|
 Pjesma Modra rijeka je okrunila Dizdarev pjesnichki put i njena hermetichnost i visheznachnost, njena melodija i njena struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i zachudjujuc'a zvukovna orkestracija preplic'u sa nesluc'enim naznakama nechega shto se nagovjeshtava, shto postoji, a shto se ne zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavletic', Krunoslav Pranjic', Kasim Prohic', Enes Durakovic', Marko Veshovic' i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj pjesmi pitali su se shta je to shto tu pjesmu chini chudnom: da li ovu pjesmu treba shvatiti ”kao metaforu pjesnichkog traganja za tajnom svijeta”1, da li je to ”iskushenje nemoguc'nog”2, da li je to ”savrshenstvo nemushtosti”3, ili, mozhda, ta pjesma upuc'uje ”na drugu obalu kao ’onostranost’ nashe egzistencije”4. Chini se da upravo literarna vrijednost ove pjesme, koja je duboko ukorijenjena i oslonjena na nashu tradiciju i u nashu svijest, kao i poimanje smisla zhivota i smrti u Kamenom spavachu, daje moguc'nost polivalentnih tumachenja i saznanja. Fenomen recepcije ove pjesme mozhe biti odredjen razlichitim sadrzhajima i tumachen u otkrivanju vlastite aktuelizacije ove literarne tvorevine na osnovu individualnog poimanja pjesme, ali i cjelokupnog literarnog i zhivotnog chitaochevog iskustva. Mozhda nigdje se ne mozhemo blizhe susresti sa fenomenom alteriteta kao kada je u pitanju tumachenje Modre rijeke5.
Ova pjesma se najprije pojavila na Strushkim vecherima poezije 1969., a zatim je objavljena te iste godine u nekoliko listova i chasopisa6. Nakon toga je uvrshtena u drugo izdanje Kamenog spavacha 1970. godine da bi potom bila izostavljena iz trec'eg izdanja i uvrshtena kao uvodna pjesma u novu zbirku pod nazivom Modra rijeka (1971.). U raznim verzijama, chesto i sa mnogo shtamparskih greshaka, ova pjesma se pojavljivala u mnogim jugoslavenskim listovima i chasopisima. Sklon mijenjanju stihova u novim izdanjima, Mak Dizdar je i sam objavljivao pjesmu sa novim izmjenama a da je put do konachnog oblika bio dug i mukotrpan, potvrdjuju i verzije ove pjesme sachuvane u Muzeju knjizhevnosti u Sarajevu. Jezichka struktura ove pjesme odmah u pochetku je markirana kao kljuch za njeno razumijevanje, a Kasim Prohic' je konstatovao da je ”sve shto je u Modroj rijeci imenovano – zaumno”7 jer je ”tonalitet odredjen leksikom potpuno drukchijeg reda”. Nesumnjivo je da je Modra rijeka u filozofskom i u poetskom, ali i u lingvistichkom smislu, najpotpunija i najzaokruzhenija pjesma Maka Dizdara.
