kada piše o apotekarima. Ahmet je sin Jusuf-bega a apoteku je držao na Korzu, upravo na istom mjestu gdje se pred ovaj rat nalazila društvena apoteka sa jedinim gradskim termometrom u Mostaru i bareljefom božice Higije.
Ahmet je završio farmaciju u Beču gdje je osim farmacije naučio govoriti šest jezika. Svojevremeno je dr. Komadina, koji je takođe završio studije u Beču, pričao da se u Ahmeta, dok je bio student zaljubila sestra albanskog kralja Zogea. Pričaju da je u to vrijeme bio najljepši student na Bečkom univerzitetu. Jedno vrijeme je bio naš ataše. Pokopan je u Ribičinom haremu u Pasjaku koji je bio sastavni dio Carinskog harema premda je potpuno ograđen i još uvijek očuvan. Sahranjen je do svoje žene Fatime Ribice Bakamović koja potiče iz veoma ugledne i bogate mostarske porodice Ribica.
Salih-begov sin Muhamed koji je rođen 1922. godine bio je namještenik u Brezi. Već 1939. godine član je tamošnje skojevske organizacije u kojoj su još djelovali Momir Balorda i Salko Bešlagić, dok su partijski aktivisti bili Mustafa Žujo, Ismet Šarić i Levi Bencion. Pred Drugi svjetski rat Mustafu Žuju i Muhameda Bakamovića ustaše su uhvatili, mučili ih do iznemoglosti i internirali. Od tada se za njih više nije čulo a kasnije su članovi njihovih porodica saznali da su odvedeni u Jasenovac. Završili su u hladnoj Norveškoj u njemačkom logoru u Tronthajmu. Muhamed Bakamović je tamo podlegao jer je bio iscrpljen. Izdahnuo je na rukama Mustafe Begića jednog od rijetkih patriota koji su preživjeli strahote logora. Njegovo ime nalazi se uklesano na ploči spomen-obilježja u Trontahajmu, norveškom gradu u kome se danas nalazi velika skupina prognanih Mostaraca.
Za vrijeme svog boravka u Mostaru, koji je od strane istoričara književnosti označen kao njegov najplodniji period, Musa Ćazim Ćatić se intenzivno družio sa Salih-begom Bakamovićem i drugim ličnostima koje su bile vezane za Prvu muslimansku štampariju Bekira Kalajdžića, provodeći slobodno vrijeme u starom gradu kod Starog mosta. To je bio razlog da mu posveti jednu svoju pjesmu u kojoj pjesnik, nemoćan da izmijeni svoju narav, traži oprost. Pjesma počinje ovako:
- Teubei - Nesuh
- (Pokajanje jednog griješnog pjesnika)
- Mom pobri S. Bakamoviću
- Gospode, evo na sedždu ti padam,
- Pred vječnom tvojom klanjam se dobrotom
- I molitve ti u stihove skladam,
- Proseć: ”Oh, daj mi smisao za ljepotom!”
- Ti znaš, da bijah nevin poput rose
- I poput liera u proljeću ranom;
- Al ljudi, med što pod jezikom nose,
- Otrov mi dadoše u bokalu pjanom,
- mada sam bio nevin poput rose.
Salih M. Efica, mostarski zemljoposjednik i trgovac volio je društvo i prijatne mostarske noći provodio je sa svojim prijateljima uz ćašicu piva. Volio je društvo muslimanskih pisaca koje je bilo okupljeno oko časopisa Biser koga je uređivao Musa Ćazim Ćatić. Jednog akšama Salih Efica se našao u društvu sa Ćatićem i Salih-begom Bakamovićem koji se intenzivno kao i sam Ćazim bavio prevođenjem. Efica je kasnije pričao šta se tada desilo:
– Pred drugi Balkanski rat 1913. godine ili odmah u prvim danima drugog Balkanskog rata sjedio sam sa Ćazimom i Salihom Bakamovićem u bašti kafane ”Evropa” Pod lipom. Pili smo pivo a bašta je bila puna oficira, većinom Mađara, koje je Austrija mobilisala. Ćazim je bio ”švips” i vrlo živo razgovarao na mađarskom o ljepoti naše narodne poezije. Bio se toliko zanio da je – i ne osjećajući to – uzviknuo na našem jeziku mađarskom oficiru kojega Jusuf-beg Bakamović – otac Salih-bega bio zagrlio: – Ama, bolan, ti ne možeš ni osjetiti koliko je tu bogatstvo izraza i slikovitosti u stihovima:
- Đulbehara pod đulom zaspala
- Đul se truni, Đulbeharu budi.