U konachnoj verziji (objavljenoj u zbirci Modra rijeka (1971.), ova pjesma ima ovakav izgled:8
- M`òdrā rijèka
- N`ìkto n`è znā gdj`è je òna
- M`àlo známo `àl je znâno
- Iza gòre iza dòla
- Iza s`èdam iza `òsam
- I j`òsh h`ùdjē i j`òsh l`ùdjē
- Pr`èko môrnīh pr`èko gôrkīh
- Pr`èko gl`òga pr`èko dr`àche
- Pr`èko zh`ège pr`èko st`ège
- Pr`èko slútnjē pr`èko súmnjē
- Iza d`èvet iza d`èset
- T`àmo d`òlje ispod zèmlje
- I ònamo ispod n`èba
- I j`òsh d`ùbljē i j`òsh j`àchē
- Iza shútnjē iza tm`àche
- Gdje pijètlovi nè pjevajū
- Gdje se n`è znā za glâs r`òga
- I j`òsh h`ùdje i j`òsh l`ùdje
- Iza ûma iza b`òga
- Ìma jèdna m`òdrā rijèka
- Shiròka je dubòka je
- Stô godīnā shiròka je
- T`ìsuc' ljêta dubòka j`èst
- O duljìni i nè sānjāj
- Tm`à i tm`ùsha n`èprebōlnā
- Ìma jèdna m`òdrā rijèka
- Ìma jèdna m`òdrā rijèka
- Vàlja n`àma pr`èko rijèke
Kao shto se vidi, ova pjesma je ispjevana u trinaest distiha9 sa posebno izdvojenim stihom Ima jedna modra rijeka. Taj stih, tako izdvojen, ima neospornu sintetsku ulogu, koja nakon akumuliranja chitavog niza pojmova istiche jednu od osnovnih poruka pjesme. Za razliku od vec'ine pjesama u Kamenom spavachu, Modra rijeka je ispjevana u pravilnim osmercima s cezurom poslije chetvrtog sloga, shto pjesmi daje ubrzani ritam narodne lirske pjesme. Medjutim, takva silabichka organizacija ne bi dala takve naglashene ritmichke elemente da nije brizhljivo pravljene zvukovne orkestracije, pa su elementi fonoloshke osnove ritma veoma bitni. Ritmu ove pjesme doprinosi i veliki broj dvoslozhnih rijechi (vishe od 60%) sa naglashenim prvim slogom i pravilnim smjenjivanjem naglashenih i nenaglashenih slogova. Troslozhne rijechi u ovoj pjesmi samo su rijeka (ponavlja se tri puta, ali se u ritmu pjesme osjec'a kao dvoslozhna, jer takav izgovor zahtijeva osmerachka struktura stiha – r’jeka), pijetlovi (mada se ova rijech izgovara kao p’jetlovi10, jer to zahtijeva slogovna struktura stiha), duljina, shiroka, duboka, pjevaju. Jedina chetveroslozhna rijech je neprebolna. Takva konstelacija stiha uspostavljena je i rasporedom vokala i konsonanata. Iako je odnos konsonanata i vokala 54:46, shto je u granicama mjerenja koji su pravili mnogi lingvisti11, chini se da u pjesmi preovladavaju vokali. Vjerovatno je to zbog toga shto u pjesmi ima veliki broj sonanata (vishe od 40% svih konsonanata).
Uchestalost pojedinih vokala u ukupnoj vokalskoj strukturi Modre rijeke je sljedec'a: a (pojavljuje se 56 puta) – 27,7 %, e (55 puta) – 27%, o (39 puta) – 19 %, i (36 puta) – 17,9 %, u (15 puta) – 7,4 %. U odnosu na mjerenja uchestalosti pojedinih vokala shto ih je napravio M. Charkic', prema proznom tekstu nema velikih odstupanja. U konsonantskoj strukturi Modre rijeke neshto vishe od prosjeka ukupnog postotka svih konsonanata imaju jedino j (11 %), k (7,5 %), r (9,5 %) i posebno z (5,5 %)12. U pjesmi nema suglasnika dzh, f, c i c', a v i zh se pojavljuju samo jednom. Ostali konsonanti su u omjerima koji gotovo odgovaraju proznom tekstu. Shta je, onda, shto ovu pjesmu chini tako melodichnom? Osim osmerachke pravilne postavke stiha chini se da presudnu ulogu ima ukupan raspored vokala kao i njihova naglashenost, odnosno nenaglashenost. U rasporedu akcenata vidi se da su u dvoslozhnom rijechima, dominantnim u cijeloj pjesmi, naglasheni prednji slogovi u gotovo pravilnom rasporedu (naglashen-nenaglashen slog, shto bi prema antichkim kriterijima znachilo da je pjesma ispjevana u trohejskoj stopi). Tome svakako u znatnoj mjeri doprinosi i uchestalost naglashenih vokala u dosta pravilnom rasporedu: Malo znamo al je znano (u sva chetiri akcenta nosilac sloga je vokal a), iza gora iza dola (naglasheni su slogovi u kojima je nosilac akcenta vokal o), preko mornih preko gorkih (ponavljaju se poslije cezure naglasheni vokali eo – eo), itd. U pjesmi dominiraju sekvence ao, odnosno oa: malo, znamo, znano, gora, dola, modra, duboka, shiroka, gloga, roga, boga. Naravno, akcent u ovoj pjesmi svojim rasporedom na prednjim slogovima ima veoma bitnu ritmichku funkciju, ali on nije, kao shto smo vidjeli, jedini nosilac ritma pjesme. Uz akcent u ovoj pjesmi veoma znachajan ritmichki efekt imaju i postakcenatske duzhine (m`òdrā, preko môrnīh preko gôrkīh, preko slútnjē preko súmnjē, itd).
I u pjesmi Modra rijeka susrec'emo se sa fonomotivacionim ponavljanjima i spajanjem, vukovnom analogijom, rijechi koje nemaju semantichku srodnost. Imenice zhega i stega gotovo i nemaju nikakvu semantichku vezu, ali u stihu preko zhege preko stege, unutar konteksta, te dvije rijechi funkcioniraju sinonimski skladno. Dok u prethodnom stihu glog i drach imaju slichno znachenje, u drugom stihu, zahvaljujuc'i upravo prethodno usaglashenom znachenju, zvukovna analogija zhega-stega dobija i svoju semantichku stranu i chini distih sintaksichko-semantichki usaglashenim. Takav denotat ostvaruje skladan zvukovni i semantichki kontekst, jer pjesnik unutar organizacije teksta uspostavlja fonomotivacione veze. U selekciji i u izboru leksichkog materijala u ovoj pjesmi pjesnika je vodila zvuchna a ne semantichka strana rijechi, jer je sjedinjavao one leksichke jedinice koje, inache, nemaju gotovo nikakvu srodnost u poetski neorganizovanom tekstu. Takva zvukovna ponavljanja, medjutim, upuc'uju svojom simbolikom i odredjene sintaksichke veze kao i paralelizme u strukturi stihova.
U pjesmi melodiju ne daju samo vokali, jer u pojedinim stihovima koncentrisani su sonanti, shto mozhemo vidjeti vec' u drugom stihu: malo znamo al je znano...
Rima u ovoj pjesmi takodjer znachajno utjeche na ukupnu zvukovnu harmoniju ove pjesme. Medjutim, glasovna podudaranja nemaju odredjene pravilnosti, jer se smjenjuju unutrashnje i vanjske rime, tako da se chesto mozhe govoriti i o rimi, ali i o asonantsko-aliteracijskoj vezi: ne zna-ona, znamo-znano, hudje-ludje, zhege-stege, devet-deset. Tek u shestom distihu pojavljuje se klasichna vanjska rima: i josh dublje i josh jache / iza shutnje iza tmache. Dok se u prvih pet distiha uglavnom podudaraju naglasheni slogovi i po kvantitetu i po kvalitetu, u ovom, shestom stihu, rijechi shútnja i tm`àcha imaju razlichit kvalitet akcenta (dugouzlazni naspram kratkosilaznog), ali to remec'enje ustaljenog ritma zaustavlja rima jer se genitiv tm`àche rimuje sa komparativom j`àche sa istim kvalitetom akcenta (kratkosilaznim `à) . U cijelom toku pjesme samo se josh jednom pojavljuje vanjska rima (roga-boga), ali ima ponavljanja istih konstrukcija unutar stihova, i po akcentu i po strukturi: preko slútnje preko súmnje, i josh d`ùblje i josh j`àche, shiròka je dubòka je, o duljìni i né sānjāj, itd. Na taj nachin stihovi u Modroj rijeci su chvrsto uvezani, jer brojne poliasonance i polialiteracije u svom pravilnom rasporedu i chine ovu pjesmu izuzetno harmonichnom. I Leksichka ponavljanja takodjer pojachavaju zvukovna, asonantska i aliteracijska, ponavljanja a time i ukupnu zvukovnu harmoniju unutar cijele pjesme (preko se ponavlja devet puta, josh shest puta, prijedlog iza deset puta, rijeka chetiri puta, shiroka, duboka, hudje, ludje, po dva puta, itd.).