Nakon toga na dušak je ispio čizmu piva.
|
Jusuf-beg Bakamović – otac Salih-bega
|
|
Salih-beg Bakamović je uz Ćatića najplodniji prevodilac u časopisu Biser koga je uređivao Musa Ćazim Ćatić. Najznačajniji Bakamovićev književni prevod je drama u šest činova i četiri dodatka ”Tarik” ili ”Osvojenje Španije” od turskog književnika Abdul-Haka Hamida (”Biser”, 2/1913-14, br.5, s. 24). Njega je ovaj književni stvaralac toliko inspirisao da je Salih-beg napisao prikaz Hamidovog života i rada. Rad je objavio u Biseru 2/1913-14, u dva nastavka 5, s. (69-71); 6, s. (85-86). Taj prikaz je kompletiran od strane Sarajlića i objavljen u Gajretu. Za prevode stihova nije imao dovoljno umijeća i snage tako da je taj posao povjeravao Ćatiću bez obzira što se on sporadično pojavljuje i kao prevodilac pjesama.
Bilježimo jedan takav prevod naslovljen ”Iz arapske lirike” objavljen u Biseru 2/ 1913-14, 7, s. 110.
Bakamovići su imali ljetnikovac u Ilićkoj ulici na samoj Radobolji podno Bakšima, gdje se i danas nalazi veliko imanje sa kućom. Lonđa se nalazila na jažvi (adi) i u nju se dolazilo preko drvenog mostića bez ograde. Puna dnevne svjetlosti veranda sa trobozanima pružala je pogodne uslove za odmor. Basamaci sa trobozanima vodili su na gornji boj dok su se u velikom podrumu čuvale namirnice. Konak se nalazio na takozvanoj maloj jažvi.
____________________
Korištena literatura:
- Most, Mostar, maj 1996., br. 94 (5 nova serija ), godište XXII
- Ćišić, Husein: Mostar u Herceg-Bosni, Mostar, 1991. g.
- Ćatić, Musa Ćazim: Sabrana djela, I, Tešanj, 1968. g.
- Rizvić, Muhsin: Književno stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba Austrougarske vladavine, Sarajevo, 1973., ANU BiH, knjiga XLVI.
- Hasandedić, Hivzija: Muslimanske biblioteke u Mostaru, Anali Gazi Husref-begove biblioteke, Sarajevo, 1972., knjiga I.
- Hasandedić, Hivzija: Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sarajevo, 1980. g.
- Nametak, Abdurahman: Musa Ćazim Ćatić (studija), Tešanj, 1965. g.
- Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1990., br. 5, s. 49-51.
- Regesta Franjevačkog arhiva u Mostaru 1446-1862., Mostar, 1984. g.
- Islamski svijet, Sarajevo, 1940. g.
- Islamski svijet, Sarajevo, 1933. g.
- Traljić, Hafiz Mahmud: Mali podsjetnik značajnih datuma islamske prošlosti Bošnjaka, El kalem, Sarajevo, 1996. g.
- Hasandedić, Hivzija: Mostarski vakifi i njihovi vakufi, medžlis IZ Mostar, Mostar, 2000. g.
- Karčić, Dr. Fikret: Društveno pravni aspekt islamskog reformizma, Sarajevo, 1990. g.
|
|
Dragocjene podatke o porodici Bakamović pružili su mi: Emina Serdarević, Haris Serdarević, Mensur Bakamović, Emira Pošković Bakamović i Dženaneta Bakamović Grebović na čemu im se toplo zahvaljujem.
|
|
Zadnja izmjena: 2004-12-12
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|