Svaki distih djeluje kao sintaksichko-semantichko jedinstvo koje vodi kulminativnom kraju pjesme u kome stih ima jedna modra rijeka prekida takvu pravilnost. Inache, kompoziciono se Modra rijeka mozhe podijeliti na nekoliko izdvojenih dijelova. Nakon prvog distiha (Nikto ne zna gdje je ona / malo znamo al je znano), koji saopc'ava da znamo i ne znamo ”gdje je ona”, slijedi gotovo narativni ton u obezglagoljenom kontekstu u pravilnom rasporedu naglashenih i nenaglashenih slogova u pet distiha, da bi se promijenjenim ritmom i drugachijim rasporedom naglashenih i nenaglashenih slogova (gdje pijètlovi nè pjevaju / gdje se n`è zna za glâs r`òga), djelimichno takav ritam prekinuo i ponovo uspostavio (distih i josh h`ùdje i josh l`ùdje / iza ûma iza b`òga). Poslije toga slijedi neshto ravnija linija koja se zavrshava ponavljanjem kljuchnog stiha ìma jèdna m`òdrā rijèka i poentom vàlja n`àma pr`èko rijèke.
Svaki stih ove pjesme ima svoju unutrashnju harmoniju u potpuno izgradjenoj misaonoj i semantichkoj zaokruzhenosti. Vidljivo je da je u pjesmi Modra rijeka sistem ekvivalentnih gramatichkih jedinica i konstruktivnih modela vec'ine stihova ochigledan i gotovo da bi se mogao prevesti u matematichke formule:
- prijedlog + imenica u genitivu (ili poimenicheni broj ili poimenicheni pridjev) + prijedlog + imenica u genitivu (ili poimenicheni broj ili poimenicheni pridjev)
(iza gore iza dola, iza sedam iza osam, preko gloga preko drache, preko mornih preko gorkih, preko slutnje preko sumnje, preko gloga preko drache, preko zhege preko stege i sl.). Na slichan nachin pravljeni su stihovi u kojima su prilozi (i josh dublje i josh jache, i josh hudje i josh ludje).
|
Edin Dervishevic': Bez naslova
|
|
Dodatnu ritmichnu snagu takodjer daje svaki stih tokom cijelog toka pjesme koji dobija ubrzanje shto se blizhi kraju. Ritmichko ubrzanje pjesmi daje i smjena jednoslozhnih i dvoslozhnih rijechi, naglashenih i nenaglashenih slogova. Iako je pjesma ispjevana u pravilnim osmercima, broj rijechi u distisima je veoma nejednak: od 12 distiha, po osam rijechi imaju drugi, chetvrti, peti, deveti, deseti i posljednji distih, devet ima jedanaesti distih, po deset trec'i, shesti i osmi distih, a po 11 prvi i sedmi. U pjesmi ima 114 rijechi (promjenljivih 59 i nepromjenljivih 45), a od toga su 24 imenice, 14 glagoli, 10 pridjevi, 17 prilozi, 18 prijedlozi. Medjutim, takva morfoloshka podjela mozhe se prihvatiti samo uslovno, jer unutar stihova brojevi (sedam, osam, devet, deset) zvuche poimenicheno ili bar nedorecheno, a oblik tisuc' upotrijebljen je sa deformacijom osnovnog etalonom restrikcijom finalnog vokala a. I broj jedna (u stihu Ima jedna modra rijeka, koji se ponavlja tri puta) unutar konteksta djeluje kao pridjev. Isto tako, pridjevi mornih i gorkih takodjer djeluju poimenicheno, tako da istichu atributsko-objekatsku sintagmu modra rijeka, koja i jeste prava imenichka sintagma (uz tma i tmusha neprebolna).
Imenice u ovoj pjesmi uglavnom oznachavaju neke metafizichke pojmove: slutnja, shutnja, sumnja, um, bog, ili neke pojmove koji idu uz teshkoc'e zhivota, shto se uklapa u opc'i koncept zbirke Kameni spavach: zhega, stega, glog, dracha, tma i tmusha. Glagola u ovoj zbirci ima malo i oni su uglavnom u prezentu: (ne) zna se ponavlja dva puta (znamo), ima tri puta, je 5 puta, pjevaju, sanjaj, jest po jedan put. K. Pranjic'13 je s pravom istakao da je upotreba duzheg oblika prezenta trec'eg lica glagola biti-jesam u stihu Sto godina shiroka je / tisuc' ljeta duboka jest pravi ”Dizdarev pjesnichki majstorluk”, jer oblik jest koji ne remeti osnovnu silabichku postavku stiha, snazhno pojachava nuzhnost trajanja, ali i nuzhnost moranja dolaska do imaginativne modre rijeke. Vec'i dio pjesme je bez glagola, ali to ne chini pjesmu ni u chemu nedostatnom, jer druga pjesnichka sredstva, ritam i smjena naglashenih i nenaglashenih slogova, posebno brojeva, pridjeva i priloga, nadomjeshtavaju odsustvo glagola. Sve je u takvoj postavci poremec'eno: nema glagola, a brojevi i pridjevi su poimenicheni, shto istiche i nepromjenljive rijechi, prijedloge preko i iza. Ti prostorni prijedlozi (iza i preko) imaju veoma bitnu ulogu u strukturi pjesme, jer oznachavaju prostor iako pjesma govori i o prostoru i o vremenu (tisuc' ljeta duboka jest). U pjesnichkom kontekstu ti prijedlozi imaju dodatnu semantiziranu ulogu i gotovo da djeluju deiktichki u oznaci prostora, odnosno mjesta.
Sintaksa ove pjesme je dosta pojednostavljena: u pjesmi nema smjene razlichitih glagolskih oblika, gradaciona ponavljanja su mahom jukstaponirana ili pojachana polisindetskim intenzifikatorom i, imenice zbog kratkoc'e stiha ne prave mnogo padezhnih oblika. Prividna jednostavnost izraza, medjutim, pokazuje slozhenije poetske postupke u pjesnichkom sazhimanju. Sve je u ovoj pjesmi veoma skladno organizirano u nizu koji svojim ritmom pravi gradaciju u parovima, pridjevskim, gorkih-mornih, brojnim, sedam-osam, devet-deset, priloshkim, hudje-ludje, dublje jache, i nizom imenica, takodjer u parovima, u genitivu jednine sa prijedlogom preko: zhege-stege, slutnje-sumnje, gloga-drache.14 Mak Dizdar je u mnogim svojim pjesmama volio suprotstavljati antonime ili gomilati sinonime vodec'i rachuna o njihovom zvuchanju. I u ovoj pjesmi je zvuk veoma bitan, a melodija ove pjesme ritmichki je tako postavljena da se unakrsno prelamaju i sinonimi i antonimi. Pjesma je napravljena od vishe istih gramatichkih paralelizama ili slichnih strukturnih modela, ali sve u pjesmi funkcionishe izuzetno harmonichno, sa bogatstvom sazvuchja, ujednachenim ritmom i melodijom kojom odzvanjaju gotovo svi stihovi ove izuzetne pjesme.15
U pjesmi se pojavljuju vishe lica iskazanih najprije odrichnom zamjenicom nikto, prvim licem mnozhine (malo znamo, valja nama preko rijeke), trec'im licem mnozhine (gdje pijetlovi ne pjevaju), drugim licem jednine (o duljini i ne sanjaj), te modrom rijekom kao dominantnim subjektom cijele pjesme. Tu je i bezlichni oblik: znano. Medjutim, mnogo je imenica koje oznachavaju prostor (gora, dol), metafizichke sfere (slutnja, sumnja, shutnja, um, bog), i vrijeme (sto godina, tisuc' ljeta). Pridjevi i prilozi takodjer oznachavaju ljudsko iskustvo (preko mornih, preko gorkih, i josh hudje i josh ludje, i josh dublje i josh jache). Prvo lice u drugom stihu (Malo znamo al je znano) omoguc'uje dalje eliptichno govorenje, bez glagola u cijelom nizu nabrajanja u kojima se preplic'u imenice, brojevi, pridjevi i prilozi.
I Modra rijeka ima vishe verzija. U konachnoj i posljednjoj verziji se pojavila u posljednjoj pjesnikovoj zbirci Modra rijeka. U verzijama pjesme u Muzeju knjizhevnosti vidljivo je da se pjesnik dugo muchio da nadje formu koja bi najsnazhnije iskazala njegovu misao. Pjesma je najprije pochinjala stihom Mi ne znamo gdje je ona, potom je prekrizhen prvi dio stiha (Mi moramo), te napisano Nitko ne zna. Pjesma je, dakle, pochinjala neodredjenom zamjenicom nitko ali je taj oblik vrac'en u josh raniji i arhaichniji: nikto. Opravdano se postavlja pitanje zashto je pjesnik upotrijebio takav arhaichni oblik, kakvih je dosta bilo u Kamenom spavachu. Chini se da je ta vezanost za arhaichni oblik jednostavno ”prenesena” u ovu pjesmu, jer je u njoj sve u znaku onog shto je bilo, onog ”iza uma iza boga”, a ta svevremenost i odlazak u proshlost koja je duboka ”tisuc' ljeta” jeste potenciranje opc'eg ljudskog iskustva o zhivotu i smrti. Takva tajna i dalje je bezmjerno daleko, pa je zbog toga arhaichni oblik odrichne zamjenice bio pogodniji za opc'u atmosferu pjesme.
U pjesmi su vrshene i mnoge druge promjene: umjesto stiha iza gore iza dola stajao je stih iza brda iza dola, pa potom iza gora iza dola. Ova izmjena je veoma bitna jer se mijenja i ritam pjesme. Stih iza gora iza dola imao je razlichite akcente (iza góra iza dòla) mada se taj stih mozhe oznachiti i sa istim akcentima: iza górā iza dólā a u tom sluchaja oblik imenice do (genitiv mnozhine – dòlā) oznachavao bi skrac'enu mnozhinu koja se mozhe chuti u Hercegovini (doli – dolovi). Umjesto stiha preko gloga preko drache stajalo je preko trnja preko drache, umjesto priloga dublje stajao je prilog dulje. Stihova preko slutnje preko sumnje uopc'e nije bilo i oni su naknadno dodati. Zato je bilo vishe stihova koje je pjesnik izbacio: i jauka i leleka / vilenjaka vukodlaka, te i josh dalje i josh gore. Stihovi gdje pijetlovi ne pjevaju / gdje se ne zna za glas roga prvobitno su imali ovakav oblik: Gdje pjetao ne chuje se, zatim Gdje s ne chuje pjev pijetla / gdje se ne zna za glas roga, pa potom Gdje ne ima pjeva pijetla / gdje ne ima glasa roga. Isto tako, stihovi Sto godina shiroka je / tisuc' ljeta duboka jest najprije su glasili ovako: Sto godishta shiroka je tisuc' ljeta duboka je obogac'eni su bitnom ritmichkom i semantichkom izmjenom: Sto godina shiroka je tisuc' ljeta duboka jest. Bilo je i drugih izmjena: stih O duljini i ne sanjaj prvobitno je glasio drukchije: O duljini i ne zna se, odnosno O duljini ne sanja se, stih preko gorkih preko mornih imao je neznatnu izmjenu, jer se rimovao (preko gornih preko mornih), stih malo znamo al je znano prvobitno je imao oblik malo znamo ali znano. U posljednjoj verziji, u zbirci Modra rijeka, dodat je distih
- Tamo dolje ispod zemlje
- I onamo iznad neba16
Medjutim, najbitnija izmjena je bila u posljednjem stihu koji je glasio ovako:
- Ima jedna modra rijeka
- Mi moramo preko rijeke
Promjenom prezenta glagola nepotpunog znachenja morati u okamenjeni glagolski oblik valja (Valja nama preko rijeke) pjesma je definitivno zaokruzhena snazhnom, ritmichki efektnom obezlichenom formom, koja se povezuje sa isto tako pasivnom i obezlichenom formom na pochetku pjesme: Malo znamo al je znano. Takva opozicija (znamo-ne znamo) kljuchna je za razumijevanje cijele pjesme i chitavog stilskog postupka.
U izboru leksema pjesnik je strogo vodio rachuna. U ovoj pjesmi nema nijedne strane rijechi. Modra rijeka ustvari se naslanja na domac'u leksiku i na narodnu tradiciju. Osim osmerca, stiha narodne lirske pjesme, i pojedini izrazi kao i sintagme upuc'uju na narodno iskustvo: ”Nikto ne zna”, ”iza gore iza dola”, ”gdje p’jetlovi ne pjevaju”, ”gdje se ne zna za glas roga”, ”tma i tmusha” stilizovani su narodni izrazi. I posljednji stih ”Valja nama preko rijeke” jeste jedan od narodnih izraza kakvih u pjesnikovom zavichaju ima dosta. Vjerujuc'i u magijsku moc' jezika, Mak Dizdar u dosta svojih pjesama preuzimao je ritam narodnih brzalica a u Modroj rijeci naslanjanje na tradiciju narodnog izraza je isto tako vidljivo. U ovoj pjesmi je spojeno pjesnikovo ”zaumno” shvac'anje jezika sa tim narodnim jezichkim naslijedjem i mitskim vjerovanjem u jezichku moc' u iskazivanju onog shto je nedokuchivo i neizrecivo. Zato Modra rijeka svojom naracijom i mudroshc'u i djeluje kao neka pradavna narodna bajka.
Kao i vec'ina drugih pjesama, i Modra rijeka je ispisana bez interpunkcije. Izuzev pochetka pjesme gdje se susrec'emo sa velikom slovom (Nikto) svi distisi su ispisani uvijek malim slovom, bez ijednog grafichkog ili interpunkcijskog znaka. Jedino na zavrshetku pjesme je dodata crtica, koja upravo zbog izostanka interpunkcije i drugih pravopisnih odredbi u cijeloj pjesmi, ima funkciju snazhnog grafostilema:
- ima jedna modra rijeka –
- valja nama preko rijeke17
Izostavljanje interpunkcije ne remeti osnovni smisao pjesme, jer ovakva grafichka postavka omoguc'uje polivalentnost znachenja i tumachenja, pa i razlichitih interpretacija. Ustvari, interpunkciju u interpretaciji u dikcijskoj napetosti ispisuje chitalac u svom dozhivljaju pjesme.
Naslov pjesme takodjer je lingvistichki interesantan, ali samo onda ako se on dozhivljava unutar cijele pjesme. Vidjeli smo da je motiv vode jedan od omiljenih pjesnichkih simbola Maka Dizdara. Sve te vode, svaki taj vrutak, zdenac, izvor, svaka ta rijeka, shto se smjenjuju u svojoj metaforici u mnogim pjesmama ovog pjesnika, dobili su u ovoj pjesmi najdublji poetski smisao. Leksem rijeka u naslovu ove pjesme stvorio je sa atributom ”modra” (koji se inache chesto spominje i u drugim pjesmama) neosporno snazhnu sintagmu, koja izuzetno uspjelo zaokruzhuje i cijelu poruku zbirke Kameni spavach, kao i smisao zbirke Modra rijeka.18
Vidjeli smo da u poeziji Maka Dizdara ima relativno malo boja a one gotovo uvijek imaju svoju simboliku. U naslovu pjesme Modra rijeka osim simbolike vode, kao stalnog motiva ove poezije, susrec'emo i epitet modra, svakako s jakim stilskim znachenjem. Plava boja inache oznachava u svojoj simbolici neshto shto je izmjenichno i nadrealno: dan i noc' i sve ono shto uredjuje ljudski zhivot i njegovu vjechnost. ”Plava boja nije od ovoga svijeta: upuc'uje na predodzhbu o mirnoj i uzvishenoj vjechnosti, koja je nadljudska i neljudska”.19 Modra boja svakako nije chisti sinonim i ona oznachava neshto shto je dublje, tajanstvenije i zagonetnije. Sa takvom oznakom pridjev modra jachi je stilem od atributa plava i s obzirom na sadrzhaj i smisao pjesme Maku Dizdaru se nametala svojom simbolikom, ali i ekspresivnoshc'u.
____________________
1 Durakovic', E. (1979.), 152.
2 Veshovic', M. (1982.), 55.
3 Pranjic', K. (1991.), 214.
4 Prohic', K. (1974.), 118.
5 ”Alteritet kao razlika izmedju fiksiranog teksta i njegove aktuelizacije podjednako je fenomen i sinhronije i dijahronije, pa se pogotovo u uslovima vremenskog odstojanja koji interpretatora odvaja od teksta, alteritet josh izrazitije ispoljava.” (Konstantinovic', Z., Intertekst i alteritet, Izraz, 1-2, 1989., 7).
6 Mladi borec, 15. IX 1969., 21, Odjek, 1969., 10, Sloboda (Mostar) 3. XI 1969., 45.
7 Prohic', K.: Apokrifnost poetskog govora, 120.
8 ”Buduc'i c'e se vrshiti i ritmichka kao i akcenatska analiza ove pjesme, ovdje se daje cjelovit tekst sa akcentima u autorovoj interpretaciji, o chemu c'e biti rijechi u daljem tekstu. U posljednjem izdanju ove pjesme za vrijeme dok je josh bio zhiv Mak Dizdar (Modra rijeka, 1971.) bili su stihovi koji su naknadno ubacheni: Tamo dolje ispod zemlje / i onamo iznad neba. Zanimljivo je da su svi kasniji sastavljachi izbora poezije Maka Dizdara, uvrshtavajuc'i ovu pjesmu u svoje izbore, izostavljali ove stihove, a neargumentovano se tvrdilo da je te stihove Mak Dizdar izbacio iz posljednje verzije.
9 Mak Dizdar je bio dobro upoznat sa simbolikom brojeva, jer su oni od najranijih vremena sluzhili i za izrazhavanje odredjenih ideja. Josh u antici se smatralo da broj 13 donosi nesrec'u. Na posljednjoj vecheri sjedila su trinaestorica. Trinaesto poglavlje Otkrovenja govori o Antihristu i zvijeri. Moguc'e je da je i ovdje Mak Dizdar ukazivao na nesrec'ni chovjekov put kroz povijest. ”Taj broj opc'enito odgovara ponovnom pochinjanju, uz pejorotivnu naznaku da je vishe rijech o ponavljanju nechega negoli o ponovnom rodjenju” (Rjechnik simbola, 713).
10 ”U zbirci Modra rijeka (1971.) ta rijech je napisana sa jednoslozhnom zamjenom glasa jat: p’jetlovi. U rukopisima Mak Dizdar je bio nedosljedan: u jednoj verziji pjesme pishe ”gdje pjetao ne chuje se”, u drugoj ”gdje s ne chuje pjev pijetla”. U pojedinim verzijama razlichito je pisan refleks glasa jat u stihu ”Gdje p(i)jetlovi ne pjevaju”.
11 Priblizhno takav omjer su dobili i T Maretic', R. Simic' i M. Charkic'.
12 Prema M. Charkic'u (str. 520-521) u proznom tekstu zastupljenost vokala je sljedec'a: a – 23,22 %, e – 23,65 %, o – 22,27 %, i – 20,66 % i u – 9,23%. U proznom tekstu zastupljenost konsonanata je sljedec'a: d – 7,93 %, j – 9,433 %, k – 5,90 %, n – 8,47 %, r – 7,20%, z – 2,72 %.
13 Pranjic', K.: Jezikom i stilom kroza knjizhevnost (214).
14 U tekstu Poezija gramatike i gramatika poezije R. Jakobson je ukazao da sve gramatichke kategorije u poeziji kao i svi tipovi promjenljivih i nepromjenljivih vrsta rijechi te razlichite sintaksichke jedinice i konstrukcije mogu se iskoristiti u poeziji i povezivati po slichnosti ili kontrastu. (Jakobson, R., 1966., 81).
15 Nije sluchajno shto je Modra rijeka privukla muzichare i shto je ova pjesma uglazbljena u dvije verzije (A. Dedic' i S. Kovachevic').
16 M. Veshovic' je u zanimljivom tekstu Biljeshke uz Modru rijeku (Izraz, 1982., 7-8, 52) zazhalio shto je Mak Dizdar izbacio stihove Tamo dolje ispod zemlje / i onamo iznad neba. Medjutim, te stihove pjesnik nije izbacio nego ih je ubacio u posljednjoj verziji u zbirci Modra rijeka (1971.). U prvim verzijama pjesme tih stihova nema.
17 U jednoj od prvih verzija ove pjesme u Muzeju knjizhevnosti posljednji stih je bio ispisan ovako: Mi moramo preko rijeke.
18 U nadahnutom tekstu ”Shta nas to cheka iza modre rijeke” (Apokrifnost poetskog govora, 128) K. Prohic' je naveo da se motiv modre rijeke u zbirci javlja josh jednom, u pjesmi Pricha o posjetu kod Tiresije. Medjutim, motiv modre rijeke se javlja i u pjesmi Hidra
- Da je samo tlapnja chesto volish rec'i
- Ona c'e ti ipak jednog dana lec'i
- U zvijezdu tvoju u vijugu jeke
- Ljubav koju chekash i san modre rijeke (25)
19 Rjechnik simbola, 511.
|
|
Zadnja izmjena: 2004-10-24
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